Vijesti iz regije

Vijesti iz regije

Kaštel Lupoglav - Brigido

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Lupoglav 100

 

Lupoglav je smješten na raskrižju prometnih puteva gdje se od pravca Trst - Rijeka odvaja pravac koji vodi prema središtu poluotoka. Danas je to sjedište općine koja se proteže sve do obronaka Učke i Ćićarije i na jug do Boljunskog polja. Naselje je to prepuno novijih samostojećih kuća, smještenih oko prometnice, ali bez prepoznatljive vertikale zvonika koji bi nas drugdje u Istri odmah upozorio na centar naselja.

 

  1. 350 metara od željezničke stanice prema istoku nailazimo sa lijeve strane na staro zdanje okruženo visokim kamenim zidom. To nije stari Mahrenfels već ladanjski dvorac plemićke obitelji Brigido, kojeg su sagradili nakon što su 1634 kupili Lupoglavsku gospoštiju i odlučili napustiti stari dvorac koji se nalazio na brijegu. Grof Pompeo I Brigido bio je austrijski državni tajnik.
Njegov nasljednik i nećak Pompeo II Brigido je od 1787 do 1804 guverner i vojni zapovjednik Trsta. Lupoglav je bio u vlasništvu porodice Brigido sve do 1883. Na svom su imanju uspješno uvodili nove načine proizvodnje naročito u stočarstvu, npr . uzgoj merino ovce, egipatske ovce i angorske koze.
Bio je to idealan model imanja toga vremena, te su istarski posjednici slali tu svoje nasljednike da nauče praktične poslove vezane za upravljanje imanjem, poljoprivredu i seosko gospodarstvo, da bi jednog dana i sami postali sposobni upravitelji. S druge strane, grofovi Brigido su ostali zapamćeni po brutalnom stavu prema svojim podanicima, koji su bili prisiljeni dizati pobune, kao npr. 1847. godine.
 

Do 17. stoljeća prvotni je kaštel zastario te pružao nezadovoljavajuću razinu obrane. Tada su vlasnici posjeda, obitelj Brigido, donijeli odluku o gradnji novog kaštela, za čiju je gradnju upotrijebljeno kamenje starog kaštela. Novi je kaštel izgrađen na nižem topografskom području, u neposrednoj blizini ceste. Bio je pravokutnog oblika, opasan zidinama koje su učvršćene s četiri obrambene kule. To je naš kaštel Brigido.

Današnje se naselje počelo razvijati oko tog kaštela u 19. stoljeću, a njegovi su ostaci sačuvani i danas lijepo uočljivi. Središnja stambena dvokatnica s prizemljem, koja je služila u gospodarske svrhe, još je u dobrome stanju te čeka ulaganje od mjesne općine. U unutrašnjosti dvokatnice nalaze se ostaci geometrijskih štukatura i opreme kućne kapele. Dvorac je utvrđen zidinama, a uz vanjsku stranu istočnog dijela zidina dozidana je štala. Lupoglavski kaštel, kao i cijela gospoštija, promijenio je mnogo vlasnika tijekom stoljeća. Grofovi Gorički ne skrivaju svoje ekspanzionističke težnje te uspijevaju 1292. dobiti porečke feude, a početkom 15. stoljeća, uz Lupoglav i Pazin, Kožljak (Wachsenstein) te Kršan. 

Početkom 15. stoljeća posjed prelazi u ruke obitelji Herberstein. Naime, Anna Eberstein, pripadnica goričke obitelji Eberstein, udaje se za kapetana Güntera Herbersteina, koji postaje nasljednikom svih njenih posjeda. 

Kao nasljedni posjed, Lupoglavska gospoštija ostaje u vlasništvu obitelji Herberstein sve do 1525., kada ga braća Georg, Sigismund i Wilhelm Herberstein namjeravaju ustupiti austrijskom nadvojvodi Ferdinandu I. Zauzvrat su trebali dobiti grofoviju Neitberg u Štajerskoj, u okolici Maribora. Nakon primopredaje, nadvojvoda je upravu nad gospoštijom ustupio velikašima, među njima i slavnom kapetanu Petru Kružiću, 1527. Ona ostaje u Kružićevom vlasništvu do 1537., odnosno do njegove pogibije u bitci kod Klisa. Tada prolazi niz upravitelja: od 1538. do 1544. založno pravo dobiva Kristofor Gusić za 13 000 forinti, slijedi Cristoforo Mosconi iz Pazina od 1545. nadalje, sve dok prava na preuzme Valvasor. On dobiva 1554. založno pravo na Žminj, Lovran i Brseč, a Lupoglav se vraća Ivanu Kružiću, sinu Petra Kružića, kao podmirenje duga Dvora. Ivan Kružić umire 1576. Spomenuto pravo nasljeđuje Margareta (nejasno je radi li se o Kružićevoj sestri ili kćeri), udana za senjskog plemića Sinkovića. U međuvremenu je postala udovica te se ponovno oženila, i to za Michelea Tunzlera. Sin iz prvoga braka, Ivan Sinković, 1610. (nakon majčine smrti), otkupljuje dijelove posjeda od svoje braće (posjed razlomljen nasljedstvom) te postaje lupoglavskim kaštelanom. U vrijeme sukoba između Mlečana i Habsburške Monarhije, poznatog pod nazivom Uskočki rat (u Istri od 1615. do 1618.), Sinković utvrđuje kaštel, organizira operativno središte te se ističe u borbi s Mlečanima. Prije nego što je umro 12. listopada 1616., oporučno je ostavio svoje posjede ženi Margheriti Marenzi i četirima kćerima. Najstarija se, Antonia, udala za tršćanskog patricija Giambattistu Marchesettija te on postaje upraviteljem gospoštije, braneći je 1625. od Mlečana. 

