Forum Udruge 051
Povijest Rijeke => Spomenici => Autor teme: milić - 28.08.2023., 17:59:06
-
Spomen kosturnica
je smještena ispod zemlje najviše zaravni Parka heroja.na Trsatu. Iznad nje je izgrađen spomenik od kamenih blokova koji , kako kažu, predstavlja razvijenu zastavu koja vijori na vjetru
U kamenu spomenika uklesan jezapis:
PUŽI SLOBODO NE TREBA DA LETIŠ
NEK TVOJE KOSTI POKRIVAJU KRPE,
AL JEDNOM IZNAD NAŠE MRTVE HRPE,
ŽIVOTOM ĆEŠ SE SMRTI DA OSVETIŠ.
Ivan Goran Kovačić
Spomenik i kosturnica su izgrađeni po zanisli Saveza boraca NOR-a i projektu arhitekata Zdenka Kolacija i Zdenka Sile. Svečano ofvorenje je bilo 4. srpnja 1957. godine, za tadanji praznik Dan borca.
U kosturnici su smještene kosti nekih palih boraca NOR-a između 1941. i 1945. godine.
Napomrna: sve fotohrafije su djelo Magnuma!
-
...
-
Ulaz i raspored kad je kosturnica otvorena
-
Na lijevom zidu, kad ulaziš, ulaznog hola nalaze se uvećana razna odličja, pretpostavljam, poginulih boraca.
-
...
-
...
-
U unutrašnjost prodire i prirodno svjetlo, no pri vrhu je i umjetna rasvjeta.
Interesantno je da uvijek kad sam bio u njoj po podu je mnogo cvijeća, i svježega, a i umjetnoga, što meni govori da još mnogi rodbinski sljednici i poštovatelji nisu zaboravili borce ovdje sahranjene.
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
Na zidu, između niša, upisano je:
MI SMO PALI ZA ONO
ŠTO STE VI ZAUVIJEK STEKLI
DA BUKTINJU PRENOSI
SVAKA NOVA SMJENA
MI NE ŠUTIMO NI SAD
NO MI SMO RIJEČ SVOJU REKLI
REKLI ZA SVA VREMENA
-
Još malo interijera
-
...
-
Naš dragi kolega Kobler, radišan, pedantan, sistematičan... svojevremeno je, navodno po mojim fotkama :lol2 napravio popis sahranjenih u kosturnici.
Brojevima je označio stupce, a slovima redove niša. Evo, ovako:
1A Pavlinić Stanko (1916. - 1944.)
1A Pavlinić Milan (1919. - 1944.)
1B -
1C -
1D -
1E -
2A Reljac Rudolf Boris (1911. - 1943.)
2A Jelušić Miljenko (1922. - 1943.)
2B -
2C -
2D -
2E -
3A Mitel Katica Katinka (1923. - 1943.)
3B
3C
3D
3E Boljunčić Mate (1912. - 1943.)
4A Mandekić Krešimir (? - 1944.)
4B Vlatko Marko (1918. - 1945.)
4C -
4D -
4E -
5A Fućak Baldo (? - 1942.)
5B Bistričić Jure (1913. - 1943.)
5C -
5D -
5E -
6A Fućak Milan – Ata (1911. - 1943.)
6B Grbac Marija 1907 1942
6C Kovačić Marcello Albin 1924 1943
6D -
6E -
7A Bradičić F.Dušan (? - 1944.)
7B Mavrinac Josip (? - 1943.)
7C Supač Jakov (1919. - 1943.)
7D Žeželić Anton (1925. - 1945.)
7E Butko R. Dragutin (? - 1943.)
8A Pastorčić Marko (? - 1944.)
8B Torbica Dušan (? - 1945.)
8C Šuštić Josip (? - 1943.)
8D Blader Dušan (1913. - 1945.)
8E Rogić Luka (? - 1943.)
9A Šalju A. Dante (1919. - 1944.)
9B Smoljan A. Stanko (? - 1943.)
9C Lisičić Vlado (? - 1945.)
9D Dević Vlado (? - 1945.)
9E Kalderabeg Ante (? - 1945.)
10A Raguza Bruno (? - 1944.)
10B Bekić Josip (1922. - 1943.)
10C Kontuš Martin (1912. - 1945.)
10D Kalanj Dušan (1922. - 1945.)
10E Arbanas Jure (? - 1945.)
11A Peruško Anton (? - 1944.)
11B Gertner Boris (? - 1943.)
11C Matković Ivan (1907. - 1945.)
11D Jajčanin Ivan (1922. - 1945.)
11E Lazin Medžid (? - 1945.)
