Zanimljivosti

Croinfodesnogore02

Zanimljivosti

Povijest benzinskih stanica s osvrtom na bliske krajeve

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

Pretakanje goriva iz kanistra u rezervoar automobila bilo je sve do oko 1900. godine ručni rad vozača i po život opasna radnja. Pri tom točenju goriva izgubilo se (prosipalo ) barem 10 posto te dragocjene tekućine. Proizvođači nisu išli na ruku vlasnika automobila, smještajući rezervoar na mjesto gdje je to prije svega njima konstrukcijski odgovaralo. Točilo se obično kroz otvor u instrumentalnoj ploči uz upravljač, a vozači nikad nisu znali točno koliko goriva je ostalo još u rezervoaru. Tek je Ford s modelom T smjestio rezervoar ispod sjedišta vozača pa se imalo nadzor nad količinom, a zahvaljujući i posebnom dodatku za nalijevanje gubitak je bio minimalan i uz čiste ruke. Kvaliteta goriva ionako je bila vrlo upitna uz mogućnost da su već tada distributeri dodavali vodu, a nije se niti provjeravala čistoća posuda za transport.

 

Oilpump 0

Benzin se nekada iz bačava lijevao u manje posude pa u spremnike automobila. Povećanjem broja automobila takav je način opskrbe gorivom u potpunosti zastario pa je pojava benzinskih stanica bila neminovna.
Zanimljivo da je tada benzin imao konkurenciju u benzolu koji se reklamirao kao kvalitetnije i jeftinije pogonsko gorivo, ali je benzin ipak dobio bitku!

 

Oilpump 1

 

U apoteku po ligrain bez recepta


U prvim cestovnim strojevima Benza i ostalih kao gorivo koristio se rasvjetni petrolej ili ligroin. Gorivo je bilo teško dobavljivo te je stoga bilo i riskantno ići na dulji put bez dodatnog kanistra goriva. Apoteka u Wieslochu postala je svjetski poznata i kao prva benzinska crpka u svijetu zahvaljujući Berthi Benz. U kolovozu 1888. godine Berta se sa sinovima odvažila u suprugovu uratku i bez njegova znanja odvesti u posjet majci u Pforzheim. Za tih 180 kilometara trebala su joj tri dana, a rezime je bio poduži spisak nedostataka koje je hrabra vozačica podastrijela suprugu pri povratku da ih ispravi ako misli proizvod komercijalizirati. S obzirom na to da je Bertha na put krenula bez pripreme, upravo apoteka u Wieslochu bila je točka u kojoj je ostala bez goriva. Rješenje je ponudio apotekar koji je Berthi prodao ligroin ili petroleter, lako zapaljivi destilat nafte koji je svojim svojstvima mogao zadovoljiti radne procese Otto motora. Ligroin se obično koristi u farmaciji kao otapalo za masti i smole.

 

stadt-apotheke wiesloch 1. tankstelle der welt

 

wiesloch apotheke prva benzinska stanica na svijetu 1888.

Prva benzinska stanica na svijetu, ljekarna u Wieslochu, ima i pločica za sjećanje postavljena 1988. na stogodišnjicu ovog povijesnog događaja

 

 