Sljedeće godine gospoštija prelazi u ruke moćne austrijske obitelji Eggenberg. Johann Ulrich Eggenberg bio je jedan od najutjecajnijih državnika u Austriji te bliski prijatelj i savjetnik Ferdinanda II. (1619.-1637.). Car se zadužio kod obitelji Eggenberg (u razdoblju Tridesetogodišnjeg rata 1618.-1648.), a kako bi isplatio dug, prodao je Lupoglavsku gospoštiju Johannu Ulrichu Eggenbergu. 

Nakon Eggenbergove smrti, njegov je sin prodao feud Pompeu II. Brigidu. Tako Lupoglavska gospoštija dolazi pod upravu obitelji Brigido, u čijem će vlasništvu ostati više od dva stoljeća (1634.- 1883.). Godine 1775. grof Pompeo Brigido započinje na posjedu uzgajati ovce i koze, što je potaknulo razvoj gospodarstva. Iako ova obitelj pokušava srediti posjed, potaknuti proizvodnju, zbog zadržavanja velikog dijela starih feudalnih odnosa, uspjeh je slab. Vladavina obitelji Brigido na lupoglavskom feudu prestaje 1883., kada prodaju posjed Tommasu Sottocorini iz Vodnjana.

 

Fotoreportaža moje posjete kaštelu od prije par godina, stanje se nije promijel+nilo nabolje jer kako doznajem vlasništvo ovog kompleksa je 1/1, a konzervatorski uvjeti za obnovu su sadašnjem vlasniku bili nemogući za ispoštovati, te ga je pred 5 godina prodavao za sitnicu od cca 250000 Eura. Što se u međuvremenu izdogađalo, ne znam.

 

Lokacija kaštela:

 

Lupoglav 90

 

 

Fotografije uokolo i iznutra, koliko je bilo sigurno zbog stanja kaštela:

 

Lupoglav 99

 

Lupoglav 100

 

Lupoglav 101

 

Lupoglav 102

 

Lupoglav 103

 

Lupoglav 104

 

Lupoglav 105

 

Lupoglav 106

 

Lupoglav 107

 

Lupoglav 108

 

Lupoglav 109

 

Lupoglav 110

 

Lupoglav 111

 

Lupoglav 112

 

Lupoglav 113

 

Lupoglav 114

 

Lupoglav 115

 

Lupoglav 116

 

Lupoglav 117

 

Lupoglav 118

 

Lupoglav 119

 

Lupoglav 120

 

Lupoglav 121

 

Lupoglav 122

 

 

A ovako je kaštel izgledao 2011 godine, dakle promjene na bolje nema, samo propadanje sve više i više ...

 

Lupoglav 200

 

 

 
Od kaštela Brigido nastavljamo dalje cestom još 100 metara do raskrsnice gdje skrećemo lijevo. Nakon još 150 m odvaja se desno cesta za Brest. Oko 500 m dalje prema Brestu dolazimo do mjesnog groblja. Od zapadnog ulaza u groblje uzbrdo vodi stari kolski put kojim nakon 500 m stižemo do ostataka utvrde Mahrenfels - prvotnog doma obitelji Brigido, odakle su sišli u dolinu i sagradili kaštel kojeg danas opisujemo. Primjetit ćemo kako je puteljak na pojedinim mjestima doslovno uklesan u živu stijenu, a ponegdje prepoznajemo i pravilno razmaknuta udubljenja, nastala od kotača zaprežnih kola.
 

Prvi pisani spomen Lupoglava je vjerojatno onaj iz darovnice Kralja Henrika IV 1064 godine, pod imenom Lompaga, dok se kao Castrum de Lupoglau spominje 1264. godine kada ga Akvilejski patrijarh dodijeljuje u feud Henriku Pazinskom.