12A Sćitar Drago (1919. - 1944.)
12B Carli Giusto (1901. - 1942.)
12C Fućak Ivan (1910. - 1942.)
12D Kusić Božo (1904. - 1942.)
12E Gornik Gizela (? - 1945.)
13A Švalba Vladimir Vid (1905. - 1944.)
13B Katunar Niko (1926. - 1944.)
13C Rakić Bosiljka (1928. - 1945.)
13D Fućak Ljubomir (1919. - 1942.)
13E Bafo A. Anton (1912. - 1945.)
14A Šupić Rade (1902. - 1942.), narodni heroj
14B Krautsek Slavko (1913. - 1941.)
14C Petrović Bogdan (1916. - 1942.)
14D Marač S. Mirvana (1926. - 1945.)
14E Piculjan Anton (1927. - 194?.)
15A Felker Božo (1911. - 1943.)
15B Marčelja Miroslav (1921. - 1941.)
15C Radulović Simeon (1906. - 1942.)
15D Ban Raduna (1922. - 1944.)
15E Blažić Davor (1921. - 1943.)
16A Blažina Ivan (? - 1944.)
16B Ružička Ernest (1920. - 1943.)
16C Brodić Ivan (1910. - 1945.)
16D Božić Ante (? - 1945.)
16E Hadžić Hajrudin (? - 1945.)
17A Brezac Ivan (? - 1944.)
17B Gabrovšek Josip (1915. - 1941.)
17C Spirin I. Vasilije (1899. - 1945.)
17D Veselinović Milan (? - 1945.)
17E Matković Fran (1919. - 1945.)
18A Kršulj Josip (? - 1944.)
18B Linić Ivan (1927. - 1945.)
18C Ivošević Rugjer (1928. - 1945.)
18D Mateić Drago (? - 1945.)
18E Jedretić Vinko (1921. - 1945.)
19A Kršulj Roman (? - 1944.)
19B Vončina Stanko (1913. - 1943.)
19C Vukušić Joso (? - 1945.)
19D Šušteršić Gavro (? - 1945.)
19E Doko Mile (1909. - 1945.)
20A Alberti Eugen (? - 1944.)
20B Pribetić M. Marko (1922. - 1945.)
20C Baškera Josip (1924. - 1945.)
20D Štampar Petar (? - 1945.)
20E Jurić Jure (? - 1945.)
21A Brusić Vladimir (1922. - 1945.)
21B Pokleković A. Arul (? - 1945.)
21C Tomić Drago (1907. - 1945.)
21D Pavela Drago (? - 1945.)
21E Piri Ferenc (? - 1941.)
22A Matejčić Ante (1907. - 1945.)
22B Marković Ivo (? - 1945.)
22C Uzelac Milan (1922. - 1945.)
22D Ostrogović Marijan (1919. - 1945.)
22E Frankol Ivo (? - 1943.)
23A Horvatić Božidar (1907. - 1943.)
23A Horvatić Vjekoslav (1923. - 1943.)
23B Šuperina Zvonimir (1922. - 1944.)
23C Čargonja Albert (1908. - 1941.)
23C Čargonja Marija (1909. - 1941.)
23D Šafar Emil (1906. - 1943.)
23E Albaneze Mladen (1927. - 194?.)
24A Perašić Žarko (? - 1941.)
24B Lukež Ratko (? - 1945.)
24C Matković Emil (1926. - 1945.)
24D Blažević Nikola (1913. - 1943.)
24E Paravić Franjo (1905. - 1943.)
25A Grohovac Josip (1903. - 1941.)
25B Stilinović Romano (1902. - 1941.)
25C Vučerić Radivoj (1920. - 1943.)
25D Blažević Josip (1912. - 1943.)
25E Grabnar Josip (1905. - 1943.)
26A Tomašević Marko (1903. - 1943.)
26B
26C
26D
26E
27A Sertić Ivan (1903. - 1944.)
27B
27C
27D
27E
28A Vlah Franjo (1906. - 1943.)
28B
28C
28D
28E
__________________________________
-
A Magnum je te stupce ovako pregledno pripremio:
-
stupci
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
...
-
Rade Šupić (Vojnovac pokraj Plaškog, 14. veljače 1902. - Orehovica, 21. srpnja 1942.) član KPJ od 1934., narodni heroj Jugoslavije.