KANISTAR KAO SIMBOL MOBILNOSTI I DINAMIČNOG STILA ŽIVOTA
Upravo su njegovom slikom i imenom tvrtke početkom prošlog stoljeća proizvođači goriva reklamnim porukama vabili kupce na svoje proizvode. Danas teško za zamisliti, ali za prve vozače je to svakako bio logičan razlog. Bili ste mobilni onoliko koliko ste imali zaliha benzina sa sobom. Stoga se prije puta što točnije izračunavala prosječna potrošnja goriva u ravnici te uzbrdo, pa bi se izračunavala ruta te mjesta gdje je bilo potrebno izvršiti opskrbu gorivom. Bez benzinskih crpki na cestama bili ste u istoj situaciji kao u pustinji bez vode. Benzin se čuvao i transportirao u bačvama ili metalnim kanistrima, a ponekad i u kantama za mlijeko. Bolji hoteli nudili su svojim klijentima, uz smještaj i hranu, još i opskrbu gorivom, imajući tako dodatnu zaradu. No zbog velike opasnosti od požara uglavnom se zakonski limitirala ta kućna zaliha do najviše 80 litara benzina.
Pretakanje goriva iz kanistra u rezervoar automobila bilo je sve do oko 1900. godine ručni rad vozača i po život opasna radnja. Pri tom točenju goriva izgubilo se (prosipalo ) barem 10 posto te dragocjene tekućine. Proizvođači nisu išli na ruku vlasnika automobila, smještajući rezervoar na mjesto gdje je to prije svega njima konstrukcijski odgovaralo. Točilo se obično kroz otvor u instrumentalnoj ploči uz upravljač, a vozači nikad nisu znali točno koliko goriva je ostalo još u rezervoaru. Tek je Ford s modelom T smjestio rezervoar ispod sjedišta vozača pa se imalo nadzor nad količinom, a zahvaljujući i posebnom dodatku za nalijevanje gubitak je bio minimalan i uz čiste ruke. Kvaliteta goriva ionako je bila vrlo upitna uz mogućnost da su već tada distributeri dodavali vodu, a nije se niti provjeravala čistoća posuda za transport.

 

VOZAČI SU NA PUT KRETALI OPSKRBLJENI TZV. BENZINSKIM ISPITIVAČEM (Densimetar), kojim se mjerila specifična težina benzina. Ako je brojka bila viša, benzin je bio lošiji i rasplinjač bi teže radio. Uz benzin, koristio se sve do tridesetih i benzal. Gorivo ste kupovali u gradovima na cesti od trgovaca koji bi vikali za vama trčeći s kanistrima.
Porast broja automobila inicirao je i ideju da se naprave prve benzinske pumpe. Nacionalni auto klubovi prvi su organizirali mrežu opskrbnih stanica koje su nadzirali i preporučivali članovima. Francuzi su tu bili prvi te je već 1900. godine svaki vozač obavezno u opremi automobila imao i kartu s mrežom dobavljača benzina. No to su bila još tek priručna skladišta s jednim rezervoarom i točionikom. Put ka prvoj pravoj benzinskoj crpki utrli su Amerikanci. Prvo je 1903. godine u Dallasu otvoren pumping stand kao preteča onoga što će u jesen 1913. godine postati prva prava benzinska stanica. Tvrtka Good Gulf Gasoline otvorila je u Pittsburghu šesterokutni objekat s natkrivenim prostorom ispod kojeg su se nalazile pumpe. Rezervoari s gorivom bili su u zemlji, betonirani prilazni put navodio je vozila do pumpe, a mladi prodavači u odijelima zasukanih rukava bili su prvi puta na raspolaganju kupcima. Natočili bi im gorivo, provjerili nivo ulja u motoru, rashladnu tekućinu... U Americi su se izmedu 1910. i 1920. godine svaki dan otvarale po tri nove benzinske crpke!
Amerikanci su 1947-48. godine uveli i samoposlužne benzinske stanice, koje su se široko raširile SAD-om i svijetom, ali recimo u državama Oregon i New Yersey tamošnjim je zakonom zabranjeno samoposluživanje gorivom, ponajviše iz razloga što se boje požara uzrokovanim nestručnim punjenjem goriva od strane neobučenih vozača! Doduše, zakoni u ovim državama doneseni su 1949 (New Yersey) i 1951. (Oregon), pa možda i oni zaključe da bi ih trebalo mijenjati.

 

Fotogalerija:

 

Točenje goriva na ulici nekad

 

Nekoć se benzin doslovno prodavao na cesti (slika gore)

 

Benzinske postaje diljem svijeta nekada:

 

 

Tipovi pumpi i razvoj

 

 

 

Prva benzinska stanica na svijetu Gulf Baum Boulevard in Pittsburgh, Pennsylvania

 

Prva prava benzinska pumpa datira iz 1913. godine, Baum Boulevard u Pittsburghu, Pennsylvania

 

 

 

 

 

 

 

 

punjenje auta gorivom benzinska postaja

 

stara benzinska stanica

 

 

 

