Forum Udruge 051
Povijesne teme => Povijest okolice => Autor teme: zokxy - 27.11.2013., 21:27:52
-
Da malo odvojimo ove gradove od ostalih - ovdje samo njihove povijesne fotografije ...
Počinjem sa jednom povelikom kolekcijom starih fotografija uskočkog i ponositog grada Senja :wavey
(Pozdrav svim Senjanima!)
(http://imageshack.com/a/img163/441/0as7.jpg)
(Ovdje mala digresija - na linku http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=152.msg8972#msg8972 (http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=152.msg8972#msg8972) vidjet ćete podatke o kući čiji se stupovi i dvorište vide na prvoj fotki lijevo!)
(http://imageshack.com/a/img812/5739/mb36.jpg)
(http://imageshack.com/a/img546/2918/h9ng.jpg)
(http://imageshack.com/a/img198/7479/8mos.jpg)
(http://imageshack.com/a/img19/2359/nqp8.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img96/6679/qs47.jpg)
(http://imageshack.com/a/img577/9914/ntjm.jpg)
(http://imageshack.com/a/img844/9082/edzh.jpg)
(http://imageshack.com/a/img855/3448/sn6i.jpg)
(http://imageshack.com/a/img593/1663/p4r6.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img534/4111/i2v4.jpg)
(http://imageshack.com/a/img543/6246/5b0b.jpg)
(http://imageshack.com/a/img543/8884/2klr.jpg)
(http://imageshack.com/a/img30/3246/qmc1.jpg)
(http://imageshack.com/a/img23/1888/wdoy.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img689/3926/3g5l.jpg)
(http://imageshack.com/a/img547/5985/l4a2.jpg)
(http://imageshack.com/a/img15/2032/v9nc.jpg)
(http://imageshack.com/a/img12/5670/yv83.jpg)
(http://imageshack.com/a/img4/7665/50nr.jpg)
-
Kako su pred 118 godina lijepo planirali drvorede!
(http://imageshack.com/a/img812/6884/mdw9.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img690/4237/43t8.jpg)
Centralni trg u Senju - Cilnica
-
Crikvenica, hotel nadvojvode Josipa
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/542/dzvi.jpg) (https://imageshack.com/i/f2dzvij)
Crikvenica, drveno kupakiste
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/35/5bl3.jpg) (https://imageshack.com/i/0z5bl3j)
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/838/xp0r.jpg) (https://imageshack.com/i/naxp0rj)
(http://imagizer.imageshack.us/v2/1024x768q90/585/sa66.jpg) (https://imageshack.com/i/g9sa66j)
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/xq90/191/u9us.jpg) (https://imageshack.com/i/5bu9usj)
-
(http://imageshack.com/a/img585/9949/bqw7.jpg)
Znate li gdje je ovo? :wavey
-
(http://imageshack.com/a/img585/9949/bqw7.jpg)
Znate li gdje je ovo? :wavey
Mene podsjeća na onu Talasoterapiju ili kako se već zove onaj veliki hotel u Crikvenici, gotovo na ulazu .. :hmm
-
(http://imagizer.imageshack.us/v2/800x600q90/819/f65o.jpg) (https://imageshack.com/i/mrf65oj)
-
(http://imageshack.com/a/img838/3290/js0x.jpg)
Odbor hrv. Sokola u Crikvenici, priv. kolekcija
-
(http://img838.imageshack.us/img838/7885/uln7.jpg) (http://img838.imageshack.us/i/uln7.jpg/)
-
Sada malo stare Crikvenice:
(http://imageshack.com/a/img841/5428/mxpk2.jpg)
(http://imageshack.com/a/img834/4300/6a05n.jpg)
(http://imageshack.com/a/img834/2431/ofbak.jpg)
-
I još ...
(http://imageshack.com/a/img844/3921/uvu2.jpg)
(http://imageshack.com/a/img843/687/wgb0g.jpg)
(http://imageshack.com/a/img841/4130/hyr3k.jpg)
-
I još ...
(http://imageshack.com/a/img841/6489/p1dnr.jpg)
(http://imageshack.com/a/img837/9126/ng8h.jpg)
(http://imageshack.com/a/img843/3796/bcxk.jpg)
-
Još iz Crikvenice ...
(http://imageshack.com/a/img844/7954/tv3n.jpg)
Glavna gradska plaža šezdesetih godina prošlog stoljeća
(http://imageshack.com/a/img843/6350/ufb0p.jpg)
Hotel International
(http://imageshack.com/a/img842/360/x37ga.jpg)
Hotel Esplanade
-
(http://imageshack.com/a/img841/7911/i2fm6.jpg)
Hotel-motel Ad Turres
(http://imageshack.com/a/img834/208/bhst.jpg)
Tzv. Češka kolonija u Vili Moj mir oko 1930. godine
(http://imageshack.com/a/img844/7999/25we.jpg)
Gradska luka noću iz sedamdesetih ...
-
(http://imageshack.com/a/img834/8660/zuzsn.jpg)
Hotel Omorika
(http://imageshack.com/a/img834/2636/0tw4x.jpg)
Stara fotka Crikvenice, predio vila, sada ulica Bana Jelačića)
(http://imageshack.com/a/img837/8413/jdod.jpg)
Češki dječji dom u Vili Miloslava otvorenoj 1923. g.
-
(http://imageshack.com/a/img834/6713/8h2m8.jpg)
Preuređeni autobus za goste hotela Miramare i Therapia, sredina dvadesetih godina, vlasnik Andres
(http://imageshack.com/a/img845/5974/u9ci.jpg)
Pred polazak busa na izlet za Plitvice 1924/25 godine. Što li ovom malcu piše na kapi? Baš je simpa. :greensmile
(http://imageshack.com/a/img834/8622/qt9r.jpg)
Gradska luka dvadesetih godina
-
Sada malo stare Crikvenice:
(http://imageshack.com/a/img834/2431/ofbak.jpg)
Zgrada "Sokolski dom" građena je 1936-1938.Velika vježbaonica,uzdignuta ispred najvećeg gledališta uz Jadran,bila je ujedno i pozornica,a ispred nje udubljeni dio u gledalištu bio je prostor za orkestar.Dvorana s pozornicom služila je za održavanje raznih kazališnih i drugih priredbi,te kao izložbeni prostor.Nakon drugog svjetskog rata zgrada je preimenovana u "Dom kulture".Krilo okomito prema moru trebala je biti zatvorena kavana,a terasa iznad nje ljetna kavana s prekrasnim pogledom na more.Osnutkom "Brodarskog društva Val",prostor kavane preuređen je za društvene prostorije i radionicu za izradu drvenih plovila.Slobodan prostor prema Dubračini bio je rukometno i košarkaško igralište,a ljeti je na tom prostoru bilo ljetno kino.Godine 1985. je nepromišljenom odlukom tadašnjih vlasti zgrada srušena i na njenom mjestu uređeno parkiralište za automobile.Od tada Crikvenica nema prikladnu dvoranu za priredbe i skupove.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/DSCN0917_zps67b9722a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/DSCN0917_zps67b9722a.jpg.html)
-
:palacgore Kont!
Nastavljam sa još jednim lotom iz Crikvenice:
(http://imageshack.com/a/img853/7522/fgtt.jpg)
(http://imageshack.com/a/img823/881/hjij.jpg)
(http://imageshack.com/a/img820/8628/j2oq.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img843/5098/gqqz1.jpg)
(http://imageshack.com/a/img842/9595/r6oiz.jpg)
(http://imageshack.com/a/img818/5198/mqa6.jpg)
-
Još Crikvenice ...
(http://imageshack.com/a/img842/8152/miast.jpg)
(http://imageshack.com/a/img850/7885/xtm7.jpg)
(http://imageshack.com/a/img819/3506/bxkl.jpg)
-
I još CK ...
(http://imageshack.com/a/img855/1708/tpe7c.jpg)
(http://imageshack.com/a/img841/5346/7lofn.jpg)
(http://imageshack.com/a/img829/6264/i7ky.jpg)
-
I još CK ...
(http://imageshack.com/a/img820/3005/eqvt.jpg)
(http://imageshack.com/a/img850/3537/ugu5.jpg)
(http://imageshack.com/a/img837/258/4bd7.jpg)
-
Nastavak Crikvenice ...
(http://imageshack.com/a/img818/303/kuo8.jpg)
(http://imageshack.com/a/img849/9183/gw8y.jpg)
Pansion Slavija na Crnom molu oko 1928.
(http://imageshack.com/a/img819/4854/5tmd.jpg)
Dio šetališta s balustradom 1928/29 godine
-
(http://imageshack.com/a/img834/9479/65lxv.jpg)
Crikvenica - ADAC controlle?
(http://imageshack.com/a/img818/8374/sdqq.jpg)
Gradska luka 1933. s uredom Lječilišnog povjerenstva i Putnika, sagrađenog 1928. g.
(http://imageshack.com/a/img841/2016/0kypz.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img834/5936/lkq7o.jpg)
Gradska luka Crikvenica oko 1933. g
(http://imageshack.com/a/img822/8458/8cl0.jpg)
(http://imageshack.com/a/img829/9085/updo.jpg)
Restoran Slavia oko 1925. g
-
(http://imageshack.com/a/img849/1501/rjn2.jpg)
Hotel Eden oko 1932. g
(http://imageshack.com/a/img843/2377/97ylc.jpg)
Crikvenička luka oko 1926/27 g
(http://imageshack.com/a/img829/6189/03k9.jpg)
Predio između hotela Therapia i Miramare dvadesetih godina
(http://imageshack.com/a/img823/4243/00sb.jpg)
Hotel Therapia
-
(http://imageshack.com/a/img823/4243/00sb.jpg)
Hotel Therapia
Ivan Skomerža "Stariji" (1833-1908)
Oženio Verbenku (Vrbničanku) Mariju Gršković koja mu je u miraz donijela nešto novca,pa je u Crikvenici otvorio trgovinu mješovitom robom.Postao je poznat po tome što je prvi prodavao robu i po okolnim mjestima. Bavio se i ribarstvom pa je prvi u svom kraju započeo ribariju povlačnom mrežom na svije barke.Njegova obitelj je bila i u vlasništvu desetak tunera.Uspjeo je svojim zalaganjem privoljeti vlasti da se 1870.godine otpočne s gradnjom današnje crikveničke luke.Do tada je sklonište za plovila bilo na ušću Dubračine ispod kaštela.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Kascarontel8_zps47fe6f5a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Kascarontel8_zps47fe6f5a.jpg.html)
Dana 17.02.1874 je sa 80 ljudi organizirao spašavanje carskog broda koji je je kopao morsko dno (kalafango) te se zbog iznenadnog nevremena našao u pogibelji.
Car Franjo Josip ga je osobno odlikovao odlikovanjem križa s krunom koje je bilo vrlo rijetko u Monarhiji.Iznad ulaznih vrata njegove kuće na trgu Stjepana Radića i danas se vidi uklesani križ s krunom i natpisom "Ivan odlikovani Skomerža".
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/IvanSkomer17E0a3_zpsb9debd5a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/IvanSkomer17E0a3_zpsb9debd5a.jpg.html)
Kuća Ivana Skomerže 1916.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/IvanSkomer17E0a1916_zps73f18012.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/IvanSkomer17E0a1916_zps73f18012.jpg.html)
-
Godine 1891. adaptirao je svoju kuću i pretvorio je u prvi hotel u Crikvenici imenom "Nadvojvodkinji Klotildi" u čast supruge Nadvojvode Josipa Habsburga koji je bio jako naklonjen Crikvenici.To je bio prvi visokokvalitetni hotel prema strogim službenim standardima Monarhije. Uloživši svoj kapital, započeo je odmah pravu turističku i ugostiteljsku djelatnost. Odmah nakon izgradnje, u hotelu borave elitni i
dobrostojeći gosti i financijeri (iz čitave Europe) te izvođači budućeg
hotela Therapia.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi1912_zps4d85a7c6.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi1912_zps4d85a7c6.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildiizgradio1891IvanSkomer17E0astadaptacijomsvojeku1070e1891_zps498b2af7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildiizgradio1891IvanSkomer17E0astadaptacijomsvojeku1070e1891_zps498b2af7.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi1902_zpsc9a9d99b.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi1902_zpsc9a9d99b.jpg.html)
Prilikom povlačenja njemačke vojske 16.04.1945.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/MiniranjeTuristi10D0keposlovniceuno1070i16041945prilikompovla10D0enjanjema10D0kevojske_zpsadfcabd7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/MiniranjeTuristi10D0keposlovniceuno1070i16041945prilikompovla10D0enjanjema10D0kevojske_zpsadfcabd7.jpg.html)
... i danas (google maps)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi_zpsf1c7de85.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HotelNadvojvodtkinjiKlotildi_zpsf1c7de85.jpg.html)
-
:bravo2
Odlično, Kont! Vidim da i tebe zanima Crikvenica :wavey
-
:bravo2
Odlično, Kont! Vidim da i tebe zanima Crikvenica :wavey
Mene zanima baš sve i godinama skupljam podatke o svemu i svačemu.Samo me treba navući da to i otipkam :computer1
-
(http://imageshack.com/a/img585/9949/bqw7.jpg)
Znate li gdje je ovo? :wavey
Mene podsjeća na onu Talasoterapiju ili kako se već zove onaj veliki hotel u Crikvenici, gotovo na ulazu .. :hmm
Palace hotel Therapia..
-
Znate li gdje je ovo? :wavey
[/quote]
Mene podsjeća na onu Talasoterapiju ili kako se već zove onaj veliki hotel u Crikvenici, gotovo na ulazu .. :hmm
[/quote]
Palace hotel Therapia..
[/quote]
Na nekim drugim forumima vjerovatno bi dobio odgovor-da,to je hotel Therapia u Crikvenici.No,ovdje je to malo složenije:
Nadvojvoda Josip Habsburg (1833.–1905.) bio je sin Velikog palatina
Ugarske (brata cara Franje Josipa). Bio je član i predstavnik carske kuće u
Rijeci, ali jako naklonjen Crikvenici te je uskoro postao i njezin zaljubljenik.
Pokrenuo je i nagovarao mađarske kapitaliste i investitore da svoj udruženi
kapital ulažu u Crikvenicu. U dogovoru s Hrvatskom vladom u Zagrebu
osniva se konzorcij "Josip Holub et Consorten", građevno društvo za klimatsko
lječilište i morsko kupalište. To je društvo od siromašnih ribarskih obitelji
jeftino pokupovalo mnogo građevinskog i drugog zemljišta i uskoro pristupilo
izgradnji velikog otmjenoga hotela na najistaknutijem položaju u mjestu.
Hotel je dovršen i svečano otvoren 20. lipnja. 1895. pod imenom "Hotel nadvojvode
Josipa".
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HotelNadvojvodiJosipuipaviljon-kursalon18972_zpsbea89970.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HotelNadvojvodiJosipuipaviljon-kursalon18972_zpsbea89970.jpg.html)
Imao je 126 moderno uređenih soba i apartmana. Prethodno je u okolici hotela na obali izgrađeno vlastito kupalište sa stotinu kabina (Mađarske banje 1894.).
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/284_0012_zps07bc59d6.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/284_0012_zps07bc59d6.jpg.html)
Istodobno je za hotelske goste izgrađeno pristanište(Crni molo, tj. Črni mul) s carinarničkim uredom.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/908_001_zpsc9ef5864.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/908_001_zpsc9ef5864.jpg.html)
Kad je društvo Josip Holub i dr. zapalo u novčane teškoće, hotel kupuje
1897. nadvojvoda Josip i u njemu osniva Hidropatski institut (hidroterapeutski)
te hotel radi cijele godine, tj. ljeti i zimi, i od početka njeguje zdravstveni
i lječilišni turizam (ne bolnički). Nadvojvoda Josip je 1900. doveo
uglednoga sveučilišnog profesora-balneologa Poljaka dr. Hansa Ebersa, a
hotel je istodobno preimenovan u hotel Therapia. Od 1904. zastupnik hotela
postaje mađarski veleposjednik Alexander von Csilléry, a sanatorij, tj. hotel,
vodi dr. Bela Gróo s njemačkim, austrijskim i mađarskim diplomiranim medicinskim
sestrama, dječjim njegovateljicama i ostalim osobljem.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Therapia2_zps2722707a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Therapia2_zps2722707a.jpg.html)
Oko hotela, na prostoru od oko 30.000 čhv Franjo Brož (1869-1964), školovani vrtlar, uređivao je park zvani Rajski vrt sa zoološkim vrtom za djecu (srne, pauni, poni, zečići, magarci i neke manje domaće životinje). Podignut je paviljon u švicarskom stilu s izvrsnom glazbom i ciganskom kapelom, zatim kursalon s nekoliko stotina mjesta u zatvorenom prostoru za glazbu, razonodu, pouku, boravak za nepovoljna vremena itd., te psetarnica s čuvarom pasa gostiju, kao i teniska i druga igrališta za djecu i odrasle.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Therapia1930_zpsf5bf2a98.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Therapia1930_zpsf5bf2a98.jpg.html)
Istodobno su izgrađene i uređene dvije depandanse,a u hotelu zatvoreni bazen s toplom i hladnom morskom vodom te
ortopedska i gimnastička dvorana. U posebne dvorane uvodi se najsuvremenija
aparatura za fizikalnu terapiju te hidro-, kinezi-, elektro-, psamo-
(kupke u vrućem pijesku i blatu) i fototerapiju, za polivalentnu masažu, kao i za kozmetsku, švedsku, korektivnu i ortopedsku gimnastiku. Provode se dalje i terenske kure prema Oertelu, dijetetski postupci i kure danima grožđa, razne kure ležanja, debljanja, mršavljenja, odvikavanja, sunčane i zračne kupelji itd. Uz to se odmah uključuje rendgenski kabinet i dijagnostičko-terapeutski centar prema najsuvremenijim medicinskim dostignućima. Bio je to tada najveći i najotmjeniji hotel na Kvarneru, a najvjerojatnije na čitavom Jadranu. Od samog početka, a osobito od 1900., hotel ugošćuje najotmjenije goste i aristokraciju Europe, pa i okrunjene glave. Radi ljeti i zimi.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Therapia7_zps7b095c89.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Therapia7_zps7b095c89.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/926_001_zps9beac13f.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/926_001_zps9beac13f.jpg.html)
Ovako se feštalo tridesetih godina prošlog stoljeća:
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/532_001_zpsc568029d.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/532_001_zpsc568029d.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/344_0012_zpsd374e7f5.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/344_0012_zpsd374e7f5.jpg.html)
Kako povijest ima nezgodnu naviku da se ponavlja,tako je danas vlasnik hotela opet Austrijanac koji je promijenio ime hotela u "Kvarner Palace".
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/KvarnerPalace_zps78657407.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/KvarnerPalace_zps78657407.jpg.html)
I za kraj,pogled sa balkona dvokrevetne sobe Kaiser Wilhelm.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/KaiserWilhelm_zpsbc981967.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/KaiserWilhelm_zpsbc981967.jpg.html)
-
Palace hotel Therapia ...
Na nekim drugim forumima vjerovatno bi dobio odgovor-da,to je hotel Therapia u Crikvenici.No,ovdje je to malo složenije:
...
Ovo ima i okusa i mirisa. Super Kont :palacgore
Balneolog- bavi se proučavanjem i usavršavanjem liječenja pomoću prirodnih mineralnih ljekovitih voda i ljekovitog blata
-
Nemam riječi - samo :bravo2
-
Snimljeno dana 11. srpnja 1939. u hotelu "Therapia" u Crikvenici, photo by FOTO IDEAL
(http://imageshack.com/a/img853/3825/sfvh.jpg)
-
(http://imageshack.com/a/img540/3205/vEj3bF.jpg)
Naselje Kačjak kod Crikvenice, nekad
-
Naselje Kačjak kod Crikvenice, nekad
Danas se ovo više ne vidi od borove šume. :palacgore
-
Crikvenica
(http://imageshack.com/a/img661/1840/w6NraZ.jpg)
-
Još Crikvenice
(http://imageshack.com/a/img538/2143/1Qw60P.jpg)
(http://imageshack.com/a/img537/8238/fXzQBX.jpg)
-
Jedna spomen ploča u Senju za koju većina Senjana ne zna ... na vanjskom zidu gradskog groblja okrenuta prema bujici Kolan koja je 1856. godine nahrupila takvom silinom da su lijesovi i pokopani ljudi plutali morem na ušću ...
(http://imageshack.com/a/img743/1777/pbefqP.jpg)
(http://imageshack.com/a/img540/4609/1to9yl.jpg)
S neba mili bože štiti
da oluja ne prehita
što puk senjski mira radi
preminuvših željno gradi
MDCCCLI (1851)
Pavao Tijan piše u članku 1928. g:
"Kako se groblje nalazi uz korito periodične gorske bujice, trebalo ga je ograditi jakim zidom, da voda ne prodre u groblje. Godine 1851. podignut je jak zid od tesanog kamena i u jednom uglu uklesan je ovaj natpis:» S neba, mili Bože, štiti od oluja, što puk senjski mira radi preminuvših željno gradi god. 1851. (MDCCCLI.)« Međutim ni ovaj zid nije mogao groblje potpuno očuvati od poplave, jer nije bila bujica regulirana. Tako je god. 1856. mnogo stradalo groblje od proloma oblaka nad dragom Lukovicom. Tada je voda nosila u more križeve, lijesove i stabla. Po prilici pred četrdeset godina dovršena je regulacija senjske bujice i tako su groblje i grad potpuno osigurani od poplave."
Cijeli članak pročitajte u PDFu na linku http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCMQFjAB&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F109973&ei=O8odVIe1JeHgyQOnu4DoCg&usg=AFQjCNFFEsbZqNR1vlYNyR5eADoisLu2jQ&bvm=bv.75775273,d.bGQ&cad=rja (http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCMQFjAB&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F109973&ei=O8odVIe1JeHgyQOnu4DoCg&usg=AFQjCNFFEsbZqNR1vlYNyR5eADoisLu2jQ&bvm=bv.75775273,d.bGQ&cad=rja)
-
Oko 1900. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1896-1905_zps6b7bc89a.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1896-1905_zps6b7bc89a.jpg.html)
-
1909. Crikvenica Hajó érkezés a Therapia mólójához
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1909.%20Crikvenica%20Hajoacute%20eacuterkezeacutes%20a%20Therapia%20moacuteloacutejaacutehoz_zpsitsovwyw-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1909.%20Crikvenica%20Hajoacute%20eacuterkezeacutes%20a%20Therapia%20moacuteloacutejaacutehoz_zpsitsovwyw-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25293/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Crikvenica Hotel Miramare
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Miramare_zpsgivfe4cj-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Miramare_zpsgivfe4cj-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25294/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Crikvenica Tengerparti sétány
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Tengerparti%20seacutetaacuteny_zpsc5jgqwgl-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Tengerparti%20seacutetaacuteny_zpsc5jgqwgl-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25296/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Crikvenica Tengerparti sétány
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Tengerparti%20seacutetaacuteny%201_zpscpzfxl58-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Tengerparti%20seacutetaacuteny%201_zpscpzfxl58-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25295/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Crikvenica Therapia Palace Hotel és tengeri fürdője
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Therapia%20Palace%20Hotel%20eacutes%20tengeri%20fuumlrdje_zpseufrtzii-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Therapia%20Palace%20Hotel%20eacutes%20tengeri%20fuumlrdje_zpseufrtzii-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25292/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
-
1908. Crikvenica Gr. Hotel Miramare
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1910.%20Crikvenica%20Therapia%20tengeri%20fuumlrd_zpsiqhaykkr-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1910.%20Crikvenica%20Therapia%20tengeri%20fuumlrd_zpsiqhaykkr-1.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1908.%20Crikvenica%20Gr.%20Hotel%20Miramare_zpswxnyx96w-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1908.%20Crikvenica%20Gr.%20Hotel%20Miramare_zpswxnyx96w-1.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Crikvenica%20Siloacute%20fell_zpsmewh9feh.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Crikvenica%20Siloacute%20fell_zpsmewh9feh.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Therapia_zpsk6rabzv6-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Therapia_zpsk6rabzv6-1.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Therapia%20tengeri%20fuumlrd_zpstl5inmdz.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Therapia%20tengeri%20fuumlrd_zpstl5inmdz.jpg.html)
-
1913. Seebad Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1913.%20Seebad%20Crikvenica_zpsmshytdnc-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1913.%20Seebad%20Crikvenica_zpsmshytdnc-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25304/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
----------------------------------------------------------------------------------------------------
1914. Crikvenica Therapia palota szálloda
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1914.%20Crikvenica%20Therapia%20palota%20szaacutelloda_zps2xsdmscd-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1914.%20Crikvenica%20Therapia%20palota%20szaacutelloda_zps2xsdmscd-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25301/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
----------------------------------------------------------------------------------------------------
1929. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1929.%20Crikvenica_zpsqrmiskrk-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1929.%20Crikvenica_zpsqrmiskrk-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25302/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Crikvenica Hotel Pension Restaurant et Café Crnkovic
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Pension%20Restaurant%20et%20Cafeacute%20Crnkovic_zpspiri3p7h-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Hotel%20Pension%20Restaurant%20et%20Cafeacute%20Crnkovic_zpspiri3p7h-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25300/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
----------------------------------------------------------------------------------------------------
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica_zpscidwezel-1.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica_zpscidwezel-1.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25303/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
-
Je li bila već stavljena fotografija tobogana u moru ispred Crikvenice? I da li se zna kada je skinut, ja sam bio tamo prvi i jedini put 1984 ako se ne varam. Ponovo sam došao na tu plažu (ili neku blizu) 1998 ili 1999, tobogan više nisam vidio a nisam se mogao sjetiti točno na kojoj plaži je bio ...