Iz rodnog sela trbuhom za kruhom došao je u Sušak gdje se zaposlio kao lučki radnik. Ubrzo se zbližava s komunistima i učlanjuje u KP. Već 1934. godine je bio uhapšen i suđen u Ogulinu. Po izlasku iz zatvora nastavlja sindikalni i partijski rad pa je, u kolovozu 1935, postao član Odbora Saveza lučkih i obalnih radnika na Sušaku. Godine1940., u prisustvu Rade Končara, izabran je za sekretara Okružnog komiteta KPH za Hrvatsko primorje. Po kapitulaciji Jugoslavije Rade odlazi u Zagreb, gdje je od CK KPH dobio direktivu da digne oružani ustanak u Sušaku i šire. Najviše zahvaljujući njemu osnovan je partizanski logor na Tuhobiću.
U travnju 1942, na ulici u Sušaku, uhapsila ga je talijanska policija. Nakon zatvorskog tretmana izveden je pred Specijalni sud koji ga je osudio na smrt. Strijeljan je u Orehovici 21. srpnja 1942. godine.
Nakon rata bivši Ukod nazvan je DIP Rade Šupić, a objedinjavao je i pilane u Klani i, mislim, N. Vinodolskom.
Kratka ulica uz Kontinental nazvana je po njemu
Narodnim herojem proglašen je 24. srpnja 1953. godine.
_______________________
Tako to piše u svim materijalima koje sam pročitao, no sad ono što mene godinama muči..
Na popisu narodnih heroja Jugoslavije ne nalazi se ime Rade Šupić, već Rade Šupica. Dakle, je li Rade Šupić ili Rade Šupica ili...
-
Celestin Niko Katunar (Sušak, 1926. - Martinsko na Labinštini, 12. 11. 1944.) antifašist, rukovodilac SKOJ-a i KPJ-a.
Rođen u Sušaku, na Pećinama u kući na adresi J. P. Kamova 39 o čemu svjedoči spomen ploča tamo postavljena. Pohađao je građansku školu. Po okupaciji Sušaka s drugim mladim ljudina pomagao je NOP tako da su raspačavali tisak, skupljali odjeću,hranu, lijekove,... i slali ih "u šumu". Ubrzo postaje član SKOJ-a, a potom i sekretar MK SKOJ-a za Sušak i član KK KPH Sušak. Poslan je 1943. na partijski rad u Istru gdje je obavljao dužnost organizacijskog a poslije političkog sekretara OK SKOJ-a za Istru.
Poginuo je "na zadatku".
Ulica na Vojaku koja je kratka, ali vodi do čarobnog mjesta - Parka heroja, nazvana je po njemu. Na Pećinama je park na Plumbumu dobio također njegovo ime - Park Nike Katunara.
Posmrtni ostaci pohranjeni su u niši kosturnice u trsatskom Parku heroja.
Grob njegove obitelji na čijoj nadgrobnoj ploči je i njegovo ime je na Trsatu s oznakom (G - 5 - 51).
-
no sad ono što mene godinama muči..
Dakle, je li Rade Šupić ili Rade Šupica ili...
Pošto sam ti naporan, potraži sam što je ispravno.
Sve piše samo treba malo istražit. Šupić ne postoji naselje, a Rade je rodom, otkuda?
-
Franjo Vlah (Podgora, 2. 8. 1906. - Kikovica, 13. 10. 1943.) antifašist.
Potječe iz mnogobrojne kastavske obitelji čiji je otac, također, Franjo sa ženom Anđelom imao dvanaestero! djece. Franjo stariji je bio bačvar i radio po Dalmaciji gdje su se, u raznim mjestima, i djeca rađala.
Franjo mlađi se skrasio na Orehovici i radio kao trgovac u drogeriji smještenoj u zgradi Kontinentala.
Od prvih dana okupacije surađivao je s NOP-om kao i dva brata Josip (poginuo 20. 3. 1944. u okolici Gospića) i Albin te sestra Vjeka.
Poginuo je 13. 10. 1943. na Kikovici prilikom nadiranja njemačkih trupa. Njegovom smrću ostala je bez muža supruga Ruža, a djeca Veljko, Vlado, Mario, Josip i Smiljana bez oca. Franjo Vlah je bio pokopan na groblju u Cerniku, ali je kasnije prenešen u trsatsku kosturnicu.
Ulica braće Vlah na Gornjoj Orehovici prozvana je po njemu i njegovoj brači koji su aktivno sudjelpvali u NOB-u.
-
no sad ono što mene godinama muči..
Dakle, je li Rade Šupić ili Rade Šupica ili...
Pošto sam ti naporan, potraži sam što je ispravno.
Sve piše samo treba malo istražit. Šupić ne postoji naselje, a Rade je rodom, otkuda?