MALO O HRVATSKOJ

 

Prava industrijska prerada nafte u hrvatskim krajevima započela je 1882. godine s gradnjom rafinerije nafte u Rijeci. Osnivačka skupština održana je u jesen 1882. godine u Budimpešti, a društvo je dobilo naziv Rafinerija kamenog ulja d.d. Krajem kolovoza 1883. godine rafinerija je dovršena, a 13. rujna iste godine započela je i s radom. Ova rafinerija bila je ne samo prva u hrvatskim krajevima, nego ujedno i prva rafinerija na Sredozemlju. Tvrtka Shell je 30. svibnja 1927. godine u rad pustila i našu drugu rafineriju sagrađenu u Sisku. Uz njih, u Hrvatskoj su svojedobno egzistirale i manje rafinerije Ipoil u Osijeku (1929.) te u Zagrebu Olex (1930.).
Mogućnost zarade s naftom prepoznata je u našim krajevima 31.listopada 1904. godine kad je u Zagrebu, na inicijativu Hrvatske eskomptne banke, osnovana Vesta, dioničko društvo za industriju petroleja. Namjera dioničara Veste bila je organizirana trgovina naftnim proizvodima, proizvodnja opreme za naftnu industriju i gradnja rafinerija. No planovi su bili ispred vremena. Vesta je likvidirana već 1906. godine.
Drugi uspješniji pokušaj je 1923. osnivanje tvrtke Medjumursko petrolejsko d.d. sa sjedištem u Zagrebu. Inicijator je Wilhelm Singer, koji je dobio prava na istraživanje polja Međimurja i Prekomurja. Medjumursko petrolejsko d.d. ukinuto je 1941. godine.
Od domaćih tvrtki koje su se još u početku bavile istraživanjem nafte na našem tlu su Bitumen (1920. - 1925.) i Uljanik (1921. - 1941.) iz Zagreba.
Prvi naftni karteli na našem prostoru organizirani su na inicijativu Standard Oila i Shella tijekom dvadesetih godina, a koji su uspjeli u potpunosti centralizirati preradu nafte i prodaju derivata na tržištu. Uz njih, dvadesetih su djelovali i Vacuum oil company te Astra iz Zagreba. Benzinske crpke u Hrvatskoj su prije 1. svjetskog rata bile prava rijetkost uzrokovana i niskim stupnjem motorizacije. Nisu to bili nikakvi posebni objekti, nego samo jednostavne crpke uz cestu s jednim točionikom. Od 1947. godine u Zagrebu je za promet naftnim derivatima djelovala tvrtka Jugopetrol, a 1954. godine osnovana je još i tvrtka Croatiapetrol. Te je godine u Zagreb preseljeno i sjedište tvrtke Jugonafta, tako da su u Zagrebu postojale tri tvrtke za promet naftom i derivatima. U idućem desetljeću, neovisno jedne od drugih, gradili su svoje benzinske stanice i skladišta. Ta je nelogičnost korigirana u rujnu 1961. godine fuzioniranjem Jugonafte i Jugopetrola u Interpetrol. Interpetrol i Croatiapetrol djelovali su samostalno do 1964. godine kad nastaje

INA - Trgovina. 15 skladišta i 88 benzinskih stanica te 1520 radnika bila je startna pozicija, koja pet godina kasnije broji 31 skladište i 317 benzinskih stanica. Već početkom osamdesetih INA ima mrežu od 605 benzinskih stanica, 900 internih stanica u raznim tvrtkama, aeroservise u sedam zračnih luka i 8000 radnika.

 

Osvrt na stanje u Zagrebu:

 

Pojava prve benzinske stanice zabilježena je u Zagrebu 1932. godine u Šoštarićevoj ulici 12. Njome se koristila privatna nabavljačka zadruga vlasnika Autotaksa čije ime je bilo „Autozov", a kao komercijalna institucija bila je protokolirana kod Kraljevnoga sudbenog stola. Ostale su stanice bile su u Martićevoj 13, ispred HNK-a, na današnjem Trgu žrtava fašizma, na Starčevićevu trgu i na nekoliko drugih lokacija.