-
Jedini tobogan za koji znam oko Crikvenice je bio u Selcu, ja sam se tamo kupao oko 1980 ili 1981, imam i par fotki mog spuštanja niz taj tobogan iz 1981., a skinut je nedugo nakon toga kad je uređivana plaža koja sada ima onu plavu zastavu ... meni potpuno neprepoznatljivo nakon mejkovera :nocomment
-
Je li bila već stavljena fotografija tobogana u moru ispred Crikvenice? I da li se zna kada je skinut, ja sam bio tamo prvi i jedini put 1984 ako se ne varam. Ponovo sam došao na tu plažu (ili neku blizu) 1998 ili 1999, tobogan više nisam vidio a nisam se mogao sjetiti točno na kojoj plaži je bio ...
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20tobogan_zpsdd7iucdn.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20tobogan_zpsdd7iucdn.jpg.html)
-
Jedini tobogan za koji znam oko Crikvenice je bio u Selcu, ja sam se tamo kupao oko 1980 ili 1981, imam i par fotki mog spuštanja niz taj tobogan iz 1981., a skinut je nedugo nakon toga kad je uređivana plaža koja sada ima onu plavu zastavu ... meni potpuno neprepoznatljivo nakon mejkovera :nocomment
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Selce%20tobogan_zpszfeujnpb.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Selce%20tobogan_zpszfeujnpb.jpg.html)
-
http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20tobogan_zpsdd7iucdn.jpg
:bravo3 :bravo4 :bravo2
Jedino što me malo zbunjuje je moje sjećanje po kojem je taj tobogan gledao prema otvorenom moru, odnosno Krku a ne kao ovaj na fotografiji prema obali, tj Crikvenici :hmm. Doduše, ne garantiram za svoje sjećanje jer sam se nakon toga uvijek spuštao niz tobogane koji su gledali od obale pa sam možda "ukomponirao" taj raspored u prvobitno sjećanje, ali zato garantiram da je osjećaj bio neponovljiv jer mi je to bilo prvo spuštanje niz tobogan. Onaj "thrill" prvog spusta :palacgore :palacgore :palacgore i u manjoj mjeri drugog :palacgore nisam više nikada uspio ponoviti... a da ne spominjem kako mi je izgledao nebeski visok ...
-
Ma bio je tobogan (spiralni, ako se dobro sjećam) na crikveničkoj plaži i krajem 90-ih. Znam jer mi je sin imanje ostavio na njemu. :)
-
Ma bio je tobogan (spiralni, ako se dobro sjećam) na crikveničkoj plaži i krajem 90-ih. Znam jer mi je sin imanje ostavio na njemu. :)
Ovaj?
(https://lh3.googleusercontent.com/-KRmUQgDFqMg/VAJYyeOuF6I/AAAAAAADlFA/VFZPeZMmxR8/w949-h712-no/DSC_0670.JPG)
No ja sam baš pitao za "obični" tj ravni. :palacgore
-
Da. da. Taj/takav. :thankyou
-
1901. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1901.%20Crikvenica_zpsap7cnbkk.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1901.%20Crikvenica_zpsap7cnbkk.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25314/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
------------------------------------------------------------------------------
1912. Crikvenica Perivoj i vile
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1912.%20Crikvenica%20Villanegyed_zpspuiclo4x.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1912.%20Crikvenica%20Villanegyed_zpspuiclo4x.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25306/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
------------------------------------------------------------------------------
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%201_zps33xqknzc.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%201_zps33xqknzc.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25315/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
------------------------------------------------------------------------------
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Seebad_zpsgg9haumt.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Seebad_zpsgg9haumt.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25316/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
------------------------------------------------------------------------------
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica_zpsyr6yhsz3.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica_zpsyr6yhsz3.jpg.html)
http://postcards.arcanum.hu/en/25309/?query=szo%3D%28Crikvenica%29
-
1903. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1903.%20Crikvenica_zps06j50oem.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1903.%20Crikvenica_zps06j50oem.jpg.html)
1908. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1908.%20Crikvenica_zpsmubwurjg.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1908.%20Crikvenica_zpsmubwurjg.jpg.html)
1914. Crikvenica
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1914.%20Crikvenica_zpsxfko2woe.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1914.%20Crikvenica_zpsxfko2woe.jpg.html)
1922. Crikvenica, hotel Esplanade
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1922.%20Crikvenica_zpsanwswypj.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1922.%20Crikvenica_zpsanwswypj.jpg.html)
1923. Crikvenica, hotel Esplanade
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1923.%20Crikvenica_zps9rrjavat.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1923.%20Crikvenica_zps9rrjavat.jpg.html)
-
1936. Crikvenica luka
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1936.%20Crikvenica_zpsod2wttig.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1936.%20Crikvenica_zpsod2wttig.jpg.html)
1948. Crikvenica Hotel Therapia
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1948.%20Crikvenica%20Hotel%20Therapia_zps6c732oxj.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/1948.%20Crikvenica%20Hotel%20Therapia_zps6c732oxj.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%203_zpsm2zqhpav.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%203_zpsm2zqhpav.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Izdanje%20Putnik%20Beograd_zpszcj7uckx.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Izdanje%20Putnik%20Beograd_zpszcj7uckx.jpg.html)
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Kupaliste_zpszrcf5lhc.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Kupaliste_zpszrcf5lhc.jpg.html)
Crikvenica Grand Hotel Erzherzog Josef u. Bad
(http://i1256.photobucket.com/albums/ii492/Emil_Emili/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Grand%20Hotel%20Erzherzog%20Josef%20u.%20Bad_zpskgzrktco.jpg~original) (http://s1256.photobucket.com/user/Emil_Emili/media/Stara%20Ri/Primorje%20i%20otoci/Crikvenica%20Grand%20Hotel%20Erzherzog%20Josef%20u.%20Bad_zpskgzrktco.jpg.html)
-
Novi Vinodolski, 1941.godine i jedan talijanski oficir
-
O našem Senju
O našemu liepo ti je Senju,
Da milina živit je u njemu;
Graničarov to je hambar pravi,
S toga njega i uviek slavi –
Božje kuće nema,
Do našega Senja.
Jer u njemu jesu do tri slave,
Od prošlosti zasebine prave,
I onomu, koj u njemu živi,
Svetinje su, kojima se divi –
Jer šta takva nema,
Do našega Senja.
Prva slava senjska je "funtana"
Za "divice" to je ljuta rana,
Voda curi, ali tako fino,
Da za žedju piti moraš vino –
Zato po birtijan,
Sav sviet skoro pijan.
Druga slava, to je senjska štala,
"Cilnicom" se negda zvala,
Mnogi kažu "Trgovina veća",
Čim je više na "Cilnici" smeća -
Da je drugdje štala,
Trgovina bi pala.
Treća slava to je senjska sloga,
Od te sloge boli glava mnoga,
Da te sloge još u Senju nema,
Sviet bi držo, da je Senj zadriema –
Al` s te sloge živi,
Koji god što skrivi.
Dosta Senju, kad ima fontane,
Bit će vode kad kiša pane,
A pod krovom kad bi bila štala,
Nebi bura čistit šta imala –
Ali sloge nema,
Do našega Senja.
Pjesma Pantelija koju je, kao slijepac,
1876. g. od Karlobažanina naučio.
(CRO-eu.com)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg%201921_zpsomtsk9n5.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg%201921_zpsomtsk9n5.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg%201954_zpsqonw98lm.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg%201954_zpsqonw98lm.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg_zpsgjptpah9.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg_zpsgjptpah9.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg%201904_zpsfo9upr99.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg%201904_zpsfo9upr99.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg%202_zps6cw5gnjw.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg%202_zps6cw5gnjw.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Zvonimir%20trg%201899_zpsztgw5bzi.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Zvonimir%20trg%201899_zpsztgw5bzi.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Trg%205_zpsowq1i8wt.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Trg%205_zpsowq1i8wt.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Trg_zpstkc9rkba.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Trg_zpstkc9rkba.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Berislavieva%20obala%203_zpsa0sye9bl.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Berislavieva%20obala%203_zpsa0sye9bl.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Berislavieva%20obala_zpscrudgnqa.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Berislavieva%20obala_zpscrudgnqa.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Berislavieva%20obala%202_zpskbxzq1uc.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Berislavieva%20obala%202_zpskbxzq1uc.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Berislavieva%20obala%204_zpsiwhi76vz.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Berislavieva%20obala%204_zpsiwhi76vz.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Aleksander%20Lochmer%204_zps4wrjkgk7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Aleksander%20Lochmer%204_zps4wrjkgk7.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Aleksander%20Lochmer_zpspjordiib.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Aleksander%20Lochmer_zpspjordiib.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Aleksander%20Lochmer%202_zpsgqvxt3hx.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Aleksander%20Lochmer%202_zpsgqvxt3hx.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Aleksander%20Lochmer%203_zps5fqvhxql.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Aleksander%20Lochmer%203_zps5fqvhxql.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Aleksander%20Lochmer%201908_zpshev5u9pa.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Aleksander%20Lochmer%201908_zpshev5u9pa.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/782_001_zpsa7ygbr2z.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/782_001_zpsa7ygbr2z.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/538_001_zps8evgtfms.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/538_001_zps8evgtfms.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Biskupski%20dvori_zpsbrnh1ihz.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Biskupski%20dvori_zpsbrnh1ihz.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/1928%20Posveta%20elektrane_zpslxe98dgz.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/1928%20Posveta%20elektrane_zpslxe98dgz.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/559_001_zpsln1lsjlu.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/559_001_zpsln1lsjlu.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/946_001_zpsbpbzfgwf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/946_001_zpsbpbzfgwf.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Gradska%20vrata_zpsstrloabu.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Gradska%20vrata_zpsstrloabu.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Istok%203_zpswl6rug0p.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Istok%203_zpswl6rug0p.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Istok_zpsvetzhfzr.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Istok_zpsvetzhfzr.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Istok%202_zpsjjnvvtlq.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Istok%202_zpsjjnvvtlq.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/Nehaj%2010_zps1imnknyx.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/Nehaj%2010_zps1imnknyx.jpg.html)
:a025
-
Ma ne plaki Kontić, još si mlad pa će biti prilika da vidiš Senj... :lol1
-
Ma ne plaki Kontić, još si mlad pa će biti prilika da vidiš Senj... :lol1
Al neću moć vidjeti Milića u Fiatu :a025
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Senj/collage1_zps08tf7k6b.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Senj/collage1_zps08tf7k6b.jpg.html)
-
Hahahahhahahhhah ovo je najbolje što mi se dogodilo vrag zna od kad. Hvala, hvala, tanto hvala, grazie... :bravo
Hahhaha.
Kako si me samo skinuo. Brži si od onih na REF-u.
Kont, dobrodošao u moj svijet povlaštenih osoba. :beer2
I da, ova fotka mi je bila na umu kad sam ovo slikao. Još sam zokxyja pitao gdje je ta fontana. Ovako ćorav nisam je vidio od parkiranih automobila.
-
Kako neću kad je ovo bila najbolja fotka objavljena na REF-u.I hvala tebi što si me se sjetio u Senju :thankyou
-
(http://imageshack.com/a/img537/6499/oxoMWR.jpg)
Kačjak ispred Crikvenice
-
Crikvenica
(http://imageshack.com/a/img661/6360/Dc58Zx.jpg)
(http://imageshack.com/a/img673/5897/Exhsg1.jpg)
(http://imageshack.com/a/img633/2417/4xDt7Y.jpg)
(http://imageshack.com/a/img537/5147/LqiwLV.jpg)
-
Sv. Juraj - kupalište
(http://imageshack.com/a/img661/3702/KzLi2w.jpg)
-
Tribalj
Kaže:
Od 1. rujna 1859. godine do 23. studenog 1863. godine va ovoj kući bila je osnovna škola kadi su dica z Triblja učila čitat i pisat.
Tribalj 02.07.2011. UONO "Vinodol" Tribalj
(https://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xaf1/t31.0-8/11154681_1589472781329331_8934705910440290502_o.jpg)
-
(http://i61.tinypic.com/2qupz5h.jpg)
(http://i62.tinypic.com/svm9ar.jpg)
(http://i60.tinypic.com/k2zq1f.jpg)
(http://i57.tinypic.com/dwe8gy.jpg)
(http://i59.tinypic.com/11rvk42.jpg)
(http://i58.tinypic.com/bg8i2e.jpg)
-
Baš i nema previše starih slika područja gdje se Zokxy zadnjih mjeseci "zabavlja".
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/732_001_zpsxtlekrwg.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/732_001_zpsxtlekrwg.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/797_001_zpsnkopfndv.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/797_001_zpsnkopfndv.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Kascarontel%201925_zpsaulva2iy.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Kascarontel%201925_zpsaulva2iy.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/796_001_zpsxh3sdmac.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/796_001_zpsxh3sdmac.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/varm-fiume-279_zpskjadkwed.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/varm-fiume-279_zpskjadkwed.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/169_001_zpsziwt0hxd.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/169_001_zpsziwt0hxd.jpg.html)
-
Malo iz Bribira 1949. godine
(http://imageshack.com/a/img673/4233/Cvlb6G.jpg)
-
Spomenik pred senjskom šumarijom:
-
Spomenik pred senjskom šumarijom izbliže:
-
Evo članka o inicijativi za osnivanje muzeja brodogradnje u Kraljevici. Podržavam! :palacgore
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Obogacen-fundus-Pomorskog-i-povijesnog-muzeja-Kraljevicke-makete-dio-rijeckog-muzeja
-
Razglednica poslana 07. rujna 1976. iz Crikvenice
-
Na zgradi u Senju
-
Brdo ispod Nehaj kule
-
Pogled na jedan stari gradić - koji?
-
Senj također
-
I opet
-
Opet Senj
-
I opet Senj
-
Na zgradi u Senju
-
Još jedan natpis iz Senja
-
Ima i ovo
-
Ploča u spomen Senjskih žrtava 1937. godine - nova.
O staroj vidite ovdje - http://croinfo.net/vijesti-regija/7711-partizanski-i-ustaki-spomenik-zajedno-samo-u-krasnom.html (http://croinfo.net/vijesti-regija/7711-partizanski-i-ustaki-spomenik-zajedno-samo-u-krasnom.html)
-
Još jedan spomenik u Senju
-
Uvala Scott na razglednici poslanoj 16. lipnja 1975. g.
-
Da li vam je poznat onaj osjećaj kad se ujutro probudite sa saznanjem da ste na GO i da ste sami u kući cijelo jutro. Mir i spokoj, bez briga i obaveza, :citam2, :knjizevnost, :citam1 ...
Tako sam se i ja danas probudio. Nakon što sam mačketinu Juricu izjurio na balkon i pootvarao mu 5 konzervi mačje hrane plus jednu od rezanih šampinjona koju sam greškom otvorio, sad je nastupio meditativni dio.
Uz jutarnju kavicu palim komp i nakon brzinskog pregleda foruma, fejsa i vijesti zaključujem da bi pametnije bilo da nešto korisno uradim, naravno na kompu.
Ovi Zrinsko-Frankopani mi idu na živce, pa ću to odgodit za neki drugi dan.
Mogao bi malo urediti kolekciju starih slika, pa ponešto podijelit s drugima.
Folder Crikvenica, 539 files, sve razbacano, bez lokacije i kronologije...
Prvo da složim ove od kaštela i mosta u pozadini, ili obrnuto, ili da ih razdvojim?
A mogao bi malo škicnut i među dokumente, samo zbog kronologije, neću niš :computer2 ...
I nakon :97 5 sati, evo kako sam složio slike samo od mosta preko Dubračine u Crikvenici.
Verneda, kaštel iz 1756. Ponte al Convento
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%201756._zpsjkzdy9wc.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%201756._zpsjkzdy9wc.jpg.html)
Nacrt mosta iz 1812.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1812_zpspnipnyxt.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1812_zpspnipnyxt.jpg.html)
Za taj most Zokxy je napisao: Najvažniji je kameni most u središtu Crikvenice, pokraj crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Na tom su mjestu prvi kameni most, sa četiri luka, 1826. g. izgradili Mađari za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Na njemu je stajala kamena piramida koja se u to vrijeme postavljala na svim značajnijim prometnicama, te kip Sv. Ivana Nepomuka, češkog sveca mučenika, čuvara mostova, koji je ubijen i bačen u Vltavu. Piramida je sada smještena na desnoj strani ulaza u bivši samostan, dok se kip Sv. Ivana Nepomuka nalazi ispred ulaza u crkveno dvorište.
Moram nadodati da se na Vernedinom tlocrtu iz 1756. kip nalazi iza foresterije (gostinjca), ali o tome kad budem uređivao slike od kaštela.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/hotel-kastel-ulazlapidarij-634679995421975156_720_540_zps0utz73p6.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/hotel-kastel-ulazlapidarij-634679995421975156_720_540_zps0utz73p6.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%20686_001_zpsmgmmvjbf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%20686_001_zpsmgmmvjbf.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/64404_294676897331937_1826105510_n_zpstrwiwojl.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/64404_294676897331937_1826105510_n_zpstrwiwojl.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%2015_zpshnik7arh.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%2015_zpshnik7arh.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%2020_zpsyrmm3le9.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%2020_zpsyrmm3le9.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%2023_zpsnd8vndhj.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%2023_zpsnd8vndhj.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%2027_zps1okzfyby.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%2027_zps1okzfyby.jpg.html)
-
Ladislavov dječji dom, osnovan 14. travnja 1898. godine i nazvan po sinu nadvojvode Josipa i Clotilde koji je tragično nastradao u lovu.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij%202_zpssb7lglbo.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij%202_zpssb7lglbo.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij%203_zpsik1icprg.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij%203_zpsik1icprg.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij_zps6ifi0ybf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Dj.%20sanatorij_zps6ifi0ybf.jpg.html)
-
Reprint crno-bijele razglednice iz 1900. godine koji prikazuje Hotel Bedenko, prvi pansion u Crikvenici, otvoren 1887. godine u Frankopanskoj ulici, kao i stari kameni most preko Dubračine.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/679_001_zpsx5rndxeo.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/679_001_zpsx5rndxeo.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/679_001%203_zpsg2qyprsn.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/679_001%203_zpsg2qyprsn.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/679_001%202_zps6w9rpazu.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/679_001%202_zps6w9rpazu.jpg.html)
-
Zvonko Car Godine 1933. dovršava skulpturu Madone, jedan od rijetkih radova kojeg je izveo u kamenu, očito još uvijek pod snažnim utjecajem svojih profesora na Likovnoj akademiji. Ova skulptura se danas nalazi ispred crikveničke župne crkve, a nadahnuće i model autor je našao u liku svoje prve supruge.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1933_zpsgl1ssx68.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1933_zpsgl1ssx68.jpg.html)
Još par slika iz tih tridesetih godina.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1930%202_zpsaa7cvvby.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1930%202_zpsaa7cvvby.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1930_zpsp6ecfxmk.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1930_zpsp6ecfxmk.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%201935_zpstcyqtrp6.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%201935_zpstcyqtrp6.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/3528644_zpsapztjzi7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/3528644_zpsapztjzi7.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%201937_zpsepjtyhfv.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%201937_zpsepjtyhfv.jpg.html)
-
Taj stari kameni most s 4 luka srušen je 1937. godine radi izgradnje novog s 3 luka. Mislim da je taj novi, izgrađen od klesanog kamena izgradio Milivoj Frković, inž. rođen u Varaždinu 1887. umro 1946. godine u Zagrebu. Diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Veliki projektant i graditelj mostova u kamenu i prepečenoj opeki. Izgradio je i onaj lijepi most u Kosinju, most preko Suhe Ričine u Novom Vinodolskom, most preko Bogdanice u Gospiću i ovaj na ušću Dubračine u Crikvenici.
Taj novi nije dugo stajao jer je srušen 16.04.1945.prilikom povlačenja njemačke vojske.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%20-novi%20kameni%20most%20izgraen%201939.%20sruscaronen%2016.04.1945.prilikom%20povlaenja%20njemake%20vojske_zps3et4ffwl.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%20-novi%20kameni%20most%20izgraen%201939.%20sruscaronen%2016.04.1945.prilikom%20povlaenja%20njemake%20vojske_zps3et4ffwl.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/74715372a_zpsxhsfbg6t.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/74715372a_zpsxhsfbg6t.jpg.html)
-
Sad pretpostavljam da su ovo slike mosta nakon 1945. godine.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1945_zpseuhvzpwp.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1945_zpseuhvzpwp.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1945%204_zpshbvnkxpc.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1945%204_zpshbvnkxpc.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1945%205_zpsvqpehulg.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1945%205_zpsvqpehulg.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/Kascarontel%2016_zpsqrwnibtn.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/Kascarontel%2016_zpsqrwnibtn.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1945%202_zpshdbcnvzk.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1945%202_zpshdbcnvzk.jpg.html)
-
Dubračina, rijeka u Vinodolskoj udolini, Hrvatsko primorje; duga je 12 km. Izvire kod sela Mali Dol, na 190 m apsolutne visine.Nizvodno od Triblja teče širokom dolinom (do 1,8 km), izdubljenom u mekanim laporima. Ljeti mjestimično presuši. U rijeku se ulijeva odvodni kanal HE »Nikola Tesla«. Dubračina je površinski nastavak ponornice Ličanke (Fužinarka).
Crikvenica svoj postanak i opstanak ima velikim dijelom zahvaliti vrijednoj prirodnoj baštini, potoku Dubračini. Voda je uvjet opstanka života, a Dubračina je kroz cijelu povijest imala dovoljno vode.
Vjeruje se da je, još u pradavna vremena Ilira (Liburna), vještih pomoraca, njeno ušće kao prirodno zaštićena luka korišteno za njihove čuvene gusarske brodice dvoveslarke.
Prirodno zaštićene uvale pružale su utočište i rimskim trgovačkim brodovima, a jedna od takvih sigurnih luka bila je smještena u nekad plovnom, širokom ušću crikveničke rječice Dubračine. Tek površne arheološke procjene otkrivenih nalaza daju naslutiti da su luka i naselje stari najmanje 2000 godina.
U 13. st. ušće Dubračine koristilo se kao izlaz na more i važnom srednjovjekovnom frankopanskom gradiću Grižanama u zaleđu Crikvenice, u koji je spadalo i staro naselje Kotor.
Ušće Dubračine je bila luka sve do početka gradnje današnje crikveničke luke 1870. godine.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/3528645_zpswrfao6c0.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/3528645_zpswrfao6c0.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/1945%203_zps5r4dimqo.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/1945%203_zps5r4dimqo.jpg.html)
-
U jednom dokumentu iz 1609. godine spominje se tunolov uz potok Dubračinu.
A do prije desetak godina tu na ušću se moglo uloviti i ponešto riba i jegulja, sve dok ih nisu sve potamanili za marendu. Krivca za to sam pronašao na ovom linku:
http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=2383.0
I za kraj, par mojih umjetničkih fotki iz 2011. godine.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/P050211_15.24_zpsm4lba4nf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/P050211_15.24_zpsm4lba4nf.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica%20most/P050211_15.28_zps3j1txv2n.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica%20most/P050211_15.28_zps3j1txv2n.jpg.html)
-
Bravo majstore! :thankyou
A ono Cirkvenica mi je...još nečuveno. :k040
-
Nastavljam sa uređivanjem slika iz foldera Cirkvenica. Vjerovatno me puca nekakva nostalgija, jer već dugo nisam išao na cjelodnevni izlet po Cirkvenici i okolici kao prije.
Kako na net-u ima puno copy/paste turističkih članaka o cirkveničkom kaštelu, neće smetat još jedan.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-634679988683195859_720_540_zpsikrwepxb.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-634679988683195859_720_540_zpsikrwepxb.jpg.html)
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije jedna je od dviju crikveničkih župnih crkava. Sagrađena je na ušću rječice Dubračine u pradavna vremena, dok je stanovništvo još uglavnom živjelo u naselju Kotor na istoimenom brežuljku iznad Crikvenice, u okrilju stare kotorske crkvene župe. Vjeruje se da je Crikvenica dobila ime upravo po ovoj prastaroj crkvici. Godine 1412. već je bila oronula, pa je obnavlja pobožni knez Nikola IV. Frankopan, ban Hrvatske i Dalmacije, koji se tada upravo vratio s hodočašća po Svetoj zemlji. Tik uz crkvicu sagradio je prostrani samostan. Zbog osobite odanosti koju je ovaj velikaš gajio prema časnim redovnicama reda svetog Pavla prvog pustinjaka, darovao im je crikvenički samostan i crkvicu, te brojne posjede, lučke prihode i podložnike.
I to je to. Hvala na pažnji. :wavey
-
i nije to to. Ima još...
Samostan je tijekom svojeg postojanja imao i arhiv. Dokaz tome jesu signature koje odgovaraju načinu signiranja spisa u pavlinskim samostanima (kombinacija slova i brojeva). Nakon što je Josip II. ukinuo pavlinski red 1786. upravu nad cjelokupnom imovinom samostana preuzela je Ugarska dvorska komora koja je preuzela i samostanski arhiv. Onaj dio arhiva koji je Komora sačuvala dobio je nove signature. Ivan Kukuljević je gradivo ovog fonda, zajedno s gradivom ostalih hrvatskih pavlinskih samostana, preuzeo iz Arhiva Ugarske dvorske komore i predao Zemaljskom arhivu. Gradivo je na zahtjev bana Dragutina Khuen - Héderváryja bilo vraćeno u Mađarski državni arhiv 1885. godine. U Mađarskom državnom arhivu srednjovjekovne su isprave, kao dio cjeline "Diplomatičkog arhiva", dobile dodatne signature ("MODL"). Nakon završetka Drugog svjetskog rata i na temelju 11. članka Mirovnog ugovora između Jugoslavije i Mađarske iz 1947. gradivo fonda je bilo predano Državnom arhivu u Zagrebu 2. travnja 1958.