Normalno da sam istražio, a uz pomoć ljudi koji nisu naporni. :p015
Rade Šupić je rođen kao Rade Šupica no, kako i piše u knjizi
"Plaščanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945" da nije utvrđeno da li je Rade sam promijenio prezime u Šupić dok se nalazio u Rijeci ili je takav zaveden u dokumentima.
Uglavnom činjenica je da mu je rođeno prezime Šupica.
I to nije sve!
Iz intervjua s jednom nenapornom, vrlo dragom osobom iz Orehovice saznao sam da su Radina žena i kći živjele na Orehovici poslije rata pod prezimenom Šupić.
Gdje su one sada (sudbina jedne je očekivana) trebalo bi istražiti, no ne računajte na mene. Meni je sasvim dovoljno ovo što znam o Šupiću.
-
Natpisi na grobovima su po ruskom sistemu, najprije prezime pa ime...
baš bez veze
-
:popcorn :palacgore :bravo :bravo3
P.S. samo ispravi, u prvom postu za Rade Šupića ili Šupicu piše da je streljan na Orahovici
-
Rade Šupić
Tako to piše u svim materijalima koje sam pročitao, no sad ono što mene godinama muči..
Na popisu narodnih heroja Jugoslavije ne nalazi se ime Rade Šupić, već Rade Šupica. Dakle, je li Rade Šupić ili Rade Šupica ili...
glavno da nije Šupčić :lol1
-
Stane Vončina (Rijeka, 28. 10. 1913. - Medak, 4. 12. 1943.) električar, nogometaš Orijenta, antifašistički prvoborac.
Roditelji Ivana i Ivan su se doselili iz Ilirske Bistrice i u Rijeci porodili sedmero djece. Prije 2. svjetskog rata Stane je radio kao električar, a igrao je istaknutu ulogu u ekipi Orijenta o čemu svjedoči i spomen ploča poginulim igračima Orijenta postavljena 1959. na tribinama igrališta Krimeja. Izbijanjem rata s mnoštvom Sušačana odlazi u kolovozu 1941. na Tuhobić gdje su s Grobničanima, Kastavcima, Hreljanima i još nekima osnovali prvu partizansku četu u ovom kraju - "Božo Vidas - Vuk".
Stane Vončina je, kao podoficir 13. primorsko goranske divizije, poginuo pri napadu na Medak braneći odstupnicu suborcima kad su zašli u ustašku zasjedu.
Zaključkom NO grada Rijeke od 22. 2. 1955. na Potoku je bivša Ulica A. Tentora promijenila ime u Ulicu Stane Vončine.
Posmrtni ostaci pohranjeni su u niši Kosturnice na Trsatu.
-
Katica Mitel - Katinka (Sušak, 21. 10. 1923. - Mali Lošinj, 1943. )
Nakon završene Sušačke gimnazije ubrzo, 1943. se priključuje SKOJ-u, a po kapitulaciji Italije postaje aktivna borkinja u NOB-u. Poslana je po zadatku u Mali Lošinj gdje je poginula.
To je sve što sam uspio na internetu pronaći o Katici. Ne zna se imena roditelja, gdje je točno živjela...
Možda netko nešto zna ili dozna?
Park na Škurinjama Rješrnjem Skupštine Općine Rijeka od 13. 2. 1980. dobio je njezino ime.
-
Božo Felker (Trsat, 25. 12. 1911. - Končarev Kraj - partizanska bolnica 4. 4. 1943.) nogometaš Orijenta, član KPJ, antifašistički prvoborac.
Na sušačkoj tržnici, prije rata, prodavao je ribu. S mnogim Trsaćanima je u kolovozu 1941. otišao u logor Tuhobić gdje je oformljen partizanski odred "Božo Vidas - Vuk". Felker se uspio izvući iz obruča kojim su talijanski vojmici pokušali uništiti partizanski pokret u ovom kraju i nastavio borbu. Razvio se u dobrog i hrabrog (pohvaljen od zapovjednika 5. operativne zone Hrvatske Veljka kovačevića) borca koji je obavljao i odgovorne zapovjedne vojne dužnosti.
Preminuo je u navedenoj bolnici od posljedica ranjavanja bombom izbačenom iz neprijateljskog zrakoplova.
Sahranjen je u Kosturnici Parka heroja, a bivši Strmićčki put od 1946. prozvan je Put Bože Felkera.
-
Drago Šćitar (Venco!?, Italija, 1919. - Sinac 16. veljača 1944.) antifašistički prvoborac.
Obitelj Šćitar se iz Italije doselila na Trsat 1922. godine. Drago se mlad zaposlio u Tvornici papira gdje postaje član SKOJ-a.