Jedna od najstarijih stanica tada u okolici Zagreba, čije je konture i danas moguće primijetiti, bila je benzinska stanica u Samoboru, dok je u Gospiću stari model stanice postojao čak do 1963. godine. Prve stanice za današnje standarde bile su primitivne jer se benzin crpio na ručni pogon budući da je Zagreb struju dobio tek 1908. godine. Jedini benzin koji se mogao kupiti na prvim stanicama zvao se Sphinx, a uz benzin prodavalo se i Mobiloil i Shell ulje.

U Zagrebu je 1928. evidentirano 861 motorno vozilo, dakle može se pretpostaviti da je pojava prvih stanica počela kada je Zagreb premašio broj od 1 000 vozila. Dotad su benzin, petrolej, ulje i druge potrepštine prodavale privatna osobe u središtu grada koje su benzin i petrolej nabavljale u bačvama iz Rijeke. „Hrvatski automobilni list" iz 1914. objavio je reklamu I. Zandomenija & Co koji je u svojoj garaži na Jelačićevu trgu 19 imao servis automobila i motora te prodaju benzina i ulja.

Benzin se iz bačava lijevao u manje posude pa u spremnike automobila. Povećanjem broja automobila takav je način opskrbe gorivom u potpunosti zastario pa je pojava benzinskih stanica bila neminovna.

Zanimljivo da je tada benzin imao konkurenciju u benzolu koji se reklamirao kao kvalitetnije i jeftinije pogonsko gorivo. U kasnim tridesetim godinama najpoznatije organizacije koje su imale benzinske stanice bile su Jugoslavensko standard vaccum oil compani d. d., Astra d. d. i Jugoslavensko Shell d. d.

Posljedice velika gospodarske krize u Europi bili su poskupljenje i nestašica benzina, što je uzrokovalo niz vladinih mjera. Ministar trgovine i industrije donio je uredbu o ograničenom automobilskom prometu te sugerirao građanima da se koriste drugim, alternativnim oblicima prijevoza kao npr. željeznicom.
Ako ste automobilom putovali u Njemačku, gorivo ste mogli kupiti samo uz dozvolu koju izdaje konzulat. Vlasnik automobila morao je poslati molbu u konzulat te navesti svrhu, rutu, kilometražu, vremensko trajanje putovanja, marku i broj automobila, jačinu motora te broj potrošenih litara na 100 km.

U Mađarskoj su uz potrebnu dozvolu vozači automobila od 1 000 do 1 500 cm³ mogli dobiti najviše 70 litara benzina mjesečno.

U Hrvatskoj je postojao odbor za propagandu domaćih pogonskih goriva pri Ministarstvu šuma i rudnika koji je izradio nacrt uredbe o promicanju, proizvodnji i upotrebi pogonskih domaćih goriva. Ta uredba predviđa znatne olakšice pri plaćanju poreza, carina, trošarina, te davanje zajmova i premija proizvođačima domaćih pogonskih goriva. Uredba predviđa obveznu upotrebu domaćih pogonskih goriva u stanovitom postotku kod državnog i privatnog vlasništva. (ulomak iz knjige "BEŠTE LJUDI - IDE AUTO ")

 

Benzinska crpka pumpa postaja stanica nekad

 

Ovako su (slike dolje) izgledale neke benzinske postaje u Zagrebu sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća (sa ovog linka)

 

MobilOil pumpa na Trgu kralja Aleksandra I kod HNK 1932. g

MobilOil pumpa na Trgu kralja Aleksandra I kod HNK 1932. g

 

Mobiloil pumpa na zapadnoj strani Trga kralja Petra 1933. g

Mobiloil pumpa na zapadnoj strani Trga kralja Petra 1933. g

 

 

Benzinska postaja na kraju Maksimirske, kod mitnice u Dubravi 1930tih

Benzinska postaja na kraju Maksimirske, kod mitnice u Dubravi 1930tih

 

 

Benzinska postaja kod trgovine Suhina kod Podsusedskog mosta

Benzinska postaja kod trgovine Suhina kod Podsusedskog mosta

 

 