Pa da vidimo zašto su feudalci bili jako "pobožni" i zašto je Crkva bila najsretnija za vrijeme feudalizma i kapitalizma.
Frankapani na svojim posjedima nisu razvili obrtničku proizvodnju pa su se takvi proizvodi uvozili, dok su uglavnom izvozili poljoprivredne proizvode, drvnu građu i rudne sirovine. Koristili su se svojim odnosima s Mletačkom Republikom kako bi nesmetano trgovali preko mora s gradovima na talijanskoj obali poput Ancone. Frankapani su često promet u lukama (tzv. trgovinu) davali u zakup kako bi došli do gotova novca, ali i do uvozne robe koju su preprodavali u unutrašnjosti. Od upravitelja i zakupaca zahtijevali su da što bolje nadziru i organiziraju trgovinu kako bi došli do obrtničkih proizvoda kojih nije bilo dovoljno na njihovim posjedima. U luci pod naseljem Kotorom odvijala se do 15. stoljeća pomorska trgovina privlačna širem zaleđu, a crikveničkom se lukom sve više koriste stanovnici Drivenika, Kotora, Grižana, Belgrada i Bribira.
S ciljem organiziranja trgovine na to su područje Frankapani doveli pavline,
poznate po stezi i marljivosti. Samostan podižu uz ušće rijeke Dubračine gdje je
već u 14. stoljeću postojala crkva sv. Marije koja je pripadala kotorskoj župi. Do 18.
stoljeća ondje se nalazio samo manji ribarski zaselak Petak, a na obroncima Soplja
Dužice i Sopaljska. Crikvenica se kao naselje počinje razvijati krajem 18. stoljeća
postupnim naseljavanjem stanovništva Kotora. Nakon što je 1776. izgorjela župna
crkva u Kotoru, župni je ured preseljen u Crikvenicu.
Utemeljenje pavlinskog samostana u Crikvenici
Ranije spomenuta isprava Nikole IV. Frankapana o osnivanju samostana reda sv.
Pavla Prvog Pustinjaka uz crkvu svete Marije u Crikvenici nije sačuvana u izvorniku,
već nam je dostupan samo latinski prijepis iz 18. stoljeća. Unatoč činjenici
da se radi o tzv. imitativnoj kopiji originalnog dokumenta, diplomatičkim je istraživanjima potvrđena vjerodostojnost sadržaja teksta usporedbom s originalnim ispravama tog razdoblja, poput glagoljskih isprava iz 1428. i 1455 godine.
Dokument je sačuvan u zbirci isprava arhiva pavlinskog samostana u Crikvenici
koji se čuva u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Arhiv sadržava dokumente
koji se uglavnom odnose na darovanja, misne zaklade, legate, kupoprodajne
ugovore i ugovore o zamjeni kojima su crikvenički pavlini stjecali posjede i
povlastice u Vinodolu. Prema tim dokumentima, pavlini su se služili glagoljicom i
hrvatsko-slavenskim bogoslužjem.
Iz sadržaja fundacijske isprave od 14. kolovoza 1412. saznajemo kako je crkva sv.
Marije na ušću Dubračine iz 14. stoljeća bila zapuštena. Knez Nikola odlučio je darovati crkvu pavlinima kako bi se o njoj brinuli. Zakladnicu od 14. kolovoza 1412.
kojom je osnovan crikvenički samostan zapisao je svećenik Martin Blečić, modruški
kanonik i knežev kapelan, koji je služio kao javni bilježnik, a dokument je
ovjeren pečatom pred svjedocima među kojima su bili i pavlini iz samostana sv.
Nikole na Gvozdu: Jakov Dončić, Nikola Posarić i Tomo Krpčić. Crkvi je knez prigradio samostan koji je kasnije bio utvrđen zidinama. Kako bi redovnicima osigurao prihode, knez im je darovao imanja od čijih su prihoda trebali živjeti i održavati crkvu. Najvažniji je dar bilo pravo i obveza ubiranja maltarine tj. poreza na trgovinu i promet robom koja se uvozila i izvozila preko crikveničke luke (trgovina), i to od uvala Jesenove do Črnine na predjelu Tijesna.
Osim prava trgovine knez Nikola IV. pavlinima je istom ispravom dotirao i svoje
posjede kao misnu zakladu. Kako bi se redovnici mogli opskrbiti drvom za ogrjev,
darovao im je Bok, padinu na brijegu iza Dubračine koja se protezala do mora,
ograđena zidinama i ogradama. Zatim im je dao oranicu Vela luka u polju između
brjegova Bok i Veliki Bok. Vinodol je kraj bogat izvorima pitke vode od kojih se
jedan zvan Vrutak spominje u darovanju zemljišta uz more zajedno sa selištem
(seoskim imanjem) Kuur. Potvrdio je darovanje svojih prethodnika crkvi sv. Marije
posjedom Dolina u Kokusu, pokraj kneževih vinograda ispod Kotora. Osim šuma
u kojima su pavlini dobavljali drva za ogrjev, knez im je darovao dva posjeda bogata hrastovom šumom: posjed Doli pokraj Vinodolske rijeke i posjed in luppali
tj. na području Vučjaka. Knez je pavlinima darovao i vinograde: jedan pod Pećami
i jedan knežev vinograd pokraj kaštela Drivenika i dio vinograda u Dolinicama.
Darovao im je i kmetsko selište Selca u Zagorju pokraj Ljubanića sa svim pripadnostima tog posjeda, poput šuma i pašnjaka, kako bi se mogli baviti stočarstvom.
Za ispašu stoke i nabavu sijena dobili su i pet sjenokoša u Dramlju pokraj kaštela
Drivenika. Knez im je darovao selište Kolovrat s dva kmeta Markovića na mjestu zvanom pod Drenin brdom sa svim podavanjima koja su kmetovi tog selišta morali davati u tlaci i novcu. Sve te posjede knez im je darovao in iure perpetuo tj. zauvijek i neopozivo, a redovnici su bili dužni moliti za spas njega i njegove obitelji i ostalih kršćana.
U sačuvanim originalnim glagoljskim ispravama, kojima knez Nikola IV. 1428. i njegov sin Martin 1455. pavlinima potvrđuju pravo na trgovinu, spominje se većina posjeda darovanih u fundacijskoj ispravi iz 1412.
Stjecanje posjeda crikveničkih pavlina
Prema sadržaju 22 isprave iz arhiva pavlinskog samostana za razdoblje 1412. −
1539. i drugih dokumenata od 17. stoljeća do 1786. godine navode se pavlinski
posjedi i njihova prava i obveze na tim posjedima, kojima su upravljali kao feudalna
gospoda ili zakupci i na temelju kojih su poput svojih dobročinitelja stjecali
bogatstvo i moć.
Darovanja su nastavili i drugi donatori. Matej Bijersin 27. kolovoza 1419. daruje
pavlinima dohodak jednog vinograda s oranicom, tj. da će davati šestinu uroda
vina i žita na što je obvezao i svoje nasljednike. Pavlini su željeli što bolje organizirati vinograde kako bi ih lakše obrađivali i ubirali vinske daće, pa su 1422. godine mijenjali jedan udaljeni vinograd, kod Sv. Kuzme i Damjana (dar Ivana Jakovčića iz Novoga), za vinograd Zadrevenik (Ivana Bucifala iz Novoga) bliži pavlinskim vinogradima kod Drivenika.
Vodotoci vinodolskih rijeka bili su pogodni za izgradnju vodeničnih mlinova i pilana.
U pilanama su se od drvenih trupaca izrađivale daske i grede koje se izvozilo.
Knez Nikola IV. dao je 4. siječnja 1428. pavlinima pravo da sagrade pilanu (molla
serraria) u crikveničkoj dragi kako bi im povećao prihode. Knez je pavlinima 10.
lipnja 1430. potvrdio pravo korištenja pilane i dao im davanja u zakup a darovao
im je i sve pripadnosti tog zemljišta: pašnjake, vodeni tok i prilazni put. Spominje
se da pilanu mogu sagraditi ondi kadi su nih malini pa se pretpostavlja da su ondje već imali mlin.
Potvrđujući njima 12. siječnja 1428. pravo na ubiranje trgovine, knez je donio i odluku na pritužbu stanovnika Bribira da im pavlini naplaćuju uvozninu na njihovu
robu. Knez je presudio da Bribirani moraju plaćati uvozninu od sve robe kao i drugi
stranci, iako su se oni pozivali na to da su domaći. Sredinom 17. stoljeća opet
su Bribirani uskraćivali plaćanje trgovine, pa je knez Nikola IX. Tržački 1647. presudio da pavlini imaju pravo zahtijevati i ubirati trgovinu kao u prijašnja vremena.
Knez Nikola IV. umro je 1432. i svojim sinovima ostavio velike posjede. Njegovi
nasljednici isprva vladaju zajedno, ali počinju se sukobljavati. Posredstvom biskupa
1449. dogovorili su diobu imanja na osam loza. Prilikom diobe vinodolske su općine bile razdijeljene između Nikole V. (Grižane), Stjepana II. (Grobnik), Dujma
IV. (Ledenice), Martina (Novi, Bribir, Kotor, Bakar i Trsat) i Ivana VII. Mlađeg (Hreljin) − otad Vinodol više nije bio cjelovit posjed. Nikolini su sinovi nastavili darivati samostan u Crikvenici, ponekad i na molbu samostanskih priora. Knez Ivan VII. Mlađi, gospodar Hreljina, darovao je 5. ožujka 1440. na molbu priora Stjepana
Mrava samostanu zemlju pod brdom Sopalj kao misnu zakladu, tj. da će redovnici
zauzvrat držati misu za njega, njegove roditelje i ostalu braću.
Martin V. Pobožni Frankapan
U misnoj zakladi knez Martin Frankapan 4. prosinca 1447. daruje vinograd u Selcima uz dužnost služenja dviju misa.
Kmetovi Markovići pavlinskog selišta Kolovrata počeli su izbjegavati obvezu prijevoza, darivanja i prestali su obrađivati samostanski vinograd pa su se pavlini
tužili knezu Martinu. Knez je 26. kolovoza 1450. naredio Markovićima da moraju
obavljati dužna podavanja.
Knez Martin sva je darovanja i prava crikveničkog samostana koja su on i njegovi
preci darivali potvrdio 28. listopada 1455. Tada je knez Martin imao najviše posjeda
na području Vinodola (Trsat, Bakar, Bribir i Novi). Svoje je posjede najviše
upotrebljavao za crkvene i samostanske zadužbine pa je dobio i nadimak Martin
Pobožni. On je utemeljitelj franjevačkog samostana na Trsatu koji je darivao i posjedima u Vinodolu, poput Grižana i Kotora.
Koliko je knez bio upoznat s crkvenim obredima i običajima, govore njegove misne
zaklade u kojima precizno navodi vrstu mise i vrijeme u kojem ih redovnici
trebaju služiti. To je posebno naglašeno u misnoj zakladi od 25. lipnja 1460. kada
je crkvi sv. Marije darovao dva vinograda. Vinograd u Selcima bio je oslobođen
svih davanja, a u Jesenovi pokraj crkve bio je na vinogradu kmet koji je plaćao
vinsku daću gornicu (ius montanum tj. šestinu prihoda). Knez Martin pritom je
darovao crkvu, a ne samostan, kako bi se od vinograda uzdržavala i u slučaju da brigu o njoj preuzme netko drugi. Samostanu je knez Martin 15. rujna 1475.
darovao svoje selo Črman kal oslobođeno svih davanja, a u darovnici se navodi
cjelokupan popis darovanoga seoskog zemljišta.
Posljednji dokumenti iz arhiva crikveničkih pavlina četiri su zakupna ugovora iz
razdoblja 1521. – 1539. godine prema kojima su pavlini samostansku zemlju davali
u livel. Livel je isprava kojom vlasnik daje nekomu zemlju u nasljedno zakupno
pravo, a tako se nazivalo i davanje određeno takvim ugovorom. Zemlju je u nasljedni zakup davao provincijal reda. Ako bi zakupci ili njihovi nasljednici uskratili
davanja sa zemljišta, vlasnici su mogli uzeti zemlju.
Pavlini su zemljište preko puta pilane u Crikvenici dali u livel Pavlu Gržiću i Mavru
Zoričiću 18. travnja 1521. Oni su ga očistili, na njemu zasadili vinograd i bili obvezni
davati četvrtinu. Iste godine samostan daje u livel zemljište Pavlu Bariću na
području Novoga za šestinu prihoda uz obvezu da se iskrči ostatak tog zemljišta.
Na sličan način samostan sklapa livel s Jurjem Veljačićem i s Benkom Ručićem za zemljište na Soplju, uz uvjet da plaćaju šestinu prihoda.
Knezovi Zrinski i crikvenički pavlini
Knezovi Zrinski dobili su ženidbom s frankapanskim kneginjama imanja u Vinodolu.
Katarina Frankapan Ozaljska udala se 1543. za bana Nikolu Šubića Zrinskog
(1508. − 1566.) i u miraz mu donijela Bakar, tadašnje središte Vinodola. Katarina
Frankapan Tržačka bila je žena bana Petra Zrinskog (1621. − 1671.). Zrinski su na
vlastelinstva u Vinodolu naseljavali novo stanovništvo koje su privlačili raznim povlasticama.
Zrinski i novi doseljenici kršili su prava i povlastice pavlina. Stoga su se pavlini žalili
senjskom biskupu Petru Marianiu (1650. − 1665.) da im Petar Zrinski osporava
pravo trgovine u crikveničkoj luci te da im je oteo Belgrad i vinograd Knežinu. Sud
je trajao dvije godine, a 20. listopada 1654. objavljena je glavna rasprava u tom
predmetu. Unatoč raspravi u korist pavlina, knez je zadržao oteta zemljišta i pavlinska prava, no ne zadugo jer je 1671. bio pogubljen, a njegova imanja zaplijenjena.
Iza njegove smrti car je Leopold preko komesara Jurja Pavešića crikveničkim
pavlinima vratio prava na luku i otete posjede: selo Belgrad s pripadnostima,
telonium (carinarnicu) u Selcima i Jesenovi te vinograd Knežinu.
Protestantizam je na područje banske Hrvatske počeo prodirati 50-ih godina 16.
stoljeća i u početku su ga širili trgovci iz Njemačke i Ugarske. Među hrvatskim su
plemstvom pristalice nove vjere bili i knezovi Zrinski koji nisu bili odani crkvenim redovima kao Frankapani. Jednako kao što su osporavali prava pavlina, tako su
osporavali i prava trsatskih franjevaca oduzimajući im posjede u Vinodolu, Kotoru i
Grižanama, koje im car Leopold 1694. ponovno vraća.
-
Pavlinski posjedi u 17. i 18. stoljeću
Nakon neuspješne urote protiv cara Leopolda posjedi urotnika Petra Zrinskog i
Frana Krste Frankapana bili su 1671. konfiscirani i od tada pa sve do kraja 18. stoljeća Vinodol je u sastavu različitih oblika administrativne uprave Habsburške Carevine.
Unatoč svim političkim i administrativnim promjenama, pavlini su svoje
djelovanje nastavili povećavajući pritom svoje bogatstvo novim posjedima.
U prijepisu crikveničkoga Katastika iz 1716. za razdoblje 1656. − 1697. nalaze se
dokumenti koji donose vrijedne informacije o pavlinskim posjedima i načinu gospodarenja nad njima. Zanimljivi su podaci o plaćanju radova na meliorizaciji pavlinskih posjeda koje se često nazivalo − muka. Radovi na melioraciji posjeda u zakupu isplaćivali su se pri razrješavanju zakupnog odnosa ili nasljeđivanju zakupa, kako bi se obeštetio trud zakupca koji je svojim radom zemljište obogatio nasadima. Tako je 1656. Juraj Maurić Lužinov samostanu oporučno ostavio szvu muku szuoiu melioracije pavlinske zemlje kao misnu zakladu. Posjedi samostana povećali su se 1671. kada je Petar Szuchich (Sučić) samostanu oporučno ostavio svoju zemlju s vinogradom i maslinikom. Juraj Alašetić aliter Skutić i njegov sin Ivan ponudili su u ožujku 1687. godine samostanu otkup muke njihova oca na fratarskom vinogradu za što im je crikvenički prior i provincijal Bonifacije Ciboci isplatio 12 libri. Sljedeći se mjesec spominje da je Matija Dračić od samostanskog priora Cibocija zatražio isplatu muke u iznosu od tri dukati i pol ali chetiri što su mu odlukom suca Jakova Cara pavlini isplatili. U travnju 1687. pavlini su isplatili muku Jovanu Dračiću i njegovim sinovima za sadnju vinograda i smokava na njihovu posjedu, a istog su mjeseca isplatili Juri i Mikuli Dračiću muku za sadnju pavlinskog vinograda. Mikula Sučić 1688. želio je izravnati dug prema samostanu od 10 libri za jednu volovsku kožu koju su mu redovnici dali. Tražio je da se samostan naplati od procjene muke njegova oca na fratarskoj zemlji. Nakon procjene radova na 30 libri, samostan je Sučiću isplatio 20 libri razlike. Iste se godine spominje i jedan Ivan Rittar Szoldat Czeszaroue Szuitloszti u Crikvenici koji svjedoči da Marica udova Jurka Velčića ostavlja sve što posjeduje samostanu kao misnu zakladu i traži da se dug prema samostanu izravna prema procjeni radova njezina muža za sadnju pavlinskog vinograda u zakupu. Prior Bonifacije Ciboci 1697. isplatio je muku Mikuli Opatiću i Grguru Katniću. Za korištenje pavlinske zemlje samostanski je prior izdavao potrebne isprave. Crikvenički je prior 1697. tražio da Mato Stoičić i Mikula Brozić pokažu szigurancze (dopuštenje) za korištenje pavlinskog zemljišta. Kako nisu imali potrebne dokumente, zemljište im je bilo oduzeto, ali zamolili su drugo zemljište na korištenje što im je odobreno uz obvezu podavanja četvrtine i zabranu raspolaganja zemljištem bez dozvole samostana.
Vodeći brigu o samostanskoj crkvi, pavlini su regulirali ukope u crkvi i naplaćivali
najam grobnih mjesta. Ivan Kostrenčić platio je 1734. 10 dukata za dozvolu ukopa
u crkvi. Iste je godine samostan dao u nasljedni zakup (livel) zemljište na Melini
i u Trstenoj sucu Ivanu Kostrenčiću, a kasnije te godine njegovu sinu Ivanu Caru
Kostrenčiću jednu oranicu koju su oduzeli udovici Janji pokojnog Ivana Cara jer je
zemljište bilo potpuno zanemareno i zaraslo, a udovica je jedan dio zemljišta dala
drugima u podzakup. Sudac Nikola Car ostavio je nakon smrti crikveničkom
samostanu legat od 30 dukata i 30 denara kao misnu zakladu.
Benedikt Tricarico Bakaranin prodao je 1750. crikveničkom samostanu vinograd
na Surkovu za 267 forinti i 28 kruna. Iste je godine Juraj Lukšić Maurić ostavio
samostanu selište u Studencu nad Zidinom uz obvezu da služe jednu misu godišnje.
Samostan je 1781. dao Jurju Veljačiću u livel zemljište Draga pod Bok.
Manuel Sladović spominje darovanja samostanu u 18. stoljeću onih koji nisu bili
iz vinodolskoga kraja niti za njega posebno vezani: iz 1726. Stipčića iz Ljubljane,
1746. kneginje Suzs Atimis, 1769. Kornelije Ico iz Karlovca te senjsko-modruškog
biskupa Hijacinta Dimitrija.
Pavlini su u crikveničkoj luci bili posrednici kod sklapanja ugovora za što su također
ubirali pristojbe. Tako je pavlinski podprior posredovao 17. siječnja 1785. u
poslu između Mate Cara iz pieska koji Juri Caru, sinu Mate iz mora, plaća posljednji obrok otplate za kupnju kuće u iznosu od 46 dukata, sa 6% kamata za glavnicu u 12 godina. Isplata je bila obavljena na brodu Mate iz mora jer se on i sin nisu mogli iskrcati zbog karantene u luci.
Stanje pavlinskog samostana pred ukinuće
O stanju crikveničkog samostana pred ukinuće reda znamo zahvaljujući izvještaju
crikveničkog priora Vjenceslava Grubača Hrvatskom vijeću u Zagrebu 1770. koji je
potvrdio provincijal o. Stanislav Kattanar. U ispravi su najprije specificirana imanja
zakladitelja i zaklada, zatim pobožni zapisi spojeni s obvezom i pobožni zapisi bez
obveze, pa govori o ukupnom prihodu samostana i broju redovnika. Većinu su
posjeda redovnici sami obrađivali, no neka polja, vinograde i kuće dali su u najam
i ubirali zakupninu u novcu. Samostan je godišnje ubirao 78 forinti i 20 kruna. Najveći je dio tog prihoda dolazio od bakarskoga državnog vlastelinstva.
Pavlini su 13. srpnja 1707. sklopili nagodbu s vladom Donje Austrije prema kojoj
je samostan odstupio trgovinu i prihode luke s pripadajućim stvarima, tri kmeta i
vinograd Knežinu ispod Bribira, a vlada se obvezala plaćati samostanu od prihoda
bakarskog vlastelinstva godišnje 50 forinti u gotovini i pšenice u vrijednosti 50
forinti. Od vinograda na području oko Drivenika samostan je dobivao godišnju
zakupninu od 1 forinte i 8 kruna, a od posjeda u Dramlju 51 krunu.
Svake su godine vjernici donosili uobičajen dar u kruhu i novcu, što je godišnje
iznosilo 1 forintu i 30 kruna. Od pokopa u crkvi i na groblju godišnje su zaradili
5 forinti i 30 kruna. U prirodninama tj. naturi godišnji je prihod iznosio: vina u
vrijednosti 1350 forinti, ulja 51 forintu, pšenice 100 forinti, žitarica 141 forintu i 40
kruna i od sijena 60 forinti. U novcu i prirodninama ukupan godišnji prihod iznosio
je 1842 rajnske forinte i 20 kruna. Usto samostan je uživao i prirod od vrtova i
voćnjaka, prirod od šuma, grmlja i pašnjaka te pravo drvarine u vlastelinskoj šumi.
Kako se imovina samostana povećavala zakladama, tako se množio i broj redovnika
ovisno o plodnosti godine. Godine 1770. bilo je 12 redovnika, a spominje se
da ih je nekada bilo i 16.
Ukinuće samostana
Temeljem svojega patronatskog prava car Josip II. podvrgava Crkvu državi 1781.
godine. Od 1782. do 1786. dao je zatvoriti 624 samostana u kojima je živjelo
20 000 redovnika i redovnica. Među ostalim, ukinuo je 37 pavlinskih samostana
čiji je imetak cijenio na 10 milijuna forinti. Imovinu je samostana konfiscirao, a
redovnike raspustio. Redovnici raspuštenih samostana tražili su utočište u onima
koje je ta sudbina kasnije zadesila, poput crikveničkoga. Tada je u samostanu bilo
sedam crikveničkih i neutvrđen broj redovnika iz Čepićkog polja i Sv. Petra u Šumi.
Ti su samostani carskom naredbom bili ukinuti već 1782. Vlada Donje Austrije 9.
siječnja 1784. za pavline premještene iz Istre u Crikvenicu doznačila je 200 forinti
na ime godišnje mirovine. Bilo je u Crikvenici i pavlina iz samostana u Kranjskoj
kojima je vlada također doznačila godišnje mirovine, a 23. veljače 1784. prioru se
nalaže da istarske pavline drži u redovničkoj stezi. Najviše brige te godine vodilo
se oko zbrinjavanja pavlinskih redovnika i imovine samostana koji su već bili ukinuti.
Vlada Donje Austrije 7. siječnja 1785. opet je upozoravala provincijala da drži u redovničkoj stezi pavline dokinutih samostana u Čepićkom polju i Sv. Petru u Šumi.
Pavlini su se u tim uvjetima održali u Crikvenici sve dok car Josip II. nije ukinuo pavlinski red u Hrvatskoj 20. ožujka 1786. godine.
-
Dekretom cara Josipa II. nisu ukinuti samostani izvan Austro-Ugarske te je zahvaljujući tome Red preživio u današnjoj Poljskoj. Nakon gotovo dvije stotine godina, pavlini su se ponovno vratili u Hrvatsku, u svoj samostan Kamensko kod Karlovca.