U kolovozu 1941., s prvom grupom trsatskih omladinaca SKOJ-evaca, odlazi u partizane na Tuhobić gdje je formirana partizanska četa "Božo Vidas-Vuk". 12. studenog 1941., kad je četu napala talijanska vojsska, bilo je u njoj 120 boraca. Logor je umišten, a Drago je bio ranjen, ali se uspio izvući iz obruča. Zaliječio je rane u Kostreni pa opet otišao u borbu.
Poginuo je u Lici kao pomoćnik komesara bataljona 2. brigade 35. divizije.
Šćitarovi posmrtni ostaci pohranjeni su u niši spomen kosturnice u trsatskom Parku heroja.
Ulica koja se proteže uz taj park nazvana je njegovim imenom.
-
Jože Gabrovšek (Ljubljana 10. 3. 1915. - Partizanska bolnica Mošune kraj Drežnice, --. 6. 1943.) liječnik, antifašist. Započeo je studij medicine u Ljubljani, ali ga završava u Beogradu 1939. godine.
Odmah po kapitulaciji Jugoslavije priključuje se, skupa sa suprugom Marijom - Mimom zubaricom, NOP-u (Osvobodilna fronta), a potom, u srpnju 1941., kao prvi slovenski liječnik, odlazi u Gorenjsku partizanima. Dalje ga ratni put vodi u Gerovo u Gorskom Kotaru. Iz Gerova odlazi u Sušak gdje se smjestila trudna supruga. Tu je završio u zatvoru zbog suradnje s NOP-om i liječenja partizanskih boraca. Pušten je uvjetno iz zatvora, a kad su ga u svibnju 1943. opet htjeli zatvoriti otišao je u Drežnicu i preuzeo upravljanje partizanskom bolnicom u Mošunama. Razbolio se od trbušnog tifusa, koji je harao bolnicom te je od njega i umro.
Posmrtni ostaci su pohranjeni u niši spomen kosturnice Parka heroja na Trsatu.
Ulica na Podvežici nazvana je njemu u čast.
-
Martin Kontuš (Sušak, 11. 11. 1911. - Mavrinci, 3. 2. 1945.) antifašistički borac, član KPJ.
Njegova obitelj je bila mnogočlana pa je rano počeo raditi. Postaje član sindikata te se bori za radnička prava. Nakon kapitulacije Jugoslavije počinje pomagati NOP što je zamijećemo od strane komunista pa je krajem 1942. ili početkom 1943. posta0 član KPJ, a uskoro i sekretar ćelije na Vežici. Nakon kapitulacije Italije odlazi u partizane. Bavi se političkim radom, postaje član Kotarskog komiteta partije a uskoro i Okružnog komiteta za Hrvatsko primorje. Na jednom partijskim zadatku u Mavrincima drug Ljubo, kako mu je bilo konspirativno ime, naletio je na četnike koji su ga ubili.
Bio je pokopan na Trsatu (A - 8 - 192), ali je prenešen u spomen kosturnicu u trsatskom Parku heroja.
Ulica na Podvežici imenovana je njemu u čast.
-
Braća Horvatić, pomoć molim!
- U Kosturnici na Trsatu postoji niša (23A)u kojoj bi trebali biti posmrtni ostaci Božidara Hurvatića (1920. - 1943.) i brata mu Vjekoslava Horvatića (1923. - 1943.)
- Na stranici https://e-usluge3.rijeka.hr/apex/f?p=120:1:::NO::: nalazim da je Ulica braće Horvatića (na Krimeji) dobila naziv po Božidaru Horvatiću, ali rođenog 1924. i Tomislava rođenog 1922.
- Na spomen ploči postavljenoj 1959. u čast poginulim Orijentašima su navedeni Tomislav i Božidar rođeni 1922. i 1924.
E sad, koja su imena braće Horvatić strijeljanih 10. 10. 1943. u Krasici i kad su rođeni??
-
Ivan i Ljubomir Fućak, antifašistički prvoborci.
Braća Ivan (rođen 16. 6. 1911.) i Ljubomir (rođen 22. 9. 1919.) iz Podrvnja od majke Ljube i oca Romana po osnivanju partizanskog logora na Tuhobiću otišli su skupa s drugim Grobničanima pripremiti se za sukobe s okupatorima.
Kad je logor napadnut od strane talijanske vojske zarobljeni su, a Vojni ratni sud 2. armije osudio ih je na smrt strijeljanjem. Kazna je izvršena 12. ili 23. 6. 1942. pokraj groblja Trsat.
Njihovi posmrtni ostaci pohranjeni su u Spomen kosturnici na Trsatu, a njima u čast nazvana je jedna ulica u Zametu.