Od tada Lupoglav dijeli sudbinu Pazinske knežije, te je najprije pod vlašću goričkih grofova, zatim pod dominacijom Austrijske kuće. U utvrdi su stolovali kaštelani raznih feudalnih porodica : Eberstein, Herberstein, Kružić, Sinković i Eggenberg, o kojima je sačuvano obilje šturih povijesnih podataka, ali i poneka gotovo romantična životna epizoda. Zabiilježeno je tako da je Ana, posljednja nasljednica porodice Eberstein sa nepunih 22 godine ostala udovica, te je moćni štajerski kavaljer Ernest Lobmig angažirao mladog pazinskog kapetana Guntera Herbersteina da u njegovo ime zatraži ruku kaštelanke Ane. No, čim ju je ugledao, mladi je Herberstein zaboravio na svoje poslanje, te je sam zaprosio Anu, koja je to rado prihvatila. Povrijeđeni kavaljer Lobming je dan nakon vjenčanja zaposjeo dvorac u kojem se svadba održala , te je mladence odveo u zatočeništvo u dvorac Eppenstein gdje ih je nekoliko mjeseci držao u zatočeništvu, dok ih ih konačno pod pritiskom austrijskog vojvode Ernesta nije bio prisiljen osloboditi. Zabilježeno je i da je jedan od kasnijih nasljednika Lupoglavske gospoštije Georg Herberstein doživio slom živaca u Neustadtu, te je umjesto šljema na glavu stavio sedlo i skočio s konja, prisilivši svoje sluge da učine isto i slijede ga do Lupoglava. Za njegovu je nesreću krivom proglašena starija seljanka, koja je pod optužbom da je vještica zatvorena u kulu, gdje je i umrla izbjegavši spaljivanje na lomači. Najpoznatiji izdanak porodice Herberstein, koja se u Lupoglavu zadržala više od 150 godina je svakako Sigismund Herberstein (1486-1566) vojnik, diplomat i pisac, čovjek koji je kao izaslanik cara dva puta putovao u Rusiju, te je opisima tih svojih putovanja koja su publicirana 1549, evropljanima prvi približio daleku Rusiju. Iako je rođen u Vipavi, a živio uglavnom u Beču, ovdje je ostao zapamćen po epizodi iz rata sa Venecijom 1510. kada je kao zapovjednik austrijske konjice, čuvši da Venecijanci opsjedaju Pazin, umjesto da jaše u Graz po pomoć, odlučio sa svojih 14 konjanika jurišati iz Lupoglava ravno u Pazin. Probio je opsadu i konsolidirao obranu grada, te spriječio da Pazin po prvi puta padne u ruke Venecije. Kao vlasnik Lupoglavskog kaštela spominje se kasnije senjski kapetan Petar Kružić, koji se istaknuo u ratu protiv turskih osvajača i poginuo 1537. kao kapetan obrane Klisa. I početkom 17. st. Lupoglavski kaštel, tada u vlasništvu također senjanina Ivana Sinkovića pruža utočište većem broju Uskoka, koji pod njegovim vodstvom pustoše obližnja granična venecijanska područja (Roč, Buzet, Rašpor). Desetak godina nakon Sinkovićeve smrti gospoštiju je Ferdinand Austrijski prodao grofu Eggenbergu, a nakon njegove smrti novi vlasnik postaje prije spomenuti grof Brigido sa početka ove priče, koji odlučuje napustiti stari dvorac Mahrenfels na teško pristupačnom brežuljku, te gradi novi dvorac u ravnici.
 
 
Na stranici-blogu Forši niste znali piše i ovo ...
...da kaštel Brigido u Lupoglavu nije izgrađen 1646. kako se to obično navodi u raspoloživoj literaturi, nego jedno stoljeće kasnije. Krivac za pogrešnu dataciju vjerojatno je kamena ploča s tim datumom prenesena iz starijeg kaštela-utvrde Mahrenfels, ali i knjiga "Kašteli raške doline" s kraja 19. stoljeća Camilla De Franceschija. Prema registru spomeničke baštine, lupoglavski kaštel ili bolje reći utvrđeni ladanjski kompleks, podignut je u 18. stoljeću. Tako u putopisima piše i Vladimir Nazor koji gradnju pripisuje Pompeu Brigidu IV., a ne Pompeu II. iz prve polovice 17. stoljeća. Oko 1680. godine barun Johann Weikhard Valvasor izradio je vedutu starog kaštela Mahrenfels, danas nepostojećeg, a tada u relativno dobrom stanju. Ta je činjenica bitna jer neki povjesničari i publicisti često navode da je novi kaštel izgrađen i od materijala sa stare utvrde, ne pokušavajući pritom objasniti nelogičnost prema kojoj gradnju novog kaštela smještaju 40-ak godina ranije. Usput valja upozoriti da u Istarskoj enciklopediji stoji podatak da je Pompeo II. dao izgraditi novi kaštel 1646., a u istoj natuknici kao godina njegove smrti navedena je 1640.
(Udruga051, članci s neta, vlastita fotogalerija)
 
Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8341333
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
2438
7883
19005
8289997
10638
161961

Vaš IP: 54.159.145.68
Sad je 30.03.2017 12:40:07