Kako je nastao Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka? Priča ide otprilike ovako:
Bio jednom jedan čovjek po imenu Pavao koji je zbog progona kršćana zgibao u pustinju gdje je dresirao gavrana da odnekud mazne i da mu svaki dan donosi pol kruha. Za desert je jeo datulje iz obližnje oaze. U jednoj drugoj pustinji živio je Antun koji je zgibao u pustinju jer se nakon smrti roditelja trebao skrbiti za kućanstvo i maloljetnu sestru. U pustinji je skontao kako je on prvi pustinjak, ali glas s neba mu je rekao da bogme nije, nego da je Pavao prvi pustinjak, a on tek drugi. Onda je Antun otišao to provjeriti, pa kad je pronašao Pavla počeli su zajedno živjeti te su izdresirali gavrana da sad odnekud mažnjava cijeli kruh. Zahvaljujući zdravoj ishrani, živjeli su jako dugo - Pavao 113, a Antun samo 105 godina jer je negdje pokupio herpes. Nakon smrti Pavla, Antun je priznao da je Pavao prvi kršćanski pustinjak, a on tek drugi. Cijelu tu priču je čuo i zapisao (vjerovatno bolje nego ja) Atanazije, koji je također zgibao pred progonstvom kršćana kod drugih pustinjaka koji su iz istog razloga zgibali pa su se svi skupa nazvali redovnici pustinjaci. Puno godina kasnije, ljudi koji više nisu morali zgibati, proglasili su ih svecima. Tako je nastao Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka, odnosno Pavlina.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-detalj-634680071145388125_720_540_zpshpchklag.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-detalj-634680071145388125_720_540_zpshpchklag.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201780_zps2eosxe5n.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201780_zps2eosxe5n.jpg.html)
Sačuvani tlocrt crikveničkog samostana F. de Vernede iz 1756. ima osobine i raspored samostanskih prostorija kao kod ostalih hrvatskih pavlinskih samostana: relativno mali klaustar, zvonik uz zapadno pročelje, objekti uz sve četiri strane klaustra. S obzirom na svoje zaštitnike knezove Krčke Frankopane, osobito Martina, kojega čak tradicija - krivo - spominje osnivačem, samostan je očito bio bogatije izgrađen. Sama crkva ima trocrt kao mnoge kontinentalne redovničke crkve - pravokutni brod i svođeno svetište s dva svodna polja, jednim pravokutnim i završnim poligonalnim poljem, bez kontrafora vani. Sam je svod u svetištu, izgleda, stariji pa renoviran, tako da bez obzira na to što nalikuje gotičkom mrežastom svodu, on to nije. Čini se da je obnovljen i preuređen pseudohistorijski, s natruhama renesanse. Sama su rebra izvedena kao štukatura. Osim tlocrta nikakav se izraziti srednjovjekovni element arhitekture ne može uočiti. Uostalom, to odgovara činjenici da je crikvenička pavlinska crkva pregrađena u razdoblju baroka 1659. i 1704.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201756.%20Venerda%203%20-%20Copy_zps7sslpu4h.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201756.%20Venerda%203%20-%20Copy_zps7sslpu4h.jpg.html)
Objašnjenje namjene pojedinih prostorija samostana
1. Klaustar
2. Crkva sv. Marije
3. Sakristija
4. Spremište plodina
5. Ulaz u "foresteriju"
6. "Foresterija" (gostinjac)
7. Kuhinja
8. Krušna peć
9. Spremište
10. Reflektorij
11. Kružna kula
12. Zvonik i ulaz u klaustar
13. Podrumsko stubište
14. Ulaz u gospodarsko dvorište
15. Kip sv. Ivana Nepomuka
16. Malo dvorište
17. Groblje
18. Kameni most
19. Mali vrt
Na tlocrtu F. de Vernede iz 1756. vidimo jedan vrlo razvijeni samostanski sklop s klaustrom oko kojega su dograđeni svi ostali prostori, kako ih je vrijeme nosilo: glavni ulaz, "foresterija" - gostinjac (škola? knjižnica? ljekarna?), kula za obranu, spremišta, štale i staje za blago, vrtovi, groblje, luka. Sama je crkva smještena na južnoj strani sklopa, na samoj obali mora, dok se uz zapadnu stranu proteže potok Dubračina, koji je služio i kao luka. Crkva je kakva je i danas, s kapelom na južnoj strani broda, te pjevalištem na zapadnoj. Uz sjeverozapadni ugao crkve uzdiže se zvonik, a u njegovu je podnožju ulaz u samostan. Vrh zvonika ima veliki otvor lodže za zvona i piramidalni (zidani?) pokrov. Samostanske su zgrade na crtežu zapadnoga pročelja nacrtane kao dvokatne, jednostavnih pravokutnih prozora s baroknim kamenim okvirima.
Crikvenički je samostan sagrađen početkom 15. st., uz već postojeću kapelu Blažene Djevice Marije, koja je potpadala pod župu u Kotoru u Vinodolu. Kako su ova stara crkva i prvobitni samostan izgledali, ne znamo. Odnos crkve, samostana, mora i rijeke Dubračine odgovaraju jednom projektiranom samostanskom sklopu, u čemu imamo indirektnu potvrdu da je samostan potpuno obnovljen vjerojatno u doba kneza Martina Frankopana, sredinom 15. st. Je li tom prilikom npr. podignut i zvonik, nije poznato, no zvonik uz zapadno pročelje karakterističan je za naše kontinentalne pavlinske samostane još od osnivanja Lepoglave oko godine 1400.
Polukula na sjeverozapadnom uglu samostanskog sklopa možda je ostatak utvrđivanja samostana krajem 15. i početkom 16. st., kad je najezda Turaka prerasla u ozbiljnu, svakodnevnu opasnost. Takvo utvrđivanje zatječemo i na drugim pavlinskim samostanima tog doba - Beloj Crkvi kraj Garića, Lepoglavi, Remetama, a samostan na Petrovoj gori i sam je postao utvrda.
Osim središnjega klaustra, koji je na tlocrtu de Vernede iz 1756. označen kao "cortile del convento", još su dva dvorišta, "piccolo cortile" - "malo dvorište" - te "cortile esterno" - "vanjsko dvorište". Ta su nam tri dvorišta zanimljiva kao arhitektonska činjenica jednoga razvijenog samostanskog sklopa, koji je nastajao tijekom nekoliko stoljeća.
-
Nakon što su Pavlini opet morali zgibat, samostanski je sklop služio za različite javne potrebe.
"Dom i sviet" 1891.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Crikvenica1891Domisviet2_zpsklsvawvu.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Crikvenica1891Domisviet2_zpsklsvawvu.jpg.html)
Par godina kasnije, točnije 1895.
Nakon svojih uobičajenih posjeta Crikvenici nadvojvoda Josip počeo je ispitivati mogućnost uređenja vojničkog lječilišta za oficire iz cijele Austrougarske Monarhije. Nadvojvoda je bio oduševljen položajem i potencijalnim mogućnostima Crikvenice pa je od crikveničke općine otkupio bivši pavlinski samostan. U njemu je uredio i 1895. godine otvorio vojničko lječilište (Militarkurhaus) sa 23 sobe za oficire zajedničke vojske te Hrvatskog domobranstva i mađarskog Honveda. Nadvojvoda Josip bio je i zapovjednik Hrvatskog domobranstva i mađarskog Honveda. To se je lječilište 1897. godine preselilo u novosagrađenu vilu”Mira”,samostansku zgradu nadvojvodina supruga nadvojvotkinja Clotilda preuređuje u “Ladislavov dječji dom” (Laszlo Gyermekotthon,-Ladislaus Kinderheim,-Ospicio marino) prema imenu njihovog nesretno u lovu poginulog sina. Tu su se od 14. travnja 1898. godine liječila i oporavljala siromašna, slabunjava, rahitična, skrofulozna i anemična djeca iz cijele države, ali pretežno mađarska.
Sad napokon ide niz slika iz otprilike tog vremena:
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%202_zpsbcd8iiln.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%202_zpsbcd8iiln.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%203_zpsvxqnsndd.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%203_zpsvxqnsndd.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%204_zpsynttccs2.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%204_zpsynttccs2.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%20%201914_zpsqch8cbeo.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%20%201914_zpsqch8cbeo.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%205_zpsczpgfp7f.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%205_zpsczpgfp7f.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%206_zps3ve1aedr.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%206_zps3ve1aedr.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%208_zpsvuazea72.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%208_zpsvuazea72.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%207_zpsh0mk5iob.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%207_zpsh0mk5iob.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2010_zps8eolepyf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2010_zps8eolepyf.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%209_zpsro81sdgd.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%209_zpsro81sdgd.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2018_zpstaypjbhf.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2018_zpstaypjbhf.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2019_zpspm7comz0.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2019_zpspm7comz0.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2021_zpsovcbbgpb.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2021_zpsovcbbgpb.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2030_zpsueottz5n.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2030_zpsueottz5n.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2026_zpscljzz8rx.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2026_zpscljzz8rx.jpg.html)
-
:o090
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%20386_001_zpsb14nxsah.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%20386_001_zpsb14nxsah.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2031_zpshi7vduuh.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2031_zpshi7vduuh.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2032_zpsxqbfg5dm.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2032_zpsxqbfg5dm.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2033_zpspwesiaup.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%2033_zpspwesiaup.jpg.html)
Za vrijeme Jugoslavije
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/1979_zpszds3zsje.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/1979_zpszds3zsje.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/328_001_zps8dx9jlor.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/328_001_zps8dx9jlor.jpg.html)
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201971_zpszma4h61w.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/Kascarontel%201971_zpszma4h61w.jpg.html)
Romantični hotel Kaštel *** se nalazi u centru Crikvenice, uz šljunčanu plažu, pored ušća rječice Dubračine, uz crkvu po kojoj je i grad Crikvenica dobio ime.
Nastao je 1988. godine preuređenjem pavlinskog samostana iz 14. stoljeća te postao jedan od simbola crikveničkog turizma. Obavijen dahom prošlosti, smješten uz samo more, pruža pravo utočište za zgibat od svakodnevice i odmor od današnjeg stresnog života.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/7330851_zpsz2ydpquw.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/7330851_zpsz2ydpquw.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/16756362_zpsszvnk5nw.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/16756362_zpsszvnk5nw.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/51779350_zpsd9fcg0yx.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/51779350_zpsd9fcg0yx.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-room-635333393207096640_720_540_zpshn7lx3l7.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-room-635333393207096640_720_540_zpshn7lx3l7.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-atrij-634680060153308047_720_540_zpsxru2s9ix.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-atrij-634680060153308047_720_540_zpsxru2s9ix.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-terrace-635333399573034140_720_540_zpscz7poxyi.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-terrace-635333399573034140_720_540_zpscz7poxyi.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-recepcija-635042961747300391_720_540_zpsu1bvvj5w.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-recepcija-635042961747300391_720_540_zpsu1bvvj5w.jpg.html)
Gibam i ja :hiker :justcuz
-
:bravo :palacgore
Kao da mi netko šapnuo da pavlina trenutno ima u Sv. Petru u Šumi. Doduše kom. 1 ili 2 i to Poljaka, ali da ima. :p015
-
Samostan Sv. Petra u Šumi je nakon ukidanja reda 1783. doživljavao, iz godine u godinu, sve do naših dana, rasap i propadanje. Samostan je promijenio nekoliko vlasnika, a koncem osamdesetih godina ovog stoljeća kupljen je od strane općine i dat biskupiji i crkvi u vlasništvo. 7. 7. 1993. Pavlini su se vratili u Sv. Petar nakon punih 210 godina. Uz svesrdnu pomoć i dotaciju Ministarstva kulture RH 1998. godine pokrenuta je obnova samostana.
Pavlini danas djeluju u Hrvatskoj u četiri samostana: u Kamenskom (Karlovac), Sveticama (kod Ozlja), Sv. Petru u Šumi (kod Pazina) te u Cavtatu. Ova četiri samostana čine Hrvatsku pavlinsku provinciju.
Nanjušili povratak feudalne države još krajem osamdesetih!
-
HMS Glorious u Crikvenici 1935. godine.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%202_zpsmmp3qmkl.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%202_zpsmmp3qmkl.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%203_zpsw83zmiqi.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%203_zpsw83zmiqi.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%204_zpswcy1wp9y.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine%204_zpswcy1wp9y.jpg.html)
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine_zps9qwhnu96.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/HMS%20Glorious%20u%20Crikvenici%201935.%20godine_zps9qwhnu96.jpg.html)
Izgrađen 1916. u Belfastu Preuređen kao nosač zrakoplova tijekom kasnih 1920-ih. Početak Drugog svjetskog rata proveo je u neuspješnom lovu na njemačku krstaricu Admiral Graf Spee u Indijskom oceanu te se vratio u Mediteran. U travnju 1940. godine poslan je kao potpora u Norvešku. HMS Glorious potopili su njemački bojni brodovi Scharnhorst i Gneisenau u Sjevernom moru 8. lipnja 1940. Poginulo je ukupno 1,530 mornara, od toga je 900 umrlo od smrzavanja jer nije pokrenuta akcija spašavanja. I danas se u britanskom parlamentu traži tko je odgovoran za njegovo potapanje i smrt članova posade.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Underfire_zpsshuofjxi.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Underfire_zpsshuofjxi.jpg.html)
Postoji i njemačka video snimka njegovog potapanja:
https://www.youtube.com/watch?v=N97ExRXnaFM
-
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-recepcija-635042961747300391_720_540_zpsu1bvvj5w.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/Crikvenica/Crikvenica%20kastel/hotel-kastel-recepcija-635042961747300391_720_540_zpsu1bvvj5w.jpg.html)
Iz knjige Branka Fučića Terra Incognita:
DVA LAVA
Do sada sam i jeo i pio u gostionicama koje su se zvale »K zlatnom lavu«, »K bijelom konju«, »K slonu », '' K šljuki'', ''K cmom orlu«, »K trima zvijezdama, k ovoj ili onoj životinji, a u gradu Rijeci, tamo, u ulici koja se nekada zvala Rov, talijanski Via del Fosso, a sada se zove Garibaldi, popio sam kavu u kavani koja nosi ime »Dva lava«. Evo ih, uistinu, nad ulazom u kavanu, gdje su isklesani u kamenu, u reljefu. Odakle tamo ta dva lava? Ne od jučer.
Na toj kući koja je tek od nedavna postala kavanom, lavovi su bili uzidani negdje oko godine 1760. A uzidali su ih pavlini iz Crikvenice koji su tu kuću kupili u Rijeci da im bude gostinjac, konačište, kada po poslu svrate u grad. Na tom kamenom reljefu nisu uklesana samo dva lava, tamo je prikazana cijela jedna pripovijest. Naime, taj je reljef s dva lava grb pavlinskoga reda. Pavlini su fratri, redovnici. U početku su bili strogi asketi, pustinjaci, ali kasnije su se pogospodili kako to obično biva među nama grešnim ljudima dok ih konačno u našim krajevima nije likvidirao strogi car Josip II. Nije trpio njihova nerada uz njihovo bogatstvo koje je, naravno, konfiscirao, kako to uvijek i svagdje grešna državna vlast radi. Pavlinima se zovu jer su uporno podržavali tradiciju da im je osnovatelj ni više ni manje nego sv. Pavao pustinjak, starokršćanski svetac, koji je živio u IV. stoljeću u Egiptu. Njega Crkva smatra prvim pustinjakom, on je »primus eremita«.
To je znameniti red koji se u srednjem vijeku proširio znatnim dijelom Europe: po Francuskoj, po Portugalu, po Poljskoj i po Mađarskoj odakle je u XIII. stoljeću prešao i u Hrvatsku. Prvi njihov samostan kod nas osnovan je u Dubici 1244., njihova je bila Lepoglava od godine 1400., a u lstri i Hrvatskom primorju otvorili su samostane u XIV. i XV. stoljeću na Čepićkom jezeru, u Sv. Petru u Šumi, u Crikvenici, Novom Vinodolskom i u Senju. U Poljskoj, najveće nacionalno svetište i hodočasničko mjesto, Čenstohova, i danas je u pavlinskim rukama. Govore vam što imena hrvatskoga baroknoga slikara Ivana Rangera, leksikografa Ivana Belostenca, zagrebačkog biskupa Šimuna Bratulića? Sve su to bili školovani pavlini. Bio je to red intelektualaca, književnika i umjetnika ali i zaslužnih poljoprivrednika i vrtlara. Kod nas u Istri, u Sv. Petru u Šumi svu su crkvenu opremu od rezbarenih oltara do kipova i slika izradili sami pavlinski majstori. Bili su i ljekarnici, otvarali su apoteke, a uz svaki samostan njegovali su poseban vrt s ljekovitim biljem.
Ali vratimo se opet do kavane »Dva lava« i pogledajmo dobro pavlinski grb. Njegov sadržaj nećemo razumjeti ako ne znamo legendu o sv. Pavlu pustinjaku. Legenda pripovijeda da je u VI. stoljeću živio u Egiptu, u gradu Tebi, mladi kršćanin Pavao. Kako je tada rimski car Decije progonio kršćane, Pavao se povukao u pustinju gdje je proveo sav svoj dugi život u molitvi i razmatranju. Nastanio se kraj izvora vode gdje je rasla palma, uvijek rodna datulama. Pogledajte tu palmu u sredini pavlinskog grba, između dva lava. Svakoga dana, priča legenda, dolijetao bi gavran i donosio u kljunu svetom pustinjaku Pavlu po pola hljeba. Ali u pustinju se povukao još jedan sveti čovjek, sveti Antun opat i pustinjak. Kad je doznao za prvoga pustinjaka, Pavla, pošao je da ga potraži pa se je kraj njega i nastanio. Od tada je gavran svaki dan slijetao i donosio u kljunu cijeli hljeb da bude hrane za obojicu. Evo tog gavrana s cijelim hljebom u kljunu kako na pavlinskom grbu slijeće na vrh palme.
Konačno je u dubokoj starosti sv. Pavao jednoga dana umro. Sv. Antun počeo mu kopati grob pod palmom. Ali kako je i on već bio star, ponestalo mu snage. Smalaksalu starcu pritekla su u pomoć dva pustinjska lava i svojim šapama do kraja iskopali grob za svetoga Pavla. Evo po tome legendarnom motivu ušla su ta dva lava u pavlinski grb. Dok pijete kavu u kavani »Dva lava«, sjetite se da sjedite tamo gdje su nekada i pavlini odsjedali i primali goste. Prijateljima koji sjede uz vas i koji još to ne znaju ispričajte priču i značenje pavlinskoga grba. Na vlas sličan riječkomu možete pogledati pavlinski grb i u Crikvenici nad ulazom u dvorište hotela »Kaštel« koji se smjestio u zgradi što je nekada bila pavlinski samostan.
A zaželite li vidjeti i sam lik svetoga Pavla pustinjaka, pođite na izlet u Istru, u Oprtalj, ili u Hrvatsko primorje, u Crikvenicu i u Novi Vinodolski. U Oprtlju razgledajte freske u crkvi sv. Roka što ih je u prvoj polovici XVI. stoljeća oslikao po zidovima »meštar Anton s Padove«, u Crikvenici pogledajte kip u župnoj crkvi, a u Novom Vinodolskom uđite u prizemlje muzeja u starom kaštelu i tu razgledajte izložene kamene kapitele iz razrušene pavlinske crkve sv. Marije na Ospu. Kako ćete na freskama, na kipovima i na kapitelima prepoznati svetoga Pavla pustinjaka? Uvijek ga slikari i kipari prikazuju kao starca duge bijele brade, odjevena u tuniku od palmina lišća koju je svetac u pustinji sam sebi satkao.
-
Škver u Kraljevici oko 1980.
-
Pogled na škver u Kraljevici sa morske strane
-
Most kopno -Krk nedugo nakon izgradnje
-
Cestogradnja 1965 - selo Barci kod Grižana
-
Slijedi potpouri od 8 fotki stare Crikvenice i njenih stanovnika i turista
-
2
-
3
-
4
-
5
-
6
-
7
-
8
-
Oldtajmeri u old tajms - Crikvenica
-
Novi list od 01. lipnja 1955. javlja o velikoj pomorskoj nesreći u Senjskom kanalu kad je potonuo, uslijed jake bure, pomoćni brod Jugoslavenske ratne mornarice. Tom prilikom je poginulp 26 članova posade tog broda.
-
Saučešće predsjednika Tita povodom nesreće u Senjskom kanalu
-
Pula s počastima ispratila sedmoricu poginulih pripadnika JRM
-
Novi list 26.svibnja 1955.
Predsjednik Tito počasni građanin Kraljevice
-
Novi list 24.7.76.
Bakar - metalurški div
-
Novi list 30.7.76.
Obnova uskočkog Nehaja
bit će dovršena 1976. godine.
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Iz spomen knjige o 100 godišnjici turizma u Crikvenici
-
Dragutin Hirc - Hrvatsko primorje
-
Riječki list od cca 25. travnja 1948. javlja o obnovi hotela Miramare u Crikvenici.
-
Bilo je to davno
-
Bilo je to davno
... 14.4.2016. :beer2
(http://i68.tinypic.com/4tot9c.jpg)
-
Grad Senj (Ivan Kukuljević Sakcinski)
Tko je vidio hrvatsko primorje, mogao se nagledati divotah i strahotah prirodnih. Goli krš odbija more od kopna, visoke planine podižu se iznad mora sve do oblakah. Tu se legu orlovi, sokolovi i morski galebovi, ali se i rode ljudi bistra uma, hrabra srca i stasa orijaškoga. Pa tko je pobliže zavirio u ove hridine, skaline i litice, mogao je opaziti posried njih dobro obradjena polja, plodne vrtove i zelene vinograde, što ih marljiva ruka hrvatskoga seljaka pod hladom lovorikah, smokavah, i maslinah ovamo zasadi, te od silna mora i od strašne bure umjetnom branom ogradi. Ogromne razvaline prastarieh gradovah rese glavice i litice planinske, kod kojih sve je pusto, da nevidiš drugo do kamena, kusa i trave. Ali podalje od njih biele se i kamenite kuće bogatieh miestah, a med njimi ponositi gradovi Rieka, Bakar, Novi, Senj i Bag.
Medju ovimi miesti i gradovi slovjaše negda s imena i sa slave ponajviše grad Senj, jer ista sadašnja bogata i veleliepna Rieka bijaše negda samo pod senjskom Riekom poznata, kojim imenom zove ju i danas narod naš po svem primorju jadranskom.
Grad Senj, sa svojom ne baš posve sigurnom lukom, leži pod visokim Vratnikom, okruženim od golih kršovitih brdah. U staro doba biahu ova brda pokrivena bujnom šumom hrastovom i jelikovom, ali tudje i domaće ruke načiniše iz nje bezbrojne brodove, pretvorivši zelene gore u goli kamen. Izpod brdah pritisnut je grad u zasjeku mora jadranskoga, kamo se ljuta bura sa svom silom upira, a često kuće i brodove zastira.
Izpod grada, podalje prema jugu, dižu se iz mora ostrovi Krk i Bag, negda hrvatski, sada istrijanski, ali po narodu i jeziku još uvjek hrvatski.
Na istoku protežu se brda prema gradu Karlobagu i planini Velebiću; na zapadu opet brda prema Novom, Bakru i Rieki, straga na sjeveru leži za ledjima grada junačka Krajina otočka i ogulinska
Glede starine neima gradu Senju u svoj Hrvatskoj druga, ako izuzmeš propali Sisak. Tvrde njeki pisci, da je Senj od senonskih Galah, go dine od stvorjenja svieta 3449. to jest 604. prije Isusa sagradjen, te da je od njih svoje ime dobio. Do ove bajke drže mnogo njeki senjski domoljubi, ali neimadu za nju nikakovîh dokazah. Učeni fratar Ivan Tomašić znao je dapače ime onoga Grka, koji je izza Galah prvi utvrdio grad Senj god. 505. prije Isusa, te ga nazva Tebius Tillius. Da je ovaj grad već pod Rimljani stojao, o tom neima sumje. Plinio spominje ga med Tarsatikom (Trsat s Riekom) i Lopsikom (Loparom). Tabula Peutingerova iz IV. vieka stavlja ga med Tarsatikom i Avendom, ne daleko od primorskih gradovah „ad Turres.“
Za vrieme hrvatskih kraljevah spadao je Senj pod županiju, ili kako car Konstantin Porfirogenit hoće, pod baniju Gadsku, (Gacku) kojom županijom upravljao je tada, u ime hrvatskoga vladara, jedan od njegovieh sedam banovah. Kasnije postade grad Senj glavom nove senjske županije. Kralj Matija povisi ga god. 1488. na čast slobodnih i kraljevskih gradovah, donjekle bijaše kao vojnička slobodna obćina, najglavnije miesto ličke, otočke i ogulinske krajine, pripadajući pod upravu otočke regimente. Prošle godine (l869) pridružen je Senj kr. odpisom s nova hrvatskomu provincialu.
Grad Senj ima na svom malom prostoru 502 nagomilane kuće s uzkimi tjesnimi ulicami, u kojih stanuje do 3000 ljudih. Bijaše negda tvrdom ogradom i kulami opasan, ali je sada od morske strane otvoren i novom lúkom, dvorom biskupovim i liepimi kućami urešen. Straga zaokružen je još starim zidom, po kojemu se moglo negda hodati i vojevati. Ovaj zid utvrdjen je sa četiri okrugla tornja. Sa sjevera ima velika vrata. Stari gradski kastel, na velikom trgu, sagradjen je još u 14 vieku, te ima napise od god. 1340. i 1760. kad je popravljan. Znamenita je crkva stolna sv. Marie. Sagradjena u 12 ili 13 vieku u slici romanske basilike, s napisi iz 14 i 15 vieka, i sa zvonikom, sagradjenim u 11 vieku. Liepa je crkva franceškanska, sagradjena u 16 vieku, izza kako su staru crkvu i monastir izvan grada poradi straha od Turakah razorili. Dvor biskupov sagradjen je od pokojnoga biskupa Mirka Ožegovića.
Stolica biskupije bijaše jur za vrieme hrvatskih kraljevah u Senju. Prvi biskup poznat je po imenu Miroje ili Mire, što je vladao biskupijom oko god. 1150. do 1170. Ali papa Aleksander III. spominje jur god. 1169. njegove bezimene prešastnike. Ova biskupija biaše tada mnogo manja od sadašnje, budući da je sada š njom sjedinjena bivša modruška i krbavska biskupija. U svome krugu broji do 194,000 dušah rimske viere, 84,000 grčko-nesjedinjene viere, do 200 židovah i do 80 drugoga izpoviedanja. Prije utemeljenja biskupije senjske spadao je Senj pod biskupiju krčku i pod vrhovno nadziranje biskupa ninskoga, kao obćehrvatskoga.