-
Baldo Fućak (Pašac, 1903. - Cernik, 5. 8. 1942.) stolar, lučki radnik, predratni komunist, antifašistički borac.
Naukovao je stolarski zanat, ali se zaposlio u sušačkoj luci gdje se "zarazio" komunizmom. Postao je član KPJ još prije 1934. gofine kad je u Ogulinu bilo suđenje njemu i još pedeset i dvojici članova i simpatizera Partije iz Hrvatskog primorja.
Izbijanjem rata na ovim prostorima, Čiča (kako da su ga zvali) je s drugim partijskim aktivistima pripremao ljude i materijal za borbu. U siječnju 1942. priključuje se partizanima kao komandant logora 101 na Crnom vrhu. I s te dužnosti nastavlja organizirati NOP osnivajući narodnooslobodilačke odbora po mjestima Grobinštine. Na jednom takvom zadatku naišao je na zasjedu i poginuo. To se dogodilo 5. 8. 1942. kod Cernika. S njim su tom prilikom još poginuli Božo Linić i Milica Čargonja - Fućak, a ranjeni su bili Oskar Piškulić - Žuti, Josip Srića - Miš i Branko Broznić iz Mavrinaca.
Rješenjem SO Rijeka od 26. 3. 1981. ulica u Pašcu nazvana je po njemu.
Posmrtni ostaci su pohranjeni u Kosturnici na Trsatu.
-
Stanko Pavlinić (Sušak, 23. 7. 1916. - Pazin?, 30. 4. 1944.) predratni komunist, antifašistički borac.
Pri osnivanju Mjesnog komiteta SKOJ-a za Sušak u listioadu 1940. godine izabran je za sekretara organizacije. Nakon okupacije ovih krajeva od strane Italije priprema logor na Tuhobiću za boravak boraca. R. Butorović u knjizi "Sušak i Rijeka u NOB" navodi da je Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje donio odluku da Stanko Pavlinić pođe u logor. Doduše ne navodi da je Stanko tamo i bio jer ga Ivan Kovačić u knjizi "Legendarni Tuhobić..." ne spominje među borcima odreda "Božo Vidas - Vuk".
Ako i nije bio na Tuhobiću, nije mu bilo lako jer je već u studenom 1941. uhapšen i osuñen na smrt, ali mu je kazna zamijenjena doživotnom robijom. U rujnu 1943. je Italija kapitulirala i on izlazi iz zatvora te odlazi u partizane. Upućen je na rad u Istru gdje je u travnju 1944. poginuo.
Sa svojim skromnim znanjem i uz skromnu literaturu koju posjedujem o tim događanjima, nisam uspio spoznati gdje je S. Pavlinić poginuo. Prateći njegov borbeni put, zadnje što sam pročitao je da je bio u Pazinu. Stoga, ako netko zna nešto više slobodno neka dopiše, a ja ću mu biti jako zahvalan na tome.
Svojedobno su stepenice koje vode od Vežice do Martinšćice, sjećam se da ih je bilo ukupno 401, nosile ime po braći Pavlinić, ali sad vidim da se ulica na Podvežici zove Ulica braće Pavlinić. Naime i brat Milan Pavlinić - Cuki (1919. - 1944.) je imao značajnu ulogi u borbi protiv okupatora na ovom području. Također predratni komunist, radio je kao ilegalac na ovom području te je na zadatku i poginuo 19. 12. 1944. u Mavrincima kao organizacijski sekretar KK KPH za Sušak, a s njim je poginuo i Dušan Kopajtić, član Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hrvatsko primorje.
Posmrtni ostaci Stanka i Milana Pavlinića pohranjeni su u Kosturnici na Trsatu.
-
Marija Grbac (Rubeši, 18. 2. 1907. – pokraj Mrzlih Vodica ?. 6. 1942.) šilica, babica, antifašistička borkinja.
Radila je kao šilica, ali je 1939., nakon završene dvogodišnje škole za primalje u Zagrebu, počela raditi kao babica najprije u bolnici u Sušaku a od 1940.po Kastavšćini (Sv. Matej). Naime, sve do prdesetih godina 20. stoljeća kastavska djeca rađala su se doma uz pomoć babica.
Nakon izbijanja rata aktivno se uključuje u NOP, a u lipnju 1942. i priključuje partizanima u bataljonu "Vladimir Gortan" 2. primorsko-goranskog odreda.