Benzinska pumpa u Vlaškoj 1939. g

Benzinska pumpa u Vlaškoj 1939. g

 

 

 

Spomenimo ovdje i benzinske stanice (postaje, crpke, pumpe ... itd) na našem području:

 

Pumpa u Viale Mussolini (Camice Nere) u Rijeci (onda Fiume):

 

Benzinska pumpa Matulji crpka stanica postaja

 

 

Gorivo je bilo ovo s reklame

 

 

Malo dalje, na samoj Žabici, također je bila benzinska pumpa, od koje danas imamo samo kao trag ovu šahtu:

 

Šahta Rijeka Standard Oil Žabica

 

 

Sa druge strane prema zgradi HŽ bila je do pred dvadesetak godina ova pumpa:

 

Benzinska-na-Zabici

 

 

Ovo je benzinska postaja za vrijeme Italije na mjestu današnje INA postaje u Matuljima (uz nekadašnji Istok Matulji):

 

Matulji oil 1

 

 

Pumpa u Matuljima (na slici u lijevom dijelu), uzbrdica vodi prema Kastvu, dakle lokacija je ispred slastičarne BETO:

 

pumpa matulji

 

 

Cjelokupna dokumentacija za jednu od crpki u Matuljima sa slike ispod (vidi se u desnom dijelu slike uz cestu) nalazi se na ovom linku Matulji benzinska postaja (klik na link za pregledavanje) - sve dozvole, papirologija, nacrti ... iz DAR-a

 

pumpa matulji crpka benzinska postaja stanica

 

Uljanik je već 1935. započeo distribuciju plina za automobile!

 

Milan Prpić i Ante Janeković, zajedno s Prvom hrvatskom štedionicom, osnovali su 1921 godine Uljanik petrolejsko d.d. Zagreb. Bilo je to jedino društvo vezano za naftu u Hrvatskoj u koje nije bio uključen strani kapital. Interes Uljanika bio je istraživanje i eksploatacija plina u okolici Bujavice. Postojala je i ideja da se sagradi od Bujavice do Zagreba plinovod u dužini od 104 km ili da se u Bujavici sagradi električna centrala na plin. Oboje je propalo zbog nedostostatka novca. Interesantno je da tvrtka Uljanik iz Zagreba, zahvaljujući eksploataciji plina, uvodi i jednu novost u domaćem automobilizmu. Od 1935. godine bujavički se plin, u skromnim razmjerima, počeo prodavati i koristiti kao pogonsko gorivo za automobile. Za tu priliku u Bujavici su u kompresorskoj stanici punjene čelične boce plinom pod pritiskom od 200 bara.

 

Oilpump 2

 

Inače, ideja o pogonu plinom jačala je kod svakog svjetskog sukoba kad bi važnost nafte rasla zbog vojnih nezajažljivih potreba. Tada su na svijet dolazile i zanimljive ideje koje i dan-danas ponegdje još žive u unaprijeđenoj verziji. Tako se u tim razdobljima koristio i plin dobiven izgaranjem ugljena, slame ili drva. Neke od tih modela auta možete vidjeti i ovdje:

 

Auto plin ugljen

 

balon za plin na krovu auta

 

plin pogon auta slama

 

pogon auta plin drvo

ww2 pogon auta plinom od drva

 

 

Dvije fotke prve samouslužne benzinske stanice na svijetu - Gilmore u Kaliforniji:

 

 

Gilmore service station benzinska postaja stanica pumpa

 

Gilmore samoposlužna benzinska stanica prva na svijetu

 

 

 

Za kraj, priložimo i ovu zanimljivu fotku s jedne od benzinskih stanica Jugopetrola između Rijeke i Trsta:

 

jugopetrol ina benzinska postaja rijeka trst

 

I reklama iz 1970:

 

Ukoliko imate kakvih fotki kojima možete nadopuniti ovaj članakj, slobodno nam ih pošaljite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na naš forum!

 

(croinfo.net gasoline-history team archive, revija HAK, Sušačka revija, razne web stranice)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8721586
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
93
2130
4326
8700827
64363
100549

Vaš IP: 54.92.180.46
Sad je 26.07.2017 00:58:05