Kad se hrvatsko kraljestvo pod Kolomanom kraljem 1102-1108. s ugarskim sdruži, pripade i Senj pod ugarsku krunu, te Senjani biahu na toliko za novoga kralja zauzeti, da su pod županom Sergiom, sa stanovnici ostrovah Krka, Osora i Čresa, vojevali proti Rabljanom, koji se nehtedoše predati Ugrom. U ono doba, ako ne još prije, dobiše grad Senj crkvenjaci, što su imali svoj samostan kod sv. Jurja. Njim darovà godine 1219. kralj Andrija II. svu županiju gadsku. Iste godine bijaše meštar ili glavar senjskih crkvenjakah Fra Pontius de Cruce, zajedno meštar crkvenjakah po svoj Ugarskoj i Slavoniji, te g. 1217 kraljevski namjestnik u Hrvatskoj i Dalmaciji.
Dvadeset godinah kasnije (1239.), u prosincu mjesecu, za vrieme moštra Rembalda, biaše grad upaljen i oplienjen, nu nezna sa pravo po kojem nepriatelju, ako ne po Mletčanih. Ovom prilikom nanešen je veliki kvar trgovcem mletačkim, krčkim i rabskim. Dvie godine zatiem dodje u Senj, kao bjegunac, ugarski kralj Bela IV., koji sa svojom velikom pratnjom tada pred Tatari iz Ugarske i Hrvatske u Primorje pobježe. Suvremene listine kralja Bele govore o ljutih bojevih, što ih je tamošnji narod, sjedinjen s bjegunci, proti Tatarom junački vodio. Tatari jurišali su takodjer na grad Senj. Prilikom toga jurišanja pobjegnuše crkvenjaci iz monastira Sv. Jurja kod Senja u Bašku na ostrov Krk, te im Basćani, kao mletački podložnici, mnoge štete naniješe. Poradi ovih višerečenih uzajemnih štetah (1239. i 1241.) načini godine 1248. dne 6. travnja dužda mletački Jakov Tiepolo s jedne strane, a fratar Jakov de Turisellis, poslanik meštra crkvenjakah Guilelma od Sonara, s druge strane, u prisutstvu mnogih vlastelinah mletačkih, zatiem fratra Hermana od Burga, praeceptora ili glavara crkvenjakah u Kampaniji i krajini tarviškoj, i fratra Jordana, glavara crkvenjakah Oranie i Senja, sljedeću nagodu: Crkvenjaci senjski obvezahu se naime, za štete učinjene trgovcem mletačkim, krčkim i rabskim prilikom osvojenja i požganja grada Senja godine 1239. platiti mletačkoj vladi 5250 libarah u malenih mletačkih dinarih, i pristadoše na to, da neće tražiti naknadu štetah i uvriedah, učinjenih sebi budi u koje vriemo po stanovnicih Krka i Raba, izim samo onih štetah, što im biahu nanieli Bašćani u vrieme tatarske navale, radi kojih štetah obvezà se dužda mletački zapovjediti knezu i vieću krčkom, da razpitaju potanko stvar i da učine pravdu crkvenjakom.1)
Nezna se pravo, da li je knez krčki bio na ruku senjskim crkvenjakom, o čemu bi moći veoma posumnjati, jer silna i bogata porodica knezovah krčkih, koja godine 1193. od kralja ugarskoga Bele III. županiju modrušku, a godine 1223. od kralja Andrije II. krasni primorski kotar Vinodol u lieno dobi, nije baš prijateljskim okom gledala kako grad Senj s gadskom županijom, ležećom med Vinodolom i županijom modruškom, redu crkvenjakah pripada. Dalo bi se dapače tvrditi, da su crkvenjaci godine 1239., kao i u vrieme bježanja pred Tatari, uprav na zapovjed i poticanje krčkih knezovah, plienjeni i uznemirivani bili, dočim su ovi knezovi u isto doba kralja Belu IV. i njegovu vojsku mačem i novcem silno proti Tatarom podupirali. Ovaj plemeniti, nu i mudri čin, imao je za njih plodonosne posljedice, jer zahvalni kralj Bela IV. izpuni njihove davno gojene želje, glede grada Senja, te darovà godine 1260. isti grad Frideriku i Bartolu knezom krčkim, dočim je crkvenjakom dao u zamienu grad i županiju Dubicu na rieki Uni. U svojoj darovnoj povelji spominje Bela IV. zasluge rečene bratje Friderika i Bartola, te priznaje zahvalno, da su mu prilikom bježanja u hrvatsko primorje pred Tatari, kao od neba poslani pomočnici, s čitavim svojim plemenom vierno služili, i veliko blago, sastojeće iz srebernih i zlatnih posudah, te iz drugih dragocienostih, u vriednosti od 20 000 marakah2) darovali.
(nastavlja se ...)
-
Nu premda grad i županija senjska dodje pod gospodstvo knezovah krčkih, zadržà ipak svoje staro-hrvatsko slobodno unutarnje upravljanje, o čemu imamo jasno svjedočanstvo u tom, što su Senjani godine 1271. svojevoljno izabrali za svoga vječnoga glavara (potestas et rector) Vida kneza krčkoga, modruškoga i vinodolskoga, zajedno š njegovim potomstvom. Ovaj izbor gradjanah potvrdi još iste godine kralj Stjepan V. osobitom poveljom rečenomu knezu Vidu i njega sinu Ivanu, a po smrti kneza Vida potvrdi isti izbor za Vidova sina Ivana kralj Vladislav III. god. 1279.
Koliko su knezovi krčki, kasnije nazvani Frankapani, Trsaćki, Slunjski, Ozajlski i Cetinski, učinili za vjeru, za narod i za svoje vladare, o tom govori zadosta povjestnica hrvatska, ugarska, mletačka, austrijanska i turska. Koliko su učinili za umjetnost i za znanosti, o tom nam svjedoče naši stari pisci i preostavši umotvori. Koliko su ljubili i štovali jezik svoj hrvatski, to nam jamče toliki njihovi rukopisi, zakonske knjige i mnogobrojne povelje, pisane ponajviše glagolicom, kojom bi se pod iste latinske, madjarske i njemačke povelje podpisivali. A šta su bili ponapóse primorju hrvatskomu i sadašnjoj vojničkoj krajini, o tom govori stotina zapuštenih i razvaljenih iza njih crkvah, samostanah i gradovah, to nam pripovieda onaj pobožni, uredni i marljivi život primorskih stanovnikah, bivših negda podložnikah frankapanskih. S Frankapani i sa Šubići-Zrinskimi padè stara hrvatska slava, sloboda i kriepak narodni život; po njihovoj smrti ostà i narod im polumrtav, ostà tielo bez glave.
Jur godine 1297. sagradiše Leonardo i Dujam knezovi krčki i senjski, veličanstvenu crkvu sa samostanom reda sv. Franje kod Senja, koju god. 1558. general Ivan Lenković radi nasrtanja turskoga razoriti dade. Njekoliko godinah prije (1291.) počè drugi knez krčki Nikola graditi crkvu i samostan tersatski.
Gore spomenuti knezovi Leonardo i Dujam, sa svojimi rodjaci Federikom, Bartolom i Vidom, spominju se i u zakonu vinodolskom, što je pisan glagolicom god. 1280. Izmedju ovieh knezovah biaše Dujam g. 1302., Friderik 1303., a Bartol god. 1307. glavar senjski, za ovoga vrieme sjedio je u Senju mletački konsul Viviani, koji je već onda branio i zastupao veliku trgovinu, što su Senjani tjerali s Mletčani, s Dalmaciom i Apuliom.
U obće biaše upliv Mletčanah u Senju jur onda veoma velik. Mnoge porodice mletačke naseliše se u gradu, gradeči tu ladje, razprostirajući svoju trgovinu s finiom robom po čitavoj Hrvatskoj, a s drvom i s daskama po svih mletačkih zemljah. Godine 1302., odlučiše dapače Senjani sve svoje gradske dohodke i daće založiti Mletčanom za 6000 librah malih mletačkih dinarah.3)
Oko godine 1303. oplieniše Krk i senjsku u okolicu susjedni Rabljani, i to po naputku bana Pavla Šubića, koj biaše neprijatelj krčkomu knezu Dujmu i njega sinu Frideriku, bivšemu tada glavaru senjskomu (Segniae perpetuo Potestas). Knez Dujam biaše u isto doba odsutan u njekom ratu, a knez Friderik biaše otišo k vojvodi austrijanskomu. Kad se vratiše otac i sin, čuvši što su počinili Rabljani, sakupiše svoje Senjane i osvetiše se krvno Rabljanom, te im oteše grad Jablanac sa svojim kotarom, kojega Rabljani biahu posvojili, jer imadoše ondje njeke paše po dozvoljenju Senjanah. Na poziv Mletčanah, gospodarah rabskih, htjedoše isti knezovi, kao i Marko i Skinela knezovi krčki, pomiriti i nagoditi se s Rabljani, ali im nepodje za rukom, jer im biaše protivnik Mladen ban, sin Pavla Šubića. Ovu javiše isti knezovi 1314, mletačkomu duždi Ivanu Sorancu.4)
Godine 1308 mjeseca kolovoza, primili su Senjani velikom svećanošću papinskoga legata kardinala Gentila, koj se više vremena ovdje desio.
Godine 1316. dobi senjski knez Dujam od kralja Karola Roberta na viečna vremena županiju gadsku s gradom Otočcem, a god. 1323 dobi njegov sin Friderik novu darovnicu za grad Drežnik. Ovimi darovanji naraste još veće moć i snaga knezovah krčkih i senjskih, te oni biahu velikom stranom uzrok što izza padnutja Mladena bana hrvatskoga i bosanskoga, nova buna hrvatskoga plemstva, podignuta pod vodjenjem Ivana Babonića, Jurja Šubića i Ivana Nelipića proti ugarskomu kralju, nepodjè za rukom, premda je rat proti buntovnikom mnogo godinah trajao, a još za vrieme vienčanja Ludovika kralja 1342, sasvim dovršen nebiaše.
Istomu papi prkosili su knezovi senjski, budući da nehtjedoše priznati za svoga biskupa Ivana Augustina, kojega im papa poslà, nego Bernarda, kojega sámi gradjani g. 1333. izabrahu. Godine 1333 poslaše Mletčani u Senj svećano poslaničtvo, koje pozdravi tu kralja Karla i njegova sina Ludovika putujuće u Siciliju u poslu ženitbe.
Za vrieme kraljevanja Ludovika I., biaše Senj čestokrat pozorištem silnih vojskah, što su tuda prolazile proti buntovnikom hrvatskim u Dalmaciju i u rat proti Mletčanom i proti napuljskim gibanam. Kralj uvidivši važnost grada, već radi svoga položaja, naumi ga stavit pod kraljevsko zapovjedničtvo, te imenová za prvoga kapitana senjskoga svoga rodjaka Karla Draćkoga, kasnijega kralja ugarskoga; — ali ova kapitanija prestanè doskora, te knezovi krčki preuzeše opet gospodstvo i zapovjedničtvo nad gradom.
Mletci gledahu od negda grad Senj i njegovu sakrivenu luku krivim okom. U vrieme rata s Genovezi preplašili su se ne malo, čuvši, da se u Senju Ludovikova pomorska vojska sakuplja. Odovuda podjè isti kralj po moru u daleki Napulj, da osveti svoga brata Andriju. Nu na što Mletčani od davna vrebahu, to im podje godine 1380. za rukom.
Dne 29. kolovoza iste godine, dodje mletački vodja Ludovik Loredano s pomorskom jakom vojskom pred Senj, upali grad i zatvorivši po moru svaki izlazak, nanese trgovini senjskoj veliku štetu. Po odlazku Mletčanah popraviše Senjani s nova porušene kuće i utvrdiše još bolje gradske zidine.
Po smrti kralja Ludovika umješe knezovi krčki i senjski uzdržati u vjernosti gradjane senjske prema Mariji i Sigmundu, ali nemogaše prepriečiti izkrcanje Karla Dračkoga, koj godine 1385. dne 12. rujna s biskupom zagrebačkim Pavlom Hrvatom i sa svojimi hrvatskimi privrženici onamo kao tražitelj ugarske krune dodje, te odonuda kroz Zagreb u Budim odè, da stavi na svoju glavu svetu krunu Stjepanovu, koja ga do skoro sa životom razstavi.
U sljedečem ratovanju silne stranke Hrvata bana mačvanskoga i Ivana Paližne, priura vranskoga, proti sljedbenikom kraljice Marie, biahu Senjani sa svojim knezom Ivanom Krčkim na strani nesretne kraljice, osvojivši na silu tvrdi grad Počitelj u Lici, pomagajući osloboditi iz zatvora novogradskoga kraljicu Mariu, koju na mletačkih brodovih sa slavjem dovedoše u svoj grad, i to dne 17. lipnja 1387. te od ovuda poslie 15 danah boravljenja odpratiše put Zagreba.
Rečeni Ivan knez krčki, senjski, modruški, gadski i vinodolski sa svojim bratom Stjepanom. knezom krčkim, modruškîm i gadskim, koj se nazivao takodjer rodjakom (affinis) kralja Karla, dadoše godine 1388. gradu Senju zakon ili štatut, sastojeći iz 168 poglavjah.5) Iste godine sjede na stolicu biskupije senjske umni Ivan Kardinalski (de Cardinalibus) kraljevski namjestnik u Hrvatskoj i Slavoniji, kojega grobni spomenik iz kamena izdjelan, još danas resi stolnu crkvu senjsku.
Medjutim rasla je dan na dan moć i snaga knezovah krčkih i senjskih. Gore spomenuti knez Stjepan dobi po svojoj materi grad Metliku i Steničnjak, njegov brat Ivan, koj neprestano vodjaše rat za kralja Sigismunda proti buntovnikom hrvatskim, dobi na dar grad Cetin, a po svojoj ženi Anki kćeri Majnharda kneza goričkoga, dobi grad Raspurk i dodje u rodbinstvo s kraljem Sigismundom. God. 1392. postane Ivan po drugikrat banom hrvatskim i umre kao takav u Senju dne 29. studena 1393. te bude pokopan u staroj crkvi fratarah sv. Franje. Još na višji stupanj slave i bogatstva podignu se njegov sin Nikola, koj g. 1394. od Mihajla Prodaniča, sina Akuševa, kupi grad Ribnik, a g. 1395, od kralja Sigismunda grad Ozalj.
Za vrieme kneza Nikole posieti čestoputah kralj Sigismund grad Senj. Godine 1397. vratjajući se iz nesretne bitke nikopoljske, naumi Sigismund u Temišvaru držati obćeniti sabor, i pozvà napóse onamo Senjane, kao najbogatije gradjane tadašnje Hrvatske. Nu iz Senja i Dalmacije nehtjedoše doći poslanici; na što naumi kralj u sámomu Senju držati sabor. Ali poradi napredovanja bune u Dalmaciji i u susjednoj Bosni, promieni kralj do skora svoju namjeru, te sazvà sabor u Križevac. Godine 1419. posieti Senj papinski legat Sekundo Nani, pobirajući daću papinske komore, oprostivši senjsku crkvu od desetinah na pet godine.
Sinovi kneza Nikole utemeljiše nove grane knezovah Frankapanskih. Ivan stariji i Nikola pisahu se knezovi krčkimi, senjskimi i modruškimi, Stepan i Martin knezovi trsatskimi, Bartol i Ivan mladji brinjskimi, Dujmo slunjskim; Sigmund cetinskim; Andrija i Juraj krčkim. Četiri od ove bratje, Stjepan, Dujam, Martin i Sigismund, zatiem Jelisava, udova Bartolova, sa svojimi sinovi Andjelom i Nikolom, te napokon Juraj i Bartol, netjaci gorespomenute bratje, potvrdiše godine 1458. štatut i prava senjska. Ali negledeći na to, da su ista štatuta godine 1462. i 1465. od osam Frankapanah s nova potvrdjena, čini se, da množina ovih gospodarah nije bila baš po čudi ni vlastelom, ni gradjanom senjskim, pošto g. 1465. pridadoše svomu zakonu još sljedeće važne točke: 1. „Ako bi koj godj od knezovah senjskih povriedio, ili prekršio prava senjska, da ima izgubiti za vrieme od deset godinah svoj dio gospodstva senjskoga.“ 2. „Ako bi koj od Frankapanah poslao svoje ljude, ili svoga častnika, da učini silu kojemu godj Senjanu, da tada sudac senjski ima udariti u zvono, na što mogu svi gradjani oružanom rukom doći i protjerati gospodske ljude.“
Iz ovoga zakona vidi se, koliko je Frankapanom u ono doba stajalo do toga, da uzdrže svoju vlast nad gradom Senjom. Nu malo zatiem zapletoše se kao privrženici carevah Friderika i Maksimiliana, u rat s kraljem Matijem Korvinom i njegovom strankom, te bješe godine 1471. po banu Blažu Madjaru nadjačani. Ban Blaž otme grad Senj u ime kraljevo i postane kraljevskim kepetanom senjskim, koja čast uzdrža se od tada kroz dva stoljetja. Isti Blaž Madjar povede iz Senja 2000 vojnikah na pomoć kralju napuljskomu i protjerà iz Apulije Turke.
Još iste godine 1471. mjeseca ožujka potvrdi kralj Matija stare senjske pravice, i uništi godišnju daću, što im je ban i novi kapetan Blaž nametnuo bio. Biaše tada sudac senjski Draško. — Sljedeće godine 1472, za vrieme senjskoga sudca Bartola Bunića, potvrdi kralj Matija s nova pravice senjske, dodavši još njeke druge. G. 1473 zapovjedi isti kralj svomu senjskomu kapetanu Vuku Frodnaru, neka se strogo drži zakonah i pravah senjskih, budući da se biahu proti njemu potužili Senjani. Nu negledeći na ovu zapovjed, proganjao je kapetan senjski i nadalje gradjane, na što god. 1475 kralj Matija zabrani s nova svako nezakonito postupanje, davši ujedno Senjanom pravo, da jednoga sudca sámi, a drugoga zajedno s kapetanom izabrati mogu. U to doba biahu sudci Martin Balardić i Bartol Bunić. God. 1477. ponovi kralj Matija svoju zapovjed: da se prava senjska uzdržavati imadu. Tadašnji senjski kapetan biaše Marin Sorko Dubrovčanin, koj se još god. 1483. kao kapetan senjski spominje God. 1485. biaše upravitelj (Gubernator) Senja i ostalih primorskih gradovah Dujam, predstojnik kapitula stolno-biogradskoga. God. 1488. podieli kralj Matija Senjanom slobodu da mogu sieći drva i piliti daske u šumah od Brinja i Modruša. Iste godine odpusti gradu Senju, kao ključu i predzidu kraljestva (tamquam Regni nostri clavim et antemurale), iz osobite naklonosti, godišnju daću od jednoga dukata, što su do onda plaćati imali. God. 1489. poda im isti kralj dozvolu držati sajam svake godine na dan sv. Petra i Pavla. Godine 1490 dne 27. listopada imenova kralj Vladislav IV. senjskoga kancelara Ivana Sakcinskoga ili Saccia, sa svojimi sinovi Bernardinom i Basanom, za vjerne službe, plemićem kraljevine hrvatske i grada Senja, podavši mu povelju i grb. Gospodstvo gradsko spadne u to doba pod Ivana Korvina, vojvodu slavonskoga, nezakonitog sina kralja Matije. Godine 1491 dne 29. srpnja izobći papa Inocencio VIII. stolnu crkvu i cielu biskupiju senjsku, stoga, što se nehtjedoše pokoriti novomu biskupu Andriji iz Mutine. Iste godine dne 26. studena zapovjedi kmlj Vladislav Senjanom, da svoga novoga gospodara Ivana Korvina i njegove častnike u svemu poslušati imadu. Ivan Korvin postavi tu za svoga kapetana najprije Petra Tarnočkoga; zapovjedivši mu, da gradjane u starih pravicah uzdržuje, a zatiem Mirka Derenčina, kasnijega bana hrvatskoga. Godine 1492 potvrdi Ivan Korvin sva prava i sloboštino podane Senjanom od svoga otca Matije. U to doba nastadoše u Senju ljute smetnje i krvave borbe, poradi svadje dvajuh Frankapanah, Bernardina Trsačkoga, sina Stjepanova i Ivana Brinjskoga, sina Bartolova. Jedan i drugi htjede gospodstvo senjsko na se privući. Bernardin biaše silniji i bogatiji. Bivši negda (1476) poslanikom Matije kralja u Napulju, uze tamo za ženu Alojziju Marsano od Aragonie, i dobi š njom silno blago, a od kralja napuljskoga biaše nadaren zlatnom kolajnom. Čovjek ponosite čudi, htjede se odreći slaboga gospodstva ugarskoga, tražeći zaštitu njemačkoga cara Maksimiliana, kod kojega je služio proslavljeni kasnije sin mu Krsto Frankapan. Uznosi se još više Bernardin, kad liepu svoju kćer Beatricu udà za silnoga i bogatoga Ivana Korvina, sina kraljeva, te s toga nije podnosio u Senju drugoga gospodstva do svoga, pozivajući se na stare povelje kralja Bele IV. Početkom godine 1493 htjede Bernardin na silu osvojiti grad Senj, u kojemu je zapovjedao tadašnji primorski ban Ivan Bot Banjski. Senjani odpremiše u svojoj nevolji njekog Juru Senjanina u Budim, da moli kralja Vladislava za pomoć. Kralj im pismeno obeča, da će im pomoći, te zapovjedi Mirku Derenčinn, tadašnjemu banu hrvatskomu, da Senjanom oružanom rukom u pomoć priteče. Derenčin odpravi se odmah sa svojom vojskom prema Senju, nu Bernardin, čuvši o njegovom dolazkn, ostavi Senj, i zatvori se u bližnji grad Brinj, kojega obsjednuše zajedno banovi Derenčin i Bot. Ovom prilikom padne od zrna pogodjen Ivan Bot, a Derenčin morade pomiriti se s Bernardinom, iza kako je čuo, da silna turska vojska pod Jakubom i Hadum pašom preko Une u Hrvatsku navali. Kratko vrieme zatiem izgubljena je od Hrvatah strašna bitka kod Udbine i Modruša, u kojoj lični neprijatelji Bernardin, Ivan i Nikola Frankapan, pod vodjenjem bana Derenćina vojevahu. Tu pogibe 13.000 Hrvatah. Ivan Frankapan, Juraj Vladović i sin banov, ostadoše mrtvi, sam Ban s Nikolom Frankapanom pade u robstvo, a sva gornja Hrvatska s Likom, Krbavom i prastarim Modrušem, razorena je od tnrske ruke. Ovo biahu posljedice domaće nesloge i medjusobne mržnje.
(nastavlja se ...)
-
Nakon ove bitke dobi grad Senj iz strategičkih obzirah još veću važnost, a njegova crkvena vlast razširi se takodjer od toga vremena; jer s padnutjem Modruša, nestane i doskora krbavske i modruške biskupije, koja se kasnije stavi pod okrilje crkve senjske.
Nu žalostna vremena nastadoše i za grad Senj, jer susjedstvo Turakah učini, da se gradjani brinuti moradoše samo za svoj život i imutak. Kraljevski kapetani dobivahu u to doba sve veću vlast, kao što to obično biva kod vojničkih častnikah u ratno vrieme. Jur druge godine izza nesretnoga boja kod Udbine, bijahu Senjani nezadovoljni sa svojim novim kapetanom Petrom Perenom, hrvatskim banom, te počeše tražiti pomoć i zaštitu od pape rimskoga, koj im iste godine u ime pomoći proti Turkom pošalje novce, hranu i džebanu, te učini utvrditi zidove i kule. Kod kralja izradi papa da su Senjani dobili novoga kapetana Sigismunda, biskupa pećuhskoga; a za podbana Nikolu Hrvata Kolonića. God. 1496. spominje se isti Nikola zajedno s Ivanom Pastoriem iz Zagreba, kao kapetan senjski. Obim zapovjedi kralj Vladislav, da imadu čuvati stare sloboščine Senjanah. Isti kralj poslà dapače rečene godine svoga dvornika Martina Ćobora, kao osobitoga poslanika u Senj, da umiri gradjane radi njekih neprijateljskih glasovah, a kad se ovi potužiše na svoje kapetane, bude imenovan novim kapetanom njeki Juraj Arbanas. God. 1498. dozvoli kralj Vladislav, u pismu pisanom senjskomu kapetanu Jnrju Arbanasu, da se za popravljanje zidovah i bedemah senjskih, kroz tri godine može upotriebiti daća trgovine, što su gradjani plaćali kraljevskoj tridesetnici. Godine 1503. dne 4. lipnja, za vrieme sudca senjskoga Ivana Furlanića, potvrdi kralj Vladislav Senjanom sva ona prava, što su dobili od kralja Matije Korvina. God. 1512. bijaše podkapetanom senjskim Juraj Peršurić, koj dozvoli gradjanom da po starom običaju biraju svoga Arcidjakona, na što na mjesto pokojnoga Silvestra Bedričića, mnogo zaslužnoga promicatelja glagolskih knjigah, izabrahu Ivana Mikulanića. U isto doba biahu sudci i predstojnici (Praesidentes) kraljevskoga grada Senja, Krsto Gauzinja ili Gocinić i Donat Zadranin (de Hyadra). Gedine 1512. biaše kapetanom senjskim Emerik grof Peren, nadvornik ugarski i ban hrvatski, ali ovoga nehtjedoše Senjani priznati za svoga kapetana, kao ni Hrvati za bana, jer to biaše proti starim hrvatskim pravicam, da nadvornik ugarski u Hrvatskoj zapovieda. Senjani, pomagani od Frankapanah, ubiše dapače ljude nadvornikove; usljed toga postade sljedeće godine senjskim kapetanom Petar Berislavić, koj bi zajedno imenovan i banom hrvatskim.