U velikoj protupartizanskoj "Operaciji Risnjak" koju je poduzela talijanska vojska 11. 8. 1942. ranjena je u trbuh od čega je uskoro (kada?) umrla. Pokopana je na mjestu pogibije, a 1966. njezini posmrtni ostaci prenijeti su u Kosturnicu na Trsatu.
Njoj u čast od 1964. do 1982. godine Škola za primalje u Rijeci zvala se njenim imenom, a dio tadašnjih ulica Diračje i Grbci Rješenjem SO Rijeka od 26. 3. 1981. preimenovan je u Ulica Marije Grbac.
-
U velikoj protupartizanskoj "Operaciji Risnjak" koju je poduzela talijanska vojska 11. 8. 1942. ranjena je u trbuh od čega je uskoro (kada?) umrla.
Kažu dva do tri dana nakon napada na logor
"U gotovo praznom logoru bataljona nije bilo nikakvog obezbjeđenja. Jedna talijanska kolona došla je iznad samog logora i iz neposredne blizine otvorila vatru na kuhare i drugo pomoćno osoblje. Tu se Marija zatekla na kraćem predahu. Jedan metak prošao joj je kroz stomak. Drugovi su uspjeli da je izvuku. Postepeno je prenijeta do mrzlovodičkog logora na Travniku, gdje je drugi ili treći dan, bez ikakve sanitetske pomoći i svjesna što se sa njom dešava, izdahnula u najtežim mukama."
-
To je iz knjige Marijinog sina Vitomira?
-
Možda je i tamo ali ja sam to pročitao i prepisao iz Kastavskog zbornika
Vitomir Grbac
Na partizanskim stazama
“Poginula je Marija od Grbac”
Prvi broj ako se ne varam.
-
Vladinir Švalba Vid (Rijeka, 1905. - Jurdani 14. srpnja 1944.) profesor, antifašistički borac, novinski urednik.
Nakon završetka Filozofskog fakulteta u Zagrebu zaposlio se godine 1929. kao profesor u sušačkoj gimnaziji. Svoj slobodarski duh uspješno je prenosio na stotine mladih Sušačana koji su 1941. znali gdje im je mjesto. Odsluživši višemjesečni fašistički zatvor godine 1942., zajedno sa ženom i dvojicom sinova, odlazi u partizane. Vodio je tiskarsku tehniku OK KPH za Hrvatsko prirnorje, a uređivao je i novina "Primorskl borac", "Prirnorski vjesnik" i "Sioboda - La liberta". Početkom 1944. god. odlazi na rad u Istru. Poginuo je pokraj Jurdana naišavši na neprijateljsku zasjedu.
Nakon rata, guvernerova palača je postala Dom kulture Vladimir Švalba - Vid, a park Perivoj grofice Zrinske na Pećinama nazvan je Vidov park. Danas jedna ulica na Bulevardu nosi njegovo ime.
Vidovi posmrtni ostaci pohranjeni su u trsatskoj kosturnici.
U popularnoj TV seriji "kapelski kresovi" lik Profesora, kažu, da je bio ustvari ekranizirani lik Vladimira Švalbe, a gimnazijalka Ina da je ustvari Katica Mittel - Katinka
-
Bosiljka Rakić (Sušak, 1928. - Rijeka, ?. 4. 1945.)
gimnazijalka, skojevka, antifašistička borkinja.
Talijanskom okupacijom Sušaka počinje Bosiljkin rad u NOP-u. Nakon spoznaje da je otkriven njen ilegalan rad od policije odlazi u svibnju 1943. u Drežnicu, u borbenu jedinicu. Odande je šalju na prosvjetni rad u Liku, no zbog bolesti ubrzo je vraćena pa je na oporavak šalju na Gromišćinu.
Nakon oporavka postaje sekretar KK SKOJ-a Sušak i član KKKPH Sušak.
U ožiujku 1945. hapse je i zatvaraju u riječki zatvor. Strijeljana je s grupom od još sedam omladinki nekoliko (koliko?) dana prije oslobođenja Rijeke uz Ljubljansku cestu
Ulica na Bulevardu nazvana je njoj u počast. Na Bulevardu je šezdesetih godina 20. st. djelovao dječji vrtić s njenim inenom, a i ORB iz osamdesetih nazvana je po njoj.
Njezini posmrtni ostaci sahranjeni su u trsatskoj Kosturnici.
-
Arne Poklepovic ( Split?, ? - Rijeka, 14 svibnja 1945.)