Godine 1514. zapovjedi kralj Vladislav Senjanom, da one novce, što im je njegda papa Aleksandro za popravljanje zidovah i kulah gradskih poslao bio, i što biahu predani njekim gradjanom, te na privatne stvari potrošeni, od potomakah ovih gradjanah otmu i na opredjelenu svrhu upotriebe. God. 1519. biaše još kapetanom senjskim Petar Berislavić, ban hrvatski, koj iste godine u boju kod Korenice, na čelu svojih Senjanah i Otočanah slavno poginu. Godine 1521. za vrieme kapetana senjskoga Jeronima Petelenića, sváka bana Berislavića, potvrdi dne 9. lipnja kralj Ludovik II. prava i sloboštine grada Senja. Iste godine potužili su se Senjani proti svome kapetanu Peteleniću, poradi nasilja i otimanja, na što kralj onamo poslà svoga dvornika (Aulae Fimiliarem) Grgura Hrvata Orlovčića, da razvidi krivnje, učinjene Senjanom, a Petelenića da odstrani. Postavši zatiem kapetanom senjskim Orlovčić, pade u bitki na Muhačkom polju god. 1526., u kojoj bitki vodio je Senjane. God. 1527. dne 16. veljače pisà Senjanom kralj Ferdinando I., kojemu se njeki Hrvati zajedno sa Senjom jur pred Muhačkim bojem podvrgli biahu, zahvaljujući im, što se nisu dali po njekih ljudih privući na stranu vojvode Zapoljskoga, obećà im svoju viečnu zaštitu i potvrdi im pravicu da mogu izabirati svoje kanonike.
Isti kralj Ferdinando pisà Senjanom dne 27. lipnja 1527., da će radi njihove vjernosti tvrdo uzdržavati njihova prava i sloboštine, te isto tako živuće, kao i njih potomke, od svih neprijateljah braniti. God. 1528. zapovjedi isti kralj Ferdinando senjskomu kapetanu Petru Perešiću, da one stvari i vina što je sàm i njegov pokojni drúg i kapetan Grgur Orlovčić od gradjanah na silu uzeo, bez da je štogod zato platio, Senjanom pošteno vrati ili izplati. Iste godine 1528. dne 6. siečnja potvrdi kralj Ferdinando, na prošnju senjskih gradjanah Dominika od Pergame i Antuna Nikolovića, sva prava i sloboštine, što biahu dobili od kralja Matije i Vladislava, a zabrani kapetanu i podkapetanom senjskim otimati gradjanom plien i robove, što su ih dobivali jurišajući na susjedne Turke. Isti kralj podieli Senjanom nadalje dne 11. siečnja 1528. povlasticu, da smiedu po čitavoj kraljevini slobodno trgovati, te da jih nesmie nitko suditi nego njihov gradski sudac. Medjutim dolazile su Senjanom, ostavljenim od svih stranah, sve veće nevolje, te oni pisahu dne 11. srpnja 1531 hrvatskomu generalu Kacianeru, da će se svi lìstom izseliti, ako im nestigne doskora pomoć. Godine 1532. dne 11. veljače podà kralj Ferdinando Senjanom slobodu, da mogu kupovati i prodavati sol, meso i kruh, bez da zato plačaju tridesetnicu. U to doba biaše kapetanom Erazam Šeier, koj iste godine sa 100 Senjanah turski grad Solin na juriš otme, i 20 topovah u ruke dobi. Godine 1542. dne 10. siečnja pisà kralj Ferdinando iz Prage Senjanom, neka neuzmu za zlo one uvriede, koje učini zemaljski kapetan Kranjske Nikola Jurišić, baron od Kisega, njihovim poslanikom, kada su u vrieme kuge kroz Ljublanu k caru pošli bili, te obeča da će im po njihovom kapetanu Ivanu Lenkoviću poslati pomoćnu vojsku i novce. God. 1547. potukuše Senjani pod kapetanom Hrvartom Auersbergom kod Senja 4200 Turakah. Gore rečeni Lenković sagradi g. 1558., kao general hrvatski, gornju tvrdjavu, nazvanu Fortezza Nehaj i poruši tom prilikom sve kuće, crkve i monastire što ih je bilo izvan grada. Na mjesto vanjskoga fratarskoga samostana sagradiše Senjani g. 1559. novi samostan u gradu. God. 1564. dne 24. maja obeća kralj Maksimilian Senjanom, da će im zaostavšu plaću za straženje grada i za vojnike izplatiti kroz vrhovnoga zapovjednika granice hrvatske Ivana Lenkovića. Godine 1565. potuži se car Sulejman na senjske Uskoke, koji su sa dvimi brigantinami u Makarskoj veliku trgovačku karavanu Turakah razbili i oplienili bili. Godine 1560. postane kapetanom senjskim slavni vojnik Ivan Ferenberg kasniji utemeljitelj Karlovca6), koj čestokrat sa Senjani Turke razbijaše. Godine 1561. biaše podkapetan senjski Basan Sakcinski, koj g. 1563. u Senju veliku kuću sagradi a prozore s napisi uresi7). Godine 1569. potuče Jobst Josip Turnski kod Perušića 2300 Turakah sa svojim Senjani. Godine 1577. potuži se veliki Vezir Mehmed Sokolović, u ime svoga cara, kod cesarskoga poslanika Ungnada, poradi njeke kule što su Senjani sagradili i koju da poruše, turski car njemačkomu cesaru pismeno zapovjedi (Hamer IV. p. 29.) Sljedeće godine 1578. postane kapetanom senjskim Gašpar Rob, na mjesto Ferenberga od Auera, koj postane zapovjednikom čitave vojničke Hrvatske. U ovo doba biaše uprava grada Senja sasvim na vojnički ustrojena, te kralj Maksimilian i nadvojvoda Karol gledahu na sve moguće načine, kako da grad pod ovom upravom uzdrže i kako da gradski vojnici svoju plaću točno dobivati mogu. Nu za vrieme cara i kralja Rudolfa sietiše se Senjani opet svojih starih pravah, poslavši svoga sugradjana Jakova Ferenberga od Auera u Beč, s molbom, da im kralj potvrdi rečena prava; našto kralj Rudolfo dne 29. ožujka 1582. doista ne samo starinska senjska štatuta od god. 1388 nego i sve povlastice, povelje i sloboštine, podane im od kraljevah Matije, Vladislava i Ferdinanda, s nova potrvrdi, te im zajedno, poradi velikog junačtva, pokazanoga tečajem više godinah, i poradi osobite viernosti, podade pravo, da mogu u buduće na mjesto zelene pečati, poput ostalih slobodnih gradovah, služiti se pečatju crvenom.
Tu je mjesto, da spomenem štogod o onih junačtvih, o kojima govori car Rudolfo u gorespomenutoj svojoj povelji. Prije svega valja znati, da je grad Senj u to doba veoma napučen bio, ne samo sa starimi porodicami vlasteoskimi i gradjanskimi, nego i mnogimi naseljenici, što su izpod turskoga jarma pobjegli ili uskočili, a ponajviše iz hrvatskih, dalmatinskih i bosanskih predjelah, koji dobiše poradi toga od naroda ime Uskoci. Ovi primiše svojevoljno vojničku službu kralja ugarskoga, davši povod, da su se gradjani senjski od vremena njihova došastja poćeli dieliti na tri strane: l na gradjane, što su imali kuće i bavili se zanatom; 2 na platjenike (Stipendiatos) što su za plaću vojevali i 3 na prihodnike ili željare (Venturini) što su s vremenom prihadjali.
Ponajveći broj Uskokah dodje u Senj godine 1537. kad su Turci na juriš oteli grad Klis i tamo ubili vrloga junaka Petra mladjega Krušića, rodom iz Trsata.
Od onoga vremena zarotiše se Uskoci, da će se osvetiti Turkom na sve moguće načine, počinivši u napredak, pomoćju starih Senjanah, nečuvena junačtva. Tako su god. 1540. javili rat Turkom, boreči se š njimi junački kroz tri godine. Godine 1557. potuklo je njih 340 u senjskih planinah 4200 Turakah, vratjajućih se s bogatim plienom iz Gočevja i Ribnice. God. 1569. potuklo je 280 Senjanah kod Perušića 2700 Turakah, zarobivši ih mnogo, a medju ovima dva turska martolosa ili razbojnika, koji senjsku djecu loviše i Turkom prodavaše. Ova dva martolosa nabiše na kolac žive, oko njih upališe drva i zatiem ih sažgaše. Godine 1592. uzè 500 Senjanah sa 20 Dalmatinah, na juriš grad Klis, pod vodjenjem kneza Bartučića, postavivši tamo kapetanom Ivana Albričića (Alberti). Ali iste godine dodjoše Turci s nova pod grad Klis s velikom vojskom i potukoše Senjane hametom, koji biahu došli pod vodjenjem bana Lenkovića sa svojim kapetanom Jurjem Paradaizerom i s biskupom Ivanom Dominisem, Klisanom na pomoć. U toj bitki ostadoše mrtvi rečeni biskup, sa više kanonikah, kao i dva senjska vlastelina, bratja Ivan i Andrija Basani Sakcinski, a u tursko robstvo padoše Juraj Paradaizer, Veihard Auersberg, Ivan Mordax, Gavro Križanić, Jakomini, Pec i mnogi drugi. Sám Lenković ranjen, u družtvu s Albertom Ritterom, djedom slavnoga Pavla Rittera Vitezovića i sa još dva drúga, uteče sretno s pomoćju Mihalja Radeca u Senj.8) Izza bitke poslaše Turci zarobljenoga senjskoga kapetana Paradaizera da nagovori klišku posadu na predaju, koja se zaisto i predade, pod uvjetom: da Turci svim zarobljenikom slobodu vrate. Za vrieme ove bitke stojaše mletačka pomorska i kopna vojska kod susjednoga Spljeta, ali nehtede Senjanom pripomoći, dapače pogovaralo se, da je zapovjednik njezin Benedikt Moro u tajnom sporazumljenju s Turci. — Ovo postupanje i njeka druga neprijateljstva, koja počiniše Mletčani senjskim Uskokom, te silovito priečenje obćenja trgovine na moru, pred gradom Senjom, Riekom i mletačkom Dalmaciom, odkuda Senjani hrane dobivahu, razjari na toliko Uskoke, da su od tada Mletčane, na koje već odprije mrziahu, po suvom i po kopuu krvno proganjati stali. Mletčani, da se mogu braniti proti senjskim Uskokom, podaše im ime gusarah i ozloglasiše njihovo ime po svem svietu. Videći da dalmatinski Hrvati neimadu volje vojevati proti svojoj jednokrvnoj bratji, najimiše Mletčani čete arbanaske proti Uskokom, razoriše pod svojim generalom Ermolaom Tiepolom primorski grad Bag (Karlobag), ubiše i obesiše svakoga Uskoka, kojega slučajno uloviti mogahu, sagradiše proti Uskokom dve tvrdje, jednu na ostrovu Krku, a drugu kod staroga grada Ljube, te zatvoriše napokon obsadom grad Novi i Rieku, iz koje se u ono doba mnogi stanovnici izseliše, da potraže sigurniji stan izvan domovine.
Nu sve to ne uzdržà Senjane, s ostalimi hrvatskimi primorci, da se neosvete Mletčanom, premda u jedno doba vojevahu slavno i sa susjednimi Turci. Na svojih malenih brodovih potukoše se višekrat s velikimi mletačkimi galijami, zarobljivaše mletačke admirale, načelnike, i vlasteline, posred njihove vojske, plieniše trgovačke brodove i činiše štetu gdje i kako mogahu. Kao što neprijateljski Uskokom pisac Minučio Minuči, arcibiskup zadarski, taj veliki privrženik Mletćanah piše, zatvorili su bili jednoč Mletčani pod admiralom Bembom s velikom pomorskom vojskom, njekoliko senjskih oružanih brodovah u luci Rogožnici kod Šibenika, dočim sa kopna s jedne strane mletačka vojska pod knezom Andriom Sorancom, a s druge strane turska četa iz ledja stražu načini. Nu uz prkos svemu tomu, upotriebiše Senjani njeku burnu noć, razviše svoja jedra, navališe za vrieme vladanja, najvećega juga na mletačke brodove, razpršiše ih, i vratiše se sretno kući, na što admiral Bembo svoju službu izgubi.
U isto doba razbijahu Senjani Turke po svih stranah i potukoše god. 1600. dva brata Mehmedbegovića, koji sa 4000 Turakah biahu porobili Grobničku okolicu; a god. 1601. zarobiše Senjani turski brod sa 163 Turakah i potukoše pod vodjenjem Daniela Frankula Turke u Krbavi, ubivši Alibega Mehmedbegovića u planini Udbinskoj.
Mletčani radili su medjutim sa svimi mogućimi silami o tom, kako da Uskoke ili unište ili iz Senja i Primorja protjeraju. Najprije poplieniše iz osvete primorsko-hrvatska mjesta Ledenice, Moščenice, Trsat i Belaj, a kada s tim ništa opravili nisu, poslaše svoje ljude u Senj i u druge gradove, da podkupe Uskoke, ili da ih primame u svoju službu. Osim jedinoga vojevode Jurja Daničića, koj za njeko vrieme mletačku službu primi, ali do skora opet u Senj se vrati, nemogahu dobiti nijednoga. Napokon pošiljahu svoje poslanike u Prag k caru Rudolfu, i u Gradac k nadvojvodi Ferdinandu, tužeći se ljuto na Uskoke i kriveći ih najružnjimi djeli. Uslied ovih tužbah biaše poslano više komisarah u Senj, da izpitaju stvari, ali uvjek se pronadje, da su Uskoci istinabog mnoga neprijateljstva i bezzakonja počinili Mletčanom po moru i po suhom, ali samo iz osvete, budući da su pretrpeli i od njih ista neprijateljstva, uvriede i bezzakonja. Napokon predobiše Mletčani posljednjega carskoga komisara Josipa grofa Rabatu, od taljanske krvi, a rodom iz Gorice, bivšega vicedoma ili glavara kranjskoga, kojemu darovaše zlatnu kolajnu u vriednosti od 5000 cekinah, i krasno sagradjeni brod za plovbu na Kvarneru.
(nastavlja se ...)
-
Ovaj Rabata dodje god. 1601. u Senj sa 1500 vojnikah, kad uprav u gradu nije bilo više od 300 oružanih ljudih. Dade sva gradska vrata pozatvarati, nastani se u kraljevskoj tvrdji ili kastelu, držeći strahoviti sud nad onimi, koji Mletčanom štogod štete nanieše, i dade u jednoj noći, iznad gradskih vratah povješati grofa Martina Posedarskoga, starca Marka Marketića vojvodu i kapetana od Ledenicah, Jurja Mastardu Dubrovčanina i njekoga Crnoga Nikolu, sve same gradjane senjske. Tajnik mletačke vlade Viktor Barbaro, što biaše došao k Rabati u Senj, nebiaše još ni s timi žrtvami zadovoljan, i glasalo se, da će još mnogo drugih pasti; na što biskup senjski, slavni i učeni Marko Anton Gospodnetić (de Dominis), na čelu starešinah senjskih, najprije k istomu tajniku, a zatiem k Rabati dodje, moleći za milost. Medjutim počeše se tajno dizati Senjani u gradu i izvan grada, pod svojim kapetanom Danielom Barbom proti Rabati, što ovaj čuvši, protjera Barba iz Senja sa 200 senjskih vojnikah. Barbo odè ravnim putem u Gradac i odkrije tamo sve zlobe i tajna porazumljenja Rabatova s Mletčani. Rabata odpremi se malo zatiem bez svake višje dozvole takodjer u Gradac i u Prag, da se očisti od svojih krivnjah, ali tu biaše kod dvora veoma zlo primljen, te nedobije ni audiencie, nego strogu zapovjed, da se odmah vrati na svoje mjesto u Senj, od kojega grada biaše već odprije imenovan kapetanom. Za najveću krivnju Rabatovu smatrahu kod dvora, što je dao mnogozaslužnoga za carstvo i krstjanstvo grofa Martina Posedarskoga sramotno objesiti, komu se nije mogla druga krivnja dokazati, do one, što je Mletčane iz svega srca mrzio.
Rabata vrati se do skora u Senj, nu čuvši da se Senjani proti njemu s nova dižu, dade sakupiti veću stranu oružanih Senjanah, i posla ih u Kanižu proti Turkom. Za vodju im dade Jurišu Senjanina, slavnoga na oružju junaka, od kojega se je ponajviše plašio i kojega još dan danas sav narod hrvatski u narodnih pjesmah slavi. Juriša došavši sa svojom četom u Karlovac, bude nagovoren od njekih neprijateljah Rabatovih, da neostavi u najvećoj biedi svoje sugradjane, kojim je svaki dan od svih stranah prietila pogibelj, na što se Juriša u Senj povrati, ali doskora bude od Rabate u tamnicu zatvoren. Ovaj čin razjari do najvećega stupnja sve Senjane. Na samo staro ljeto, godine 1601. sakupiše se oružani gradjani na glavnom trgu gradskom, osvojiše njekoliko topovah, razvališe tvrdi kastel, u kom biaše Juriša zatvoren i gdje stanovà Rabata, oslobodiše na silu Jurišu, probiše do poslednje sobe kastela, kamo biaše pobjego Rabata sa svojim rodjakom, njekim mladim Florentincem, a čim ga oboružana pištolama nadjoše, ustreliše ga iz pušakah, odsjekoše mu glavu i objesiše ju na isto mjesto, gdje su visila trupla povješenih Senjanah. Mladoga Florentinca poštediše, budući da je bio nevin, došavši u Senj samo na posjete. Rabatova zlobna tajnika, imenom Alfiera, rodjena Mletčana, nadjoše sakrivena u jednom kutu kastela, i raznesoše ga na sablje.
Drugi dan, na samo mlado ljeto godine 1602. donešeno bi truplo Rabatovo u crkvu, da se sahrani. Nu prostije žene senjske, kojim je poubijao ili pozatvarao muževe, otce i sinove, navališe razjarene na mrtvo truplo i počiniše mu još u smrti najveće uvriede.
Tako se osvetiše Senjani nad Rabatom, poput starih Švajcarah od Švitza i Untervaldena, dobivši nakon toga za kapetana Daniela Frankula iz Trsta, glavnoga neprijatelja Rabatova, na što se vratiše svi prognanici natrag u Senj, vojevajući nadalje junački proti Turkom i Mletčanom.
Po smrti Rabate nastaviše Uskoci senjski, pod vodjenjem Juriše Senjanina, iz osvete prema Mletčanom, svoja neprijateljstva po jadranskom moru, i pošto Mletčani, uhvativši na moru kneza od Cetina, ovoga smaknuše, i obsiednuvši Senj pod pukovnikom Paškvaligom, sramotno uzbijeni od tuda se vratiše, započeše Uskoci takodjer po kopnu proganjati Mletčane, osvojivši na juriš grad Plomin, i obsjednuvši Labin u Istri.
Istim načinom nastaviše Uskoci senjski svoja ratovanja proti Turkom u Lici i Krbavi, te načinše godine 1604. pod svojimi vojvodami Ivanom Vladkom i Petrom Rosantićem veliki plien, od kojega predadoše senjskome kapetanu Frankulu 1500 talirah, s jednim prekrasnim osjedlanim konjem. Nu budući da su takodjer po moru jadranskom ne samo u turske pokrajine nasrtavali, nego i brodove njihove robili potuže se Mletčani s nova u Beču proti Uskokom, na što bude za komisara poslan u Senj Guido Baron Kiel, general u Hrvatskoj, da razvidi i razpita pobliže tužbe mletačke. Ovaj dobi zajedno nalog, da se pogodi s Mletčani za senjske šume, koje car već u vrieme Rabate prodati naumio bijaše, i to zato, da se mogu od dobivenih novacah plaćati vojnici senjski, koji nedobivajući plaće, biahu prisiljeni živjeti od turskoga i mletačkoga pliena. Za ove šume zahtjevao je carski komisar 500.000 škudah. Nu prodaja nepodje odmah za rukom, radi njekih točakah, na koje Mletčani nehtedoše pristati; a i iztraživanje proti Uskokom neizpade po želji Mletčanah, te Uskoci proganjaše ih nadalje kao i Turke sve dole do Neretve i do Kotora. God. 1605. osvojiše pod vodjenjem Juriše, u jednu noć, turski grad Skradin, prevarivši turske stražare na kopnu i mletačke galije na moru, zarobivši 300 Turaka i upalivši grad, na što odjuriše drugo jutro zdravo u Senj.
Godine 1606. porobiše njeki Uskoci kod Bovinja u Istri jednu kotorsku fregatu, na što Ivan Kontarini general mletački dade zatvoriti jadransko more kod Rieke, Bakra i Senja, zabranivši svako obćenje i trgovinu, i sakupivši veliku pomorsku vojsku u primorju hrvatskom. Proti ovom postupanju potužio se pismeno rečenomu Generalu podkapetan senjski Ivan Jakov De Leo, dokazavši mu, da su ona neprijateljstva samo njeki Uskoci, bez svake dozvole i proti zapovjedi poglavarah, počinili; a general Baron Kisl, izpitajući stvar, dade dva najveća krivca, naime jednoga Arnauta i jednoga Senjanina objesiti, povrativši Mletčanom otete 7590 dukate, na što Mletčani more opet otvoriše.
Poćetkom godine 1607 dobiše Senjani zapovjed, da pod kaznom smrti nitko nesmije u napredak plieniti Turke, na što oni poslaše u Beč vojvodu Nikolu Radića, koj je imao dokazati, kako senjski Uskoci bez pliena živiti nemogu, nodobivajući kao vojnici od nikuda plaće i neimajući nigdje nikakovih kućah ni zemljištah.
Iste godine 1607. dne 2. svibnja, dobiše Senjani od cara Rudolfa novo potvrdjenje svojega grba i pečati, i to kako car kazà, poradi svoje viernosti i velikoga junačtva, pokazanoga proti Turkom.
Osam danah kasnije, naime dne 10. svibnja 1607. potvrdi isti car Rudolfo na prošnju poslanika senjskoga Antuna Mikuljanića, kneza dvorskoga, zlatog viteza i kapetana Otočkoga, sva stara prava Senjanom i predade im sva sela s daćami što su ih Turkom oteli; zabranivši zajedno generalu Vitu Kiselu da vriedja ista prava.
U isto doba bjehu prekinuti dogovori radi mira s Turci, te Uskoci dobiše novu dozvolu četovati s Turci, na što s nova počeše ratovati na kopnu i na moru, a Mletčani zabraniše opet svako obćenje sa svojim primorjem i svaku trgovinu, te se potužiše kod carskoga dvora na Uskoke radi nasilja i neprijateljstva što činiše mletačkim podložnikom. Uslied ove tužbe biahu poslani u Senj carski komesari baron Ditrichstein i Juraj Andrija Kocian, koji prognaše iz Senja te iz carskih državah Jurišu Senjanina, Vladka Pericu Lučića, Miha Vladkova i Jurišu Bogdinovića sa svimi svojimi drugovi, umolivši generala mletačkoga, neka ih i na svojoj zemlji i po moru proganja. Rečeni prognanici biahu sad prisiljeni tumarati po sakritih mjestih primorskih. Juriša povuče se sa svojimi ljudmi i brodovi na Cres, te navali od tuda u tursku pokrajinu i na grad Karin, gdje je mnogo pliena i robovah steko; zatiem odè po moru prema Istri, navali sa 150 Uskokah na mletački grad Pulu, unidje preko zidinah u grad, stavi cielo stanovničtvo u veliki strah i poplieni mnoge kuće, vrativši se s velikim plenom u okolicu senjsku, gdje njegovi ljudi razdieliše plien, a po svojih ženah, što iz Senja dodjoše na pohode, poslaše otetu robu u Senj. Ovaj čin razdraži i gradjane senjske, te oni javiše generalu mletačkomu Ivanu Jakovu Zanu, da pri toj plienitbi ni najmanje krivi nisu, budući da oni takovo robljenje i sami osudjuju. Nu uzprkos tomu, dodje rečeni general s pomorskom vojskom pred Senj i Rieku, zatvorivši svako obćenje i trgovinu, našto se gradjani sa Uskoci, a Riečani sa Senjani zavade. Do skora zatiem povratiše Senjani veći dio porobljenih pulskih stvarih Jerolimu Barbu, gradjanu puljskomu, nu budući da su i Mletčani mnoga nepriateljstva činili Primorcem s naše strane, dobe prognani iz Senja Uskoci Juriša i Vladko sa svimi drugovi dozvolu, da se mogu slobodno vratiti u Senj, a Juriša dobi i svoju prvašnju čast vojvodsku.
Godine 1610. dadu senjski Uskoci u Rieci sagraditi tri poveća broda, jednoga za Jurišu, drugoga za Vladka, a trećega za vojvodu Rosića. Na jednom od ovieh brodovah navališe Uskoci na brod što je vozio babu turskoga cara s velikim blagom iz Karamanije u Carigrad, te oteše sve blago. Medju ostalim jednu dragocienu sablju, te ju poslaše caru Rudolfu na dar, koj njihove poslanike imenovà vitezovima, davši im na put 500 talirah i opredieliv im plaću na mjesec po 12 i 14 forinta.9) Odmah zatiem nasrne vojvoda Vladko sa svojimi Uskoci na drugu galiju, što je nakrcana s robom, u vriednosti od 15.000 škudah, jedrila iz Jakina u Dubrovnik. On otme na juriš galiju, zarobi 4 Turčina i dva žida te otme svu robu i odvede u Senj.10) Na tužbu Mletčanah dodjoše u Senj dva komisara nadvojvode Ferdinanda, Erazam Ditrichstein i Felician Rogati, da izpitaju taj čin, te dadu sve robove odvesti iz Senja u Rieku, a odlazeći u Gradac, zapovjedoše kapetanu senjskomu da zatvori grad, i dok se nevrate, da nikoga nepušća iz grada. Ali izza njekoliko danah pobune se Uskoci proti kapetanu, prisile ga da otvori gradska vrata, odu u Rieku po svoje brodove, koje htjedoše carski ljudi spaliti, uzeše još njeke druge brodove mletačkih podložnikah i odoše po moru prema Istri, porobivši Barbanu i njeke ostrove, te udarivši zatiem na krajinu tursku. Na ovom putu padoše samo tri barke u ruke mletačke, ostale ratovahu neprestano s Turci i mletačkimi fregatami i galijami. Godine 1611. probili su Uskoci iz Senja u tursku Liku, gdje su mnogi od njih poubijani, i već se pripravljahu na ogromnu osvetu, kad se gore spomeuti komesari vratiše iz Gradca u Senj, nastavivši iztraživanja proti Uskokom i odsudivši na vešala jednoga od njihovih vojvodah; na što se mnogi Uskoci preseliše u Vinodol, a drugi pobjegnuše u gore. Nu malo zatiem povrate se opet svi Uskoci u Senj, nastavivši svoj prvašnji život, dobivajući pomoć od svih susjedah, te od iste Rieke i njezinoga kapetana. Mletački general Venier dade uslied toga opet zatvoriti more i prekine obćenje i trgovinu, a njeke njegove barke, oružane vojskom arbanaskom, uhvatiše i dve uskočke barke, te zarobiše na njih Jurja Milanšića, kapetana kastela Brinja, jednoga izmedju najstarijih Uskokah. Ovaj slučaj probudi s nova Uskoke na osvetu proti Mletčanom, te oni dadoše u Rieki sagraditi pokraj više barkah jedan veliki brod, sjediniv se zatiem sa stanovnici od Novoga, Ledenicah i od Brinja, spremajući se na boj proti Turkom i Mletčanom. Glavna namiera Uskokah biaše u to doba da zarobe njekog povećeg vlastnika mletačkoga, za moći ga zamieniti za Milanšića. Izza svakojakih pokušajah podje im napokon za rukom na ostrovu Krku, pod vodjenjem Jurja Daničića, zarobiti Jerolima Marčella, proveditura mletačkoga, koj je baš obilazio u svojoj službi ostrov Krk, baveći se uprav u mjestu Baški. Ovoga odvedoše zajedno sa svojom pratnjom u njeke špilje kod Senja. Čuvši taj čin nadvojvoda u Gradcu, poslà u Mletke Stjepana od Rovere, kapetana riečkoga, stranom da izpriča ovaj čin, stranom da se poradi njekih drugih uzajemnih neprijateljstvah nagodi s mletačkom vladom, budući da i njezini ljudi njeke štete počinili biahu ljudem s ove strane, porobivši medju ostalim kod Labina, na dobru Vieru, njeke trgovce riečke, i zarobivši njekog fratra Antuna, koj je po moru vozio hranu za svoj manastir u Senj.
Dvor nadvojvode Ferdinanda u Gradcu poslà ujedno u Senj Ivana Jakova Kislinga, kao kome sara, da razpita stvar u poslu zarobljenja proveditura krčkoga, kojega isti komesar, došavši u Senj, odmah na slobodu pusti, bez da je ikojega od Uskokah kaznio, uvidivši, da su Mletčani prvi tomu povod dali, jer u ne samo, isto tako kao Uskoci, proganjali naše ljude, nego su i priečili uvjek trgovinu morsku, tvrdeći, da su oni jedina gospoda mora jadranskoga. Uskoci nepropustiše medjutim i nadalje činom dokazivati, da je more isto tako njihovo, kao i mletačko, te počiniše nove štete na ostrovih Rabu, Pagu i Krku, zarobiše takodjer u Biogradu kod Zadra jednu poveću ladju (Marcialianu), a u svom kanalu opljeniše jednu gripu i jednu fregatu mletačku, nakrcanu robom i novcima. Usljed novih tužbah mletačkih odoše novi komesari Baron Auersberg i Kisling u primorje, koji ostavši u Rieci, pozvaše onamo na izpit senjskoga kapetana i vojvode Uskokah, podavši im stroge zapovjedi carske, da nečine više štete Mletčanom. Zatiem otidje komesar Kisling s Danielom Gallom i sa 150 vojnikah u Senj, da sudi onima, koji zarobiše mletačkoga proveditura. Ali došavši u Senj, nenadjoše glavnoga krivca Jurja Daničića, jer ovaj biaše već pobjego u gore sa Vinkom Hreljanovićem i sa 40 svojih drugovah, na što komesar podieli zapovjed: da svi, koji nisu gradjani, za osam danah iz Senja otići imadu, postavivši kapetanom senjskim Nikolu Frankapana Trsačkoga; te tako bude izza 170 godinah gospodar i zapovjednik senjski opet jedan Frankapan, premda se svi knezovi frankapanski, sve do zadnjega Franje Kristofora, u pismu smatrahu uvjek za knezove senjske.
Prvi posao Frankapanov biaše proglasiti nove zakone i naredbe proti plienjenju i robljenju po kopnu i po moru. On prognà iz Senja stotinu Uskokah, nastanivši ih po Primorju, u Selcih i u Cirkvenici. Proti višerečenim naredbam očitovahu se javno vojnici uskočki sa svojim u Senj povrativšim se vojvodom Jurom Daničićem, govoreći, da oni bez plienjenja živjeti nemogu, budući da nisu po primjeru drugih vojnikah plaćeni, već im plaća od više godinah ostade na dugu; dodavši, da im je jur god. 1606. dana podobna zapovjed, da neidu plienit, i da će dobiti plaću, ali da je sve samo pri obećanju ostalo. Kapetan knez Frankapan umiri ih ponješto, obećavši, da će sam izraditi da primu zasluženu plaću, i odè malo zatiem glavom u Gradac i u Beč, ostavivši u Senju svoga podkapetana De Lea.
(nastavlja se ...)
-
Godine 1613. povratiše se po malo svi prognani Uskoci opet natrag u Senj, a dne 7. travnja, na sàm uskrs, odè 400 Uskokah na 10 barkah, 180 miljah daleko po moru, do Krepana u šibeničkom kotaru, navalivši u krajinu tursku, i načinivši veliki plien na robi i na ljudih, povrativ se zdravo u Senj. Malo zatiem odoše Uskoci u Neretvu i probiše kroz mletačku i dubrovačku krajinu u Hercegovinu, poplieniše Trebinje, vrativ se opet velikim plienom ljudih, robe i marve u svoj rodni grad.
Dne 8. svibnja 1613. dodjoše Uskoci na 12 barkah do luke sv. Jurja na ostrovu Hvaru i sastadoše tu 12 mletačkih barkah, napunjenih arbanaskimi vojnici, pod zapovjedju kapetana Ivana Dobrovića. Ovi dozvoliše Uskokom unići u luku, ali čim prve dvie barke u luku unidju, navale Arbanasi na nje, te ubiju 60 ljudih s vojvodom Nikolom Hreljanovićem, i osvoje dvie barke, na što ostali Uskoci pobjegnu u najvećoj razjarenosti, vodjeni od Vinka Hreljanovića, brata ubijenoga Nikole. Oni se zakunu da će krvno osvetiti svoju sramotu i smrt poginule bratje. Osveta ova podje im do skora za rukom. Čuvši, da u jednoj luci ostrova pažkoga stoji na straži velika mletačka galija, pod zapovjedju Krste Veniera, vlastelina mletačkoga, naumiše odmah na ovoj galiji izvršiti svoju osvetu. Po tamnoj noći iskrca se polovica Uskokah na ostrovu Pagu, te ode po suhom do luke Mandrine, gdjeno stojaše galija, posakrivši se tu za skalinama. U rano jutro navališe ostali Uskoci na 6 barkah s mora, a posakriveni udariše izza ledjah na galiju, te oteše ovu u malo trenutakah, poubivši do 40 vojnikah sa svojimi častnici, medju kojimi biaše i Lukrecio Gravisi mletački, vlastelin iz Kopra. Njegovoj ženi Pauli Strassoldo oteše sve dragocienosti, zarobiše živoga zapovjednika galije Veniera, i odvedoše ga u okolicu senjsku, gdje mu odsjekoše glavu, metnuvši ju kod gostbe kao ures preda se, dočim su galiju pustili najprije plivati po moru, a zatiem ju dovedoše u Senj, te razdieliše ugrabljeno blago. Tako se osvetiše Uskoci nad smrt ju svojih drugovah, i nad sramotom, koju im načiniše Mletčani dva puta, kad su po 17 i po 60 odsječenih glavah uskočkih na sám uskrs izložili na piaci sv. Marka u Mletcih.11)
Ovaj čin pobuni strašno Mletčane. U sakupljenom vieću govorahu oni o opasnosti, koja im u istih mletačkih zidovih od Uskokah prieti; vikahu o osveti, o uvredjenoj česti i poštenju, te o razorenju Senja, gusarskoga gnjezda.12) Uz saviet njekih umjerenih vlastelah odlučiše napokon potužiti se proti Uskokom kod vlade austrijanske, i zagroziti se nadvojvodi Ferdinandu istim ratom, ako nebude kaznio Uskoke. Usljed ovih tužbah dodje iz Gradca zapovjed, da se imadu svi gradovi u primorju ne samo oružati, nego i utvrditi, a Senj i Rieka biahu prvi, koji ovu zapovjed izvršiše.
Medjutim obsjede Senj pomorski general mletački Filip Paskvaligo sa 20 brodovah, 1000 Arbanasah i 500 dalmatinskih vojnikah, te poslà svoje poslanike u Senj kapetanu Nikoli Frankapanu, zahtjevajući, da povrati otetu galiju. Ali ovaj odgovori, da je dobio iz Gradca nalog, neka galiju do dalnje zapovjedi kao plien čuva. Nu poslà ipak u jednoj škatulji odsječenu glavu Venierovu, a topove, što biahu na galiji, odpremi u svoj grad Novi, te oruža š njimi zidove gradske. Uvriedjeni mletački general dade na to zatvoriti čitavi morski kanal medj Riekom i Senjom, da preprieči vožnju hrane i strielijva, ali nenahudi tim ni malo Senjanom, jer oni vozjahu po kopnu iz Rieke sve što trebovahu.
Došavši u Rieku general Hrvatske Eggenberg, pospješi oružanje Primorja, te izpusti na molbu Vuka Frankapana, brata Nikolina, njekog Senjanina Ferletića, kojega biaše dao zatvoriti kapetan riečki, s togà, što se je u Rieki spremao udariti po moru s nova na mletačke brodove.
Na zahtjevanje Mletčanah, budu medjutim iz Beča poslani kao komesari u Senj, grof Altan, Baron Marko Beck i njeki Bonhomo, kojim biaše naloženo: da se sporazume s mletačkimi poklisari, te da iztraže krivce, a u Senj da metnu njemačku posadu. Došavši komesari u Rieku, pozvaše iz Senja glavare Uskokah preda se, nu ovi nehtjedoše doći bez salve guardie, i stoprv onda, kad im je obećano, da im se ništa zloga zgoditi neće, dodjoše u Trsat, gdje izviestiše komesare o bitki kod luke sv. Jurja, i o uzroku, zašto oteše galiju. Zatiem povratiše se odmah natrag u Senj, bez da im se štogod zloga dogodilo, premda je došavši u Rieku dubrovački poslanik Akilo Pučić, (de Pozza) takodjer proti njim tužbu podigo bio, i premda su otetu galiju mletačku kod kule sv. Sabe u Senju utonuli. Carski komesari uvriedjeni tim, što Mletčani nehtjedoše ni poklisare na dogovor u Rieku poslati, odoše bez svakoga uspjeha u Gradac.
Godine 1614. nastaviše Uskoci senjski svoja neprijateljstva po moru proti Mletčanom, koji ih neprestano proganjaše, te obćenje i trgovinu priečiše. Zarobivši mnogo vojničkih barkah i trgovačkih brodovah, navališe Uskoci jednom i na tvrdi gradić sv. Nikole, što na strmoj morskoj litici, naprema Zadru leži, te osvojivši ga, staviše u nutra svoju stražu i počiniše od tuda veliku štetu Mletčanom i Turkom; zatiem poplieniše ostrove mali i veliki Lušin, a na ostrovu Bagu selo Mandre i mali otočić Pàrvić.
Usljed novih tužbah mletačke vlade, koja se u Beču i u Gradcu uprav pogadjala poradi otvorenja mora jadranskoga, budući da se u Mletcih postojano tvrdilo kako su Mletci jedini gospodari mora), bude koncem god. 1614. opet u Senj poslan za komesara barun Vuk Eggenberg, general krajine hrvatske, koj došavši s njemačkimi vojnici onamo, dade odmah zatvoriti 39 Uskokah i četiri od njih smaknuti, sve kuće uskočke potražiti i blago s dragocjenostmi oteti. Ali malo zatim izpusti opet sve zatvorene iz tamnice, pobere oteto blago, ode nakon 50-dnevnoga bavljenja u Gradac, te povede sa sobom 12 mazgah, natovarenih zlatom i srebrom, deset mazgah sa svilom i dragocjenimi sagovi, te 150.000 u gotovom novcu.13) Vinka Hreljanovića odvede sa sobom u Gradac, da ga predstavi dvoru kao kapetana senjskoga, koju čast mu sam Eggenberg podielio bijaše, iza kako se Nikola Frankapan odreče ove službe. Nu već iste godine 1614. čitamo u pismih drugoga kapetana, Sigismunda Gušića od Poganca.
Po odlazku Eggenbergovom, vrate se natrag u Senj svi Uskoci, što se biahu raztrkali po gorah, a njemačka posada ostavi Senj, buduć da nije dobivala ni hrane ni plače. Mletčani, čuvši da je otišao general Eggenberg, započeše od svoje strane nova neprijateljstva, poplieniše istrijanska mjesta Volovsku i Lovranu, te htješe po izdajstvu osvojiti Karlovbag na moru. Ali čuvši za to Senjani, poslaše Pavla Dianišića sa 300 Uskokah onamo, te čim su mletački vojnici po izličnom ugovoru došli bili kroz otvorena vrata u grad, da ga zauzmu, navale na njih iz zasjede Uskoci i potuku ih do jednoga, medju mrtvimi bijaše i knez ostrova Paga i kapetan vojnikah.
Sljedeće godine 1615. nastaviše Mletčani svoja neprijateljstva, te njihov general Lovro Venier zapovjedi, u sred noći, njekom prilikom kad je Nikola Frankapan s generalom Gottfridom Stadlerom putovao po primorskih gradovih, da se osvoji Frankapanski grad Novi. Mletčani porušiše zidine ovoga grada, razvališe najveću gradsku kulu, ubiše 20 vojnikah Frankapanskih, poplieniše sav grad, upališe i solaru, te odvedoše kapetana u robstvo. Osim toga razoriše po hrvatskom i istranskom primorju sve solare i žitnice. Ovo postupanje moglo se smatrati za očito najavljenje rata. Viesti o rečenih dielih primiše u Gradcu najvećim nezadovoljstvom. Malo zatiem nagomila se od naše strane sve više vojske u Primorju. Knez Nikola Frankapan Trsački postavi na noge 1200 pješakah i 500 konjanikah hrvatskih. Vuk Frankapan 3000 vojnikah. U Rieku dodje 300 njemačkih pješakah. Daniel Frankul dovede 500 momakah. Senjski Uskoci sjedine se sa stanovnici od Otočca, Brinja i Maline, spremajući se veselo na rat po kopnu i po moru. Benvenuto Petac ili Petaci sakupi vojsku u Istri, te tako se spremahu od svih stranah na rat s Mletčani, koj se iste godine 1614. doista započe, te do 1617. traja. Taj rat zabilježen je u historiji pod imenom rata Uskokah, budući da ovi, po mnienju Mletčanah, dadoše prvi povod svim medjusobnim neprijateljstvam, premda najveći uzrok bijaše zatvor obćenja i trgovine po moru, i tvrda misao Mletčanah, da su oni jedini gospodari mora jadranskoga.
Okrutni ovaj rat14), u kom su njekom prilikom brodovi Uskokah doprli tja do luke od Mletakah i do Chioggie, u kojemu ratu s jedne i druge strane vrhovni vodje vojske mrtvi ostadoše, naime od strane mletačke Pompeo Giustiniani, a od austrijanske Adam Trautmansdorf, svrši se na žalost Uskokah god. 1617., te medju ugovori mira, načinjenoga u Madritu dne 26. rujna biaše ponajprva točka da se Uskoci iz Senja i Primorja imadu odaljiti, njihovi brodovi popaliti, a u Senj njemačka posada metnuti. Ovo biaše i svršeno. Doskora biahu Uskoci zajedno s porodicami (133 na broju) iz Senja prognani i po hrvatskih mjestih, a ponajviše okolo Otočca i u žumberskom kotaru naseljeni. Sve njihove brodove popališe, a kuće im pootimaše. Poslie odlazka Uskokah ostadoše opet Mletčani sve do najnovijega vremena jedini gospodari jadranskoga mora.
Od prognanih senjskih Uskokah nehtjedoše njeki ostati nadalje u Hrvatskoj, nego stupiše u službu podkralja napuljskoga i osvetiše se Mletčanom još prije konačnoga odlazka pod svojim vojvodom Andrijom Ferletićem, poplienivši njeka mjesta na ostrovu Rabu (Nani).
(nastavlja se ...)
-
Po odlazku Uskokah dodje u Senj njemačka posada, a senjskim kapetanom postane njeki Njemac, te se do godine 1650. kad bijaše kapetan senjski knez Petar Zrinjski, ništa nezna od dalnjih junačtvah senjskih. Godine 1630., potužili su se Senjani na saboru ugarskom, da im se njihova prava i gradske granice po vojničkih častnicih vriedjaju, i po ugovorih s Mletci učinjenih šuma uništuje. Na što je zaključeno saborskim člankom 24 moliti kralja Ferdinanda II., da proti tomu postupanju stroge naredbe podieliti blagoizvoli. Na saboru godine 1635. člankom 36. moljeno je nadalje, da se grad Senj neodkine od zemaljah krune Ugarske, a godine 1638. člankom 42. da mu se stara sloboda povrati. Uslied toga bijahu komisari Gašpar Konjski, Petar Keglević, opat Ivan Šomodji i Juraj Petričević imenovani, s nalogom, da pretresu tužbe Senjanah. Godine 1640. dne 14. ožujka i 14. srpnja, potvrdi car Ferdinando III. Senjanom sva njihova stara prava i zakone, i to na molbu senjskoga poslanika Matiaša Veroneza. U povelji spominju se opet stara junačtva Senjanah i njihove vierne službe, učinjene ne samo proti Turkom, nego i proti ostalim neprijateljem kuće Austrijanske. Godine 1647 na dan sv. Bartola t. j. 24. kolovoza, biaše u Senju velika povodnja, koja razori jedan dio gradskoga zida i više od 50 kućah.15) Iste godine odlučeno je na ugarskom saboru u Požunu, saborskim člankom 50., da se grad Senj kao kraljevski i slobodan grad, u smislu saborskoga članka 42. godine 1638. javno priznade, i na ugarski sabor takodjer u napred pozivlje. Ovoj zaključak potvrdi, uslied opetovanih molbah sabora ugarskoga od god. 1649. članak 32. i na prošnju senjskih vlastelah i poslanikah Pavla Miošiča vojvode i Mate Veroneza, cesar Ferdinando III. dne 23. veljače god. 1652. osobitom poveljom, davši Senjanom sva ona prava, koja uživahu ostali slobodni i kraljevski gradovi po Ugarskoj i Hrvatskoj; stavivši ih takodjer u smislu saborskoga članka 57. god. 1647. pod sudačku vlast podžupana primorskoga, i zapovjedivši, da vojnički kapetani, u napred samo podložene sebi vojnike suditi vlast imadu, a u gradjanske poslove da se ni malo miešati nesmiedu. Iste godine i pod istim danom podieli cesar Ferdinando IlI. gradu Senju slobodu, da može, kao na dan sv. Jurja, takodjer na dan sv. Mihovilja držati sajmove. Ove obedvie povelje cesara Ferdinanda potvrdi godine 1660. dne 23. kolovoza, u smislu saborskoga članka 96. godine 1659. na prošnju senjskoga sudca i vojvode Vinka Vukasovića, cesar Leopoldo. I. U to doba biaše kapetan senjski Petar knez Zrinski, s kojim su Senjani godine 1651. porobili Široku Kulu u Lici, a godine 1653. Korenicu. Godine 1657. potukli su pod njim Turke pod Brlogom. Godine 1660 Ali-pašu Čengića na Jurjevih stienah pri Gačkoj, a godine 1664. u Podgorju pri Vidovcu. Kad Zrinski god. 1665. banom postane, sljedio ga u istoj časti Franjo posljednji Frankapan Trsački, bivši kapetan ogulinski. Godine 1663. potužili su se Senjani na gradskoga vojničkoga kapetana Ivana Sigismunda Gušića, da u svačemu njihova prava vriedja, na što bi držana od osobite komisije vojnička iztraga, te u smislu zapisnika od dana 7. rujna 1663. zapovjedano bi rečenomu kapetanu, da prava i povlastice gradjanah strogo obdržavati ima. Ali sila neima zakona.
U to doba proslavili su se Senjani opet višekrat junačtvom. Tako je godine 1673. oteo senjski zastavnik Andria Skradinjanin, sa 18 svojih, kod Dulčinja u Arbanskoj, jedan veliki turski brod, zarobivši 34 glavah i veliko blago. Godine 1676. napadnut je brod Jurja Rittera (strica slavnoga Pavla) i Jurja Balenovića, u napuljskom moru od 500 mauritanskih Turakah, na trih fustah, ali rečeni Senjani, samo 14 na broju, boriše se tako junački, da su Turci napokon pobjegli. Isto tako vojevahu godine 1678. i 1679. proti Turkom. Godine 1681. potužiše se Senjani opet na saboru ugarskom, na što bude člankom 77. zaključeno, da njihove tužbe osobita komisija razviditi ima, i da se pravice njihove potvrditi moraju. Godine 1683. poslahu Senjani u Beč svoga sugradjana i slavnoga pisca hrvatskoga i latinskoga Pavla Rittera Vitezovića, da predade cesaru Leopoldu I. pismenu opetovanu tužbu. Ponajglavnije točke ove tužbe glasile su proti častnikom vojničkim, koji proti svakomu zakonu, gradskoga sudca Petra Vukasovića u tamnicu zatvoriše i kuću mu oplieniše, zatiem gradjane Čudinovića i Vuka Boguta nesudjene zatvoriše, gradjanske šume bez svakoga obzira sjekoše, nezakonitu daću, tridesetnicu i biršage pobiraše, gradjane iz grada tjeraše, i mnoga nasilja činiše. Čuvši sve ove tužbe, zapovjedi cesar Leopoldo I. dne 19. travnja 1683 najvišom odlukom, priobćenom svim kraljevine Hrvatske velikim županom, podžupanom gradovah, kapetanom i častnikom i svake vrsti činovnikom, da podobna nasilja u svojih okružjih činiti nedopuste, i da Senjane u svojih pravah i zakonih čuvati imadu. Godine 1699. poslahu Senjani svoje sugradjane Ivana Homolića, Filipa i Petra Vukasovića i odvjetnika doktora Marburga u Beč, da načine s kraljevskom komorom njeki ugovor poradi plaćanja tridesetnice i daćah i poradi drugih odnošajah, nu ovi načiniše taj ugovor proti položenoj zakletvi i proti pravicam senjskim tako opako, da su gradjani prisiljeni bili po drugiput poslati k cesaru Leopoldu Pavla Rittera Vitezovića podžupana ličkoga i krbavskoga, s molbom, da taj ugovor uništi.
Cesar Leopoldo, uzamši Senjane pod svoju osobitu zaštitu, uništi gorespomenuti ugovor, potvrdi s nova senjska prava, i naloži dne 15. rujna 1697. banu hrvatskomu Adamu grofu Baćanu, da ih proti napastnikom čuva.
Po smrti Leopolda cesara, velikoga zaštitnika Senjanah, zapovjedi cesar Josip I. dne 15. rujna 1705. Senjanom, da ga potanko obavieste o svojih pravah i zukonih, o granicah grada i o ugovorih što su imali s Mletčani. Učinivši ovo Senjani i poslavši svoje razjasnjenje i izvješće u Beč po poslanicih Benku Bedekoviću biskupu senjskom i Filipu Vukasoviću, dobiše od cesara Josipa I. dne 23. prosina 1706 potvrdjenje svih poveljah i pravah, podieljenih njim od predjašnjih kraljevah. Sljedeće god. 1707 dne 29. siečnja potvrdi cesar Josip I. ugovor, kojega načiniše Senjani s komorom, dozvolivši im: 1. Da svake godine 600 vesalah u senjskih šumah posječi smiedu. 2. Da svake godine na korist grada mogu dignuti iz tridesetnice cesarske 300 for. 3. Da se svake godine 800 kablah soli po is toj cieni kao i graničarim, to jest po cieni kojom ju komora kupuje, medju gradjane razdieliti ima. 4. Da se u prevažanju soli iz Barletta senjskim vozarom prednost podade. U ovo doba bijaše kapetan senjski grof Coronini s kojim je biskup Bedeković ljute razpre imao, poradi uvriede crkvenih pravah. Isti kapetan zaglavi kao zapovjednik lički, bivši ubijen od pobunjenih Ličanah.
Godine 1715. poslahu Senjani, iza kako se bijahu i na saboru ugarskom potužili, svoga prvoga sudca Ivana Čudinovića i Filipa Vukasovića, cesarskoga viteza i senjskoga vlastelina, k cesaru Karolu VI. s molbom, da im njihova stara prava potvrdi, što rečeni cesar, uslišavši poslanike, dne 28. svibnja iste godine 1715. učini i povelje svih predjašnjih kraljevali potvrdi.