Prošlo je već desetak godina kako smo Ozren i ja potaknuti ovim pismom zamolili naše KD Čistoću da nam, posebno za ovu priliku, omogući ulazak u kosturnicu. Oni su to spremno učinili. Ja sam (proklete trećemajske navike!) došao petnaestak minuta ranije dok je jedna gospoda u pratnji gospodina, mislim Damira, dovršavala čišćenje ispred ulaza u kosturnicu. Ozren i ja ušli smo u osvježenu kosturnicu gdje smo ubrzo našli traženu nišu u kojoj je sahranjen Majin dida. Zapalili smo svijeću ispod niše, slikali je i te poslali Maji. Bila je jako zahvalna, a ja bih bio jako zadovoljan da nam se javi i vrati Ozren sa svim svojim vrlinama i znanjem. Ozrene, vrati se!
"Moje ime je Maja Poklepovic, rodjena sam u Splitu, a za Rijeku me vezu duboki osobni razlozi. Moj djed Arne Poklepovic je ranjen u posljednjim borbama prsa u prsa na Grobniku krajem travnja 1945. godine. Von Löhr je cesto ime koje mi je otac spominjao pricajuci o smrti svoga oca, kojeg se zapravo ni ne sjeca jer je rodjen 1941. godine. Po njegovim pricanjima, moj djed je zadobio prostrijelnu ranu u trbuhu, od koje je i umro nekoliko dana nakon bitke. Njegova zena Lucija (moja baka, tada sa dva mala sina) je trabakulom krenula iz Splita za Rijeku, ali kada je konacno dosla u Rijeku (put je trajao vise dana) on je nazalost vec bio pokopan. U osmrtnici pise da je umro 14 svibnja 1945. Kasnije (?) su njegove kosti prebacene u zajednicku kosturnicu na Trsatu.
Za vrijeme mog studija u Zagrebu 80-tih godina odlucila sam posjetiti njegov grob na Trsatu. Nikada necu zaboraviti ljubaznost Rijecana tom prilikom. Kosturnica je bila zatvorena. Dragi ljudi su me usmjerili prema obliznjoj kuci gdje sam bez suvisnih pitanja dobila kljuceve od kosturnice. Na njegovoj ploci stoji krivo uklesano ime: Arul Poklekovic. Cesto sam nakon toga puta na putovanjima prosla kroz Rijeku i uvijek dozivjela lijepa i topla iskustva sa ljudima u Rijeci.
Godinama vec nisam bila na Trsatu da posjetim grob mog djede. Nadam se da netko ima fotografije kosturnice.
Izuzetno mi je drago da postoji ovakav forum i da odrzavate sjecanje na poginule u II svjetskom ratu. Malo je falilo da i moj drugi djed, Pasko Ruzic, isto iz Splita, u tom ratu nije poginuo. I njega je put, dugi put povratka iz njemackih logora Buchenwalda, Dachaua i Auswicha, doveo do Rijeke. Tamo se uspio ukrcati na brod za Split i nakon punih mjesec dana lutanja konacno se vratiti u Split. Sa 40 godina i 40 kila, bez kose i na rubu snaga.
Hvala vam na strpljenju.
Nadam se da cu uskoro moci opet posjetiti vas divan grad i otici na grob na Trsatu. Ovaj put planiram snimiti i par fotografija za uspomenu.
Ako netko ima fotografije kosturnice, bila bih vam zahvalna. Takodjer bi bila zahvalna na bilo kakvoj informaciji vezanoj uz bitku na Grobniku 1945."
Eto, to je Majino pismo.
Pokušao sam s njom opet stupiti u kontakt kako bih je zamolio za djedovu sliku (eventualno) te mjesto i datum rođenja, ali bezuspješno. No, sad znamo pravo ime i datum smrti još jednog partizanskog borca sahranjenog u kosturnici.
-
Miroslav Marčelja (Saršoni, 15. 10. 1921. - Trsat, 5. 12. 1941.) radnik.
U kratkoj biografiji objavljenoj u knjizi Ivana Kovačića Legendarni Tuhobić... piše da je bio radnik iako ja sumnjam u to. Rekao bih, dobro poznajući predratni život u tom kraju, da je bio seljak.
S ovećom grupom Kastavaca bio je pripadnik prvog partizanskog odreda ovog kraja Božo Vidas Vuk na planini Tuhobić. Prilikom velike akcije talijanske vojske uništenja partizanskog logora na Tuhobiću 12. 11. 1941. zarobljen je.
Odlikom Vojnog suda osuđen je na smrt te je strijeljan 5. 12. 1941. uz groblje na Trsatu skupa sa Slavkom Krautzekom i Vjekoslavom Dukićem koji su zarobljeni u istoj akciji.
Posmrtni ostaci Miroslava Marčelje sahranjeni su u Kosturnici Parka heroja na Trsatu (15 - B).