Medjutim rasla je u Senju, kao i prije u Krajini vojničkoj, sve to veća razdraženost proti njemačkomu praviteljstvu. Kapetani senjski, okriepljeni njemačkom posadnom vojskom i njekimi domaćimi privrženici, počeše otimati Senjanom sva njihova od carah i kraljevah dobivena prava, stisnuše kotar senjski medju zidove gradske, prodadoše šume senjske, priečiše trgovinu s drvi i daskami, uzeše pod svoju spravu sve gradske listine, proganjajući gradjane na sve načine.
Žalostno stanje tadašnjega Senja opisuje živahno senjski tadašnji pjesnik Pavao Ritter Vitezović, čim govori o nesretnim zgodama svoga rodnoga mjesta.
Obćenito nezadovoljstvo pokaza se ponajbolje za vrieme zapovjednika vojničkoga grofa Saraua i senjskoga kapetana baruna Teufenbaha. Iza kako se već godine 1719. počeše rotiti gradjani proti poglavarstvu, porodi se godine 1721 dne 8. studena obćenita buna. Kolovodje gradjanah bijahu Pavao Lalić i Vuk Milanez, a najveća razdraženost zavlada proti porodici Vukasovićah, koja je podupirala poglavarstvo, imajući u svojoj spravi sva gradska pisma. S Vukasovići bijaše u tajnom porazumljenju i biskup senjski Pohmajević. Pri jurišanju kuće Vukasovićah bijahu ranjeni tri gradjani, Hreljanović brat sudca, mladi Ritter Vitezović sin Antunov, i još njeki treći. To razjari gradjane još više, nu duhovničtvo umiri razdražena srdca, te Vukasovići i njihovi prijatelji bijahu po noći odvedeni u kastel, tamo zatvoreni i u gvoždje metnuti. Na glas, da će im doći u pomoć njemačka vojska, doletiše Senjanom na pomoć oružani Brinjani, sa svojim zapovjednikom Aihelburgom, vlastelinom senjskim. Medjutim umiri se puk, iza kako Antun i Bartol Vukasović, s Franom Homolićem, iz grada prognani biahu; a na glas, da će doći njemačka vojska, da kazni krivce, pisà biskup senjski ugarskomu prvostolniku Čakiju neka to kod cara preprieči, jer ako dodju Niemci, neće ih gradjani pustiti u Senj, pak se je plašiti, da se granica vojnička opet nedigne, na što bi lasno propao i grad i sva granica. „Haec confinia,“ nastavlja biskup, „germanos vix modernis temporibus permissura et si suspensio stipendiorum secuta fuerit, confusio post confusionem fore, si venerint Germani, in Castello primum trucidandi (Vukasović) deinde cum Germanis pugnaturi sunt.“16)
Medjutim potuže se Senjani opet zakonitim putem na hrvatskom i ugarskom saboru, našto godine 1723. člankom 88. ugarskoga sabora, imenovana bijaše velika komisija pod predsjedničtvom grofa Ivana Palfia, koja je imala razviditi sve tužbe Senjanah.
Po smrti cesara Karla VI. poslaše Senjani opet poslanike svoje, Bartola Vukasovića senjskoga vlastelina, vojvodu te kapetana vojničkoga i Vuka Čudinovića vlastelina, u Beč k cesarici Mariji Terezìi, s molbom, da im potvrdi njihova prava; što ona u smislu saborskoga članka 56. god. 1741. učini, potvrdivši dne 21. listopada 1741. sva prava i jedanaest poveljah predjašnih kraljevah. Nu već sljedeće godine 1742. dne 1. lipnja pisà ugarska kancelaria, usljed opetovane molbe Senjanah, cesarskomu bojnomu vieću, da vojničkim kapetanom senjskim zabrani mješati se u gradske poslove i razprave, na što bude na zapovjed cesarice Marije Terezije dne 26. lipnja 1744. poslan n Senj za komisara podban hrvatski Ivan Rauch, da drži ponajprije obnovu gradskih činovnikah i da razvidi tužbe gradjanah, te da uvede stari red u smislu senjskih pravah. Iste godine 1744. dne 26. rujna zapovjedi cesarica Marija Terezija zapovjedniku hrvatske granice maršalu i princu Hildburgshausenu, da zabrani vojničkim častnikom u Senju postupati proti pravam gradjanah, i proti članku 56. sabora od godine 1741. A na saboru god. 1751. člankom 39. obećà cesarica Marija Terezija, usljed tužbah Senjanah proti vojničkoj vlasti, da će stari red u Senju uvesti. Medjutim staviše grad jur sljedeće god. 1752 pod upraviteljstvo trgovačke intendencije trsćanske, a godine 1775. iza kako je Karlovac civilnoj hrvatskoj povraćen, spadne Senj, kao vojnička obćina pod karlovački generalat i otočku regimentu. God. 1790. člankom 60. i god. 1802. člankom 11. budu imenovane na ugarskom saboru nove komisije, glede sjedinjenja s civilom, usljed novih tužbah senjskih, nu i u napred bez svakoga uspjeha, prem da se je grad u vrieme francezkoga rata i vladanja, kroz trgovinu znatno podigao bio, dok mu bogatiji Trst i susjedna Rieka opet nepodsjekoše krila. Napokon obećano je najvišom odlukom dne 29. travnja 1836. i prvoga svibnja god. 1840. da će se grad Senj izpod vlasti vojničke izbaviti i gradjanskomu upravljanju podvrći. Medjutim dodje godina 1848. i 1861. kad počeše Hrvati stara svoja prava natrag zahtjevati, a medju ostalim i zakonito pravo grada Senja, da se naime u svemu pridruži civilnoj Hrvatskoj. Prva hrvatska kancelarija izradi doista da se je Senj kraljevskim odpisom priznao s nova za slobodni i kraljevski grad, te da imade pravo pošiljati svoje zastupnike na sabor hrvatski. Nu stoprv u najnovije doba privolji kralj na podpuno odciepljenje grada Senja od krajine vojničke, i otvori time gradu na široko vrata k boljoj budućnosti u svakom smislu.
Grad Senj nije ni u duševnom napredku zaostao za drugimi gradovi hrvatskimi. On bijaše prvi, koj uvede knjigopečatnju u Hrvatskoj, te se već godine 1507. pečatahu glagolske knjige u Senju po meštru Jurju Senjaninu, troškom Silvestra Bedričića, arhižakna i vikara senjskoga i nastojanjem revnih kanonikah i prevodilacah knjigah na hrvatski jezik, Pere Jakovčića, Urbana iz Otočca i Tomaša Senjanina. Senjanin biaše i Pavao Ritter nazvan Vitezović, koj prvu knjigopečatnju u Zagrebu utemelji, koj hrvatsko knjižtvo u sadašnjoj civilnoj Hrvatskoj uzkrisi, i za iztraživanje domaće povjestnice i narodne prosvjete više učini, nego drugdje čitave akademije. U Senju rodi se Martin Senjanin, učeni fratar reda sv. Augustina, kojemu slavni Bocaccio ostavi sve svoje knjige. Tu se rodi i Antun Senjanin, koj je pisao protestantske knjige u 16 vieku. Iz Senja biahu nadalje rodom Gašpar Paskvić i Juraj Vuk Čolić, biskup senjski, zaslužna dva latinska pisca za domaću povjestnicu i starine. Tamo se rodi i hrvatski pjesnik knez Lukačević17 i general Filip Vukasović, slavni graditelj Luizine nove ceste.
1) Gl. moju Borbu Hrvatah s Mongoli i Tatari str. 38 i 88.
2) Arkiv III. str. l69.
3) Ljubić, Listine I, str. 108.
4) Liber Commemorialium, rkp. u Beču I, 535.
5) Arkiv. Knj. III. l. 141.
6) Valvazor.
7) Ova kuća sada Vranicanjeva stoji još danas.
8) Ištwanfy.
9) Vitezović. Kronika.
10) P. Sarpi.
11) Daru. Histoir de Venice Lib. XXX. §. IV.
12) Nani. Histvria della Republica Veneta.
13) Hurter Geschichte Kaiser Ferdinands II. B. XVI. p. 585.
14) Nani. Historia della rep. Veneta.
15) Vitezović. Kronika.
16) Sladović Manoilo. Povjesti biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske. Trst. 1856. I. 369.
17) Ovdje je umjesto Lukačevića vjerojatno treba biti Kuhačević (Napomena arhivista)
KRAJ
-
U Riječkom listu od srijede 24. decembra 1947. objavljen je članak Hidroelektrična centrala "Vinodol" u Triblju
-
... Hidroelektrična centrala "Vinodol" u Triblju
-
Most u Crikvenici kod stadiona bi trebalo ušminkati prije izbora ... :wavey
-
Kat kuće mog prijatelja u zaleđu Novog Vinodolskog - ovo je urezano na hrastovini kojom je taj kat dignut - 1894. godina! Inače je cijela kuća u rustikalnom stilu, sa starinskim namještajem, a i iznajmljuje se
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće - stube za potkrovlje i teretana tamo :bravo5
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće
-
Još detalja iz te rustikalne kuće - dnevni boravak u prizemlju
-
Vrlo stari most na lokalitetu Podbadanj kod Crikvenice, niti stotinjak metara od pržione kave Milman
-
27.02.1908. - plakat za izbore
O Stjepanu Zagorcu pročitajte ovdje - https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Zagorac_(crkveni_povjesni%C4%8Dar) (https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Zagorac_(crkveni_povjesni%C4%8Dar))
-
Dana 03.07.1932. u Crikvenici je objavljeno objavljeno otvorenje "Velikog vodovoda Žrnovičkog" - vodovoda koji je stajao oko 10 milijuna dinara, po bivšem banu Savske banovine, a kasnije kraljevskom namjesniku dru Ivi Peroviću, kojemu je u znak zahvalnosti i za trajnu spomen od općinje Crikvenica pred crikveničkim kupalištem na najljepšem mjestu u parku za muziku podignut kakvih desetak metara visok obelisk u obliku prizme sa natpisom za onda vladavšeg Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra Karađorđevića i spomenutog bana. Spomenik je izrađen iz bijelog klesanog bračkog kamena. Uz spomenik bila su izgrađena dva mala bazena. Iz obeliska na visini od 1 m postavljene su dvije brončane masivne slavine iz kojih je tekla voda u bazene. Na gradnji spomenika kao poslovođa radio je Anton Radil (rođ. 1895.) inače kompanjon u poduzeću Luke Gržetića.
1956. godine obelisk ili spomenik odlukom tadašnjeg Poglavarstva Grada je porušen, a vrijedan klesani brački kamen netragom je nestao.
Fotografija snimljena na otvorenju vodovoda 03.07.1932.
-
Obelisk
-
Dio tog "Velikog vodovoda Žrnovičkog", meni osobno najatraktivniji, je i prekidna komora i vodotoranj Osap sa zapremninom od 50 m3 koji i dan-danas ako gledate s obronaka brda koje sa sjeverne strane raste od Pavlomira dominira kao vrlo istaknuta građevina panoramom Novog
Nacrt vodospreme Osap iz 1925. g
-
Gradnja vodospreme Osap - 1930. g
-
I fotke vodospreme Osap ovih dana kad su je premrežile žice i antene:
1
-
I fotke vodospreme Osap ovih dana kad su je premrežile žice i antene:
2
-
I fotke vodospreme Osap ovih dana kad su je premrežile žice i antene:
3
-
I fotke vodospreme Osap ovih dana kad su je premrežile žice i antene:
4
-
Obelisk
Ful zanimljivo. Nisam imao pojma o tom obelisku :popcorn
-
Unešen podatak
-
Sada malo stare Crikvenice:
(http://imageshack.com/a/img834/2431/ofbak.jpg)
Zgrada "Sokolski dom" građena je 1936-1938. Velika vježbaonica,uzdignuta ispred najvećeg gledališta uz Jadran, bila je ujedno i pozornica,a ispred nje udubljeni dio u gledalištu bio je prostor za orkestar. Dvorana s pozornicom služila je za održavanje raznih kazališnih i drugih priredbi,te kao izložbeni prostor. Nakon drugog svjetskog rata zgrada je preimenovana u "Dom kulture". Krilo okomito prema moru trebala je biti zatvorena kavana, a terasa iznad nje ljetna kavana s prekrasnim pogledom na more. Osnutkom "Brodarskog društva Val", prostor kavane preuređen je za društvene prostorije i radionicu za izradu drvenih plovila. Slobodan prostor prema Dubračini bio je rukometno i košarkaško igralište, a ljeti je na tom prostoru bilo ljetno kino. Godine 1985. je nepromišljenom odlukom tadašnjih vlasti zgrada srušena i na njenom mjestu uređeno parkiralište za automobile.Od tada Crikvenica nema prikladnu dvoranu za priredbe i skupove.
(http://i1368.photobucket.com/albums/ag189/Kont4/DSCN0917_zps67b9722a.jpg) (http://s1368.photobucket.com/user/Kont4/media/DSCN0917_zps67b9722a.jpg.html)
A Sokolski Dom srušen je zbog velikog skupa autobusera 1986. godine. Nađoh ovo o tom skupu na Autobusi.org:
Još za vrijeme stare Jugoslavije, održavale su se veoma interesantne manifestacije koje su sada gotovo pale u zaborav. Novine "Der SETRA" proizvođača Kässbohrer, objavile su reportažu iz Crikvenice (Hrvatska), gdje je održana međunarodna smotra autobusa AMI '86. To je bila smotra prijevoznika i idealna prilika za njih da se pohvale svojim autobusima. Tako list navodi da je u smotri učestvovalo ukupno 25 autobusa Setra od prijevoznika koji su došli iz Francuske, Austrije, Zapadne Njemačke i Jugoslavije. Pobjednik smotre AMI '86 je bila Setra S 216 HDS Royal. Evo i fotografija,
prva je naslovna strana lista "Der SETRA", br. 17/1986,
druga Smotra autobusa AMI '86
treća Pobjednik smotre AMI '86: Setra S 216 HDS Royal
četvrta bus u Crikvenici
-
Još od Sokolskog Doma (Sokolane)
-
Još od Sokolskog Doma (Sokolane)
-
Osamdesete u Crikvenici - zidna fotografija u Općini u sali za sastanke, i Sokolana
-
Hidroavion u Crikvenici 1923. i 1933.
-
Crikvenička luka
-
Tobogan
-
Tobogan
Zna li netko kada je skinut tobogan što je bio u "sred mora" ispred Crikvenice? Kupali se tamo jednom, ako se ne varam, 1984-te (godina gore ili dole) ? :help2 :pojmanemam :help1
-
Tobogan
Zna li netko kada je skinut tobogan što je bio u "sred mora" ispred Crikvenice? Kupali se tamo jednom, ako se ne varam, 1984-te (godina gore ili dole) ? :help2 :pojmanemam :help1
Ne znam točno. Evo slike iz 1977. Taj?
-
Ne znam točno. Evo slike iz 1977. Taj?
Sumnjam da su bila dva pa to mora biti taj :palacgore :palacgore :palacgore
-
Tobogan
Zna li netko kada je skinut tobogan što je bio u "sred mora" ispred Crikvenice? Kupali se tamo jednom, ako se ne varam, 1984-te (godina gore ili dole) ? :help2 :pojmanemam :help1
Ne znam točno. Evo slike iz 1977. Taj?
Kaže jedan moj "otamo", 85.-87.
-
evo tvoj otamo da napiše nešto :) mislim da je tih godina bio maknut jer se počela plaža uređivati...jer je bio već sav u raspadu...na ovoj slici lijevo od tobogana je bila i skakaonica koja je isto bila u raspadu..možda je bilo i kasnije skinuto...malo ću se raspitati pa javim...a što se tiče Sokolane na gornjem postu...to su ljudi zvali i Dom partizana...tamo je bila i autoškola i u velikoj dvorani su bili održavani treninzi borilačkih vještina...
-
Ne znam točno. Evo slike iz 1977. Taj?
Kaže jedan moj "otamo", 85.-87.
[/quote]
Godina odgovara, no sada kada sam ponovo pogledao fotografiju ... već sam se više puta razočarao u svoja sjećanja ali kao da je bio "okrenut" ka Krku a ne prema naselju.
Sasvim je moguće da sam ga u sjećanju pomiješao sa nekim drugim toboganom, npr onim na Bivu ili na Slatini gdje sam bio puno puta, a na ovom u/ispred Crikvenice samo jednom ali taj mi je bio prvi :palacgore
-
Jučer sam nažalost bio na pogrebu Obradu Trifunoviću, vlasniku kultne gostionice Mirna dolina u Triblju. Za spomen evo kako je to nekad davno izgledalo:
-
Počivao u miru! :pop
Dobro da si stavio sliku jer nikad nisam vidio Mirnu dolinu danju. Par puta sam bio tamo, ali samo noću. :beer2
-
Dobro došli u Crikvenicu ... :palacgore
-
Novi Vinodolski
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
:rose za Konta.
- Livom nogom složno marširaj! :m055
- Smart? :o090
-
Za Milića :pivo
Ovaj BMW Isetta ti je još pametniji od Smarta jer si mogao u vožnji otvorit prednja vrata i pokupit kakvu šesnu pješakinju :wind14
-
U naselju Baretići kod Grižana
-
Isto naselje - Baretići kod Grižana. Dva kamena stupića lijevo i desno od joga sa brojem 6 i strelicom dolje označavaju svođeni drenažni kanal vode izgrađen još prije 100 let u A-U monarhiji u svrhu smirivanja klizišta i kažu nam da je taj kanal 6 metara ispod :palacgore
-
Isto naselje - Baretići kod Grižana. Dva kamena stupića lijevo i desno od joga sa brojem 6 i strelicom dolje označavaju svođeni drenažni kanal vode izgrađen još prije 100 let u A-U monarhiji u svrhu smirivanja klizišta i kažu nam da je taj kanal 6 metara ispod :palacgore
-
U naselju Baretići kod Grižana
Dozvao si me nazad na forum i da po tek drugi put odem u mjesto svog prezimena.
Matiy(a) Baretić - to će biti vjerojatno pradjed od mog šukundjeda, :eek Matija 1762.-1835. a i otac mu se tako zvao...uklesano prije francuske revolucije...eto toliko davno. Iznad tog kamena je nonotova rodna kuća...
Usput sam prošao do Belgrada, iznad groblja ide cestica do crkve sv. Marije Snježne, koja na drugu stranu skreće prema gradini Grižane, lijepa lokacija.
-
Pogled s gradine je odličan, lijepo se vide Grižane do kojih isto ide stazica, a sam prostor unutar gradine mi se čini da je ustvari naknadno dozidan bunker za vrijeme 2.svj. rata u koji se može ući, ostatak su goli zidovi...
Čitao sam da su Grižane i crkva dosta stradale u potresu 1750.,crkva ima glagoljske natpise na ulazu, spominju se stara zvona iz 1439. i orgulje iz 18. stoljeća...
-
Evo ti i odgovora za bunker na Gradini Grižane
http://www.croinfo.net/mobile/bunkeri-i-utvrde/6491-dva-bunkera-u-mjestu-griane.html
-
A glagoljaški natpis crkve je tu sa prijevodom
-
Evo ti i odgovora za bunker na Gradini Grižane
http://www.croinfo.net/mobile/bunkeri-i-utvrde/6491-dva-bunkera-u-mjestu-griane.html
Evo povratno odgovor na pitanje s linka - da li su Talijani rušili zid ili koristili već urušen kamen.
Zid je na tom mjestu već bio urušen, barem koliko se može vidjeti s ove slike.
Manci Klement Crnčić oko 1920., (slikar 1865.-1930.)
-
Ova iz Senja mi je baš posebno lijepa
-
(https://i.postimg.cc/Xqjhhpkj/49683933451-5be6f1dc45-b.jpg) (https://postimages.org/)
-
(https://i.postimg.cc/QxnP4N9D/49683388183-2f6bb6d3a5-b.jpg) (https://postimages.org/)appa wallpaper (https://suwalls.com/anime/appa-avatar-the-last-airbender)
-
Crikvenička luka,kroz objektiv turista 1950s
-
(https://i.postimg.cc/cLRRKXNz/49539152622-91d23a7d2e-c.jpg) (https://postimages.org/)
-
Vratnik (https://i.postimg.cc/0jGS6yTw/49311598387-1547a5470b-b.jpg) (https://postimages.org/)
-
Bome... Ova sa Ciganima na Vratniku je vrh.
Inače ciganske čerge nisu bile rijetke u prošla vremena na Velebitu, ima i lokacija pod Zavižanom zvana Ciganište, na putu ka Živim vodicama gdje su dva ozidana bunara, jedan za ljude, jedan za stoku, koji su ljeti kad se narod vraćao sa stokom u planine iz pitomijih klimatskih uvjeta primorja vrvili životom. Elem, na tom Ciganištu oni bi razvili čergu i oštrili noževe i sve druge alatke koje bi im narod nosio, bilo usput kad je išao po vodu bilo namjenski samo zbog toga.
-
(https://i.postimg.cc/QxnP4N9D/49683388183-2f6bb6d3a5-b.jpg) (https://postimages.org/)appa wallpaper (https://suwalls.com/anime/appa-avatar-the-last-airbender)
Kažu na vlakovima:
U to vrijeme Bodulka nije plovila sama, već je uz nju bio privezan stari trabakul (onaj s okruglim pramcem) koji se zvao Ubac, matična luka Šilo.
Nije nam bilo jasno otkuda ovaj čudni tandem. Čini mi se da je netko rekao da Bodulka ima problema s motorom, pa je prastari Ubac pomagao u ulozi, de facto, remorkera.
Što se Bodulka - Ubac kombinacije tiče, kaže svjedok, ponekad je bilo problema s malo previše natovarenom Bodulkom pa je Ubac morao pripomagati. Bodulkin je motor bio malo preslab za sve sto su u nju i na nju natovarali
-
Iskopa se svašta na netu,evo još malo Crikvenice 1966.Lokacije bi trebalo utvrditi.
(https://i.postimg.cc/hPtNT3Cw/IMG-0236.jpg) (https://postimages.org/)nearest gas station prices (https://gasstation-nearme.com/cheap)
-
(https://i.postimg.cc/XYFLCf0m/IMG-0171.jpg) (https://postimages.org/)
-
(https://i.postimg.cc/Bbk5867J/IMG-0179.jpg) (https://postimages.org/)
-
(https://i.postimg.cc/sfvLw0dZ/IMG-0011.jpg) (https://postimages.org/)hp gas station (https://gasstation-nearme.com/bp)
-
(https://i.postimg.cc/VkVrB6jt/IMG-0014.jpg) (https://postimages.org/)shell gas station locations with diesel (https://gasstation-nearme.com/shell)
-
(https://i.postimg.cc/DyYyRN8k/IMG-0115.jpg) (https://postimages.org/)
-
(https://i.postimg.cc/HxCQXng2/IMG-0233.jpg) (https://postimages.org/)
-
izvor
https://digit.wdr.de/entries/48950?index=3&q=eyJ7Yn0iOiJjcmlrdmVuaWNhIn0%3D&qt=search
-
(https://i.postimg.cc/XYFLCf0m/IMG-0171.jpg) (https://postimages.org/)
Ovo je bio prvi ("morski") tobogan niz koji sam se spustio, još se sjećam užasa i oduševljenja :palacgore
-
Još fotografija iskopanih na net-u
-
60s
-
60s
-
80s
-
Crikvenica 80s
-
Crikvenica 80s
-
60s
-
60s
-
Crikvenica 60s
-
80s Crikvenica
-
Crikvenica most
-
Crikvenica most 2
-
Crikvenica
-
Crikvenica
-
Senj
-
Opatija
-
(https://i.postimg.cc/gj7Hcg2Y/ami-1986-crikvenica.jpg) (https://postimg.cc/QKpT0k7P)
-
Tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća izgrađena su uređena kupališta u mjestima Sveti Juraj i Jablanac. Kupališta su za ono vrijeme bila moderna i opremljena. Najupečatljiviji dio jednog i drugog kupališta je bio niz kabina za presvlačenje unutar kojih je bila klupica i vješalice za odjeću, a svaka kabina je imala vrata koja su se ključala. Kupališta su se održavala, čistila i držala u besprijekornom stanju. Protekom vremena i mijenjanjem društvenih prilika kupališta su se sve slabije održavala i izgubio se interes za ekonomsko iskorištavanje kroz najam kabina i korištenje sunčališta.
Današnje stanje:
-
Kupalište “Banja” u Svetom Jurju, koje je izgrađeno u istom stilu kao i kupalište u Jablancu, također vapi za rekonstrukcijom i prilagođavanju današnjim potrebama. Jedina razlika je što se iznad kupališta nalazi i mali park s nekoliko stazica i klupa. U tu svrhu je pokrenuta izrada idejnog rješenja uređenja kupališta i pripadajućeg parka koje je prezentirano MO-u Sveti Juraj i javnosti u mjestu Sveti Juraj. Kako su na idejno rješenje bile isključivo pozitivne reakcije, Grad Senj je naručio i glavni i izvedbeni projekt koji je pri kraju. Planirano je u što skorijem roku pokrenuti proces javne nabave izvođača radova i stručnog nadzora kako bi se s radovima krenulo u ovoj kalendarskoj godini.
-
Još današnjeg stanja
-
Još današnjeg stanja
-
Još današnjeg stanja
-
Još današnjeg stanja
-
Još današnjeg stanja
-
Još današnjeg stanja
Itekako se iz priloženih fotki vidi da je prošlo više od 100 godina otkad je ovo kupalište blistalo.
No prema planu opet će zasjati nakon obnove i rekonstrukcije.
:wavey