Hrvatska

Hrvatska

Posjeta Siničić spilji kraj Brinja

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

Sinčić 100

 

Siničića špilja nalazi se u Lici, južno od Brinja uz cestu za Letinac, nedaleko od Plaščice i Kalanja, već je odavno poznata mještanima i znanstvenoj speleološkoj javnosti. Naime, još na topografskim zemljovidima iz 18. stoljeća označen je i vidljiv ulaz u špilju, zvanu Siničić. Potpisi u unutrašnjosti špilje, na otprilike 200 metara od ulaza, na sigastom saljevu na sjevernoj strani špiljskog kanala, nedvojbeno pokazuju da su u tu špilju ljudi ulazili pred više od 140 godina.

 

Najstariji, odlično uščuvan potpis na tom mjestu je iz 1860. godine ( potpis glasi: Spinette, 1860.), slijedi nekoliko potpisa iz 1868.godine te mnoštvo s početka 20. stoljeća. Izgleda da je to mjesto za mnoge posjetioce bila krajnja točka do koje su doprli, jer iza toga sigastog saljeva slijedi strmi skok, veoma blatni dio špilje. Ovdje se za vrijeme viših vodostaja zadržava podzemno jezero, koje otječe u tzv. sifon “oko“. I kod tog sifona ima nekoliko potpisa, a najznačajniji je potpis poznatog dr. Rogića iz 1920.godine. Iza toga mjesta u špilji treba nešto više speleološke vještine za daljnje napredovanje, uz penjanje i prolaz kroz blatni kanal, sve do podzemnog sifona.
Taj sifon je zaustavljao i sve dosadašnje speleološke ekipe koje su tijekom četrdesetak godina istraživale špilju. Naziv Siničić prvi se puta u znanstvenoj literaturi navodi 1911.godine u ‘’Vijestima geologijskoga povjerenstva’’ iz pera dvorskog savjetnika prof. dr. Dragutina Gorjanovića-Krambergera u radu ‘’Izvješće speleološkog odbora za godinu 1911.’’ Ispod podnaslova ‘’Popis špilja ličko-krbavske županije u Hrvatskoj’’ stoji da je popis proširio i sredio prof. dr. A. Langhofer. Ovdje se između 157 špilja i jama spominje i ‘’Siničić pećina kod Bri-nja’’. No , Siničića špilja se i prije toga spominje u literaturi u kojoj speleološka djelatnost nije glavni predmet zanimanja. Npr. U ‘’Izvješću Rakovačke realke 1885/86’’, na str. 326, izdane u Karlovcu 1886.godine, ili u ‘’Volständige Topographie der Karlstadter Militärgrenze und Kroatien’’, na str. 287, koju je napisao Julius Fras, izdane u Zagrebu 1856.godine.
Zanimljivo je da Siničića špilja nije spomenuta u ‘’ Podatcima o pećinama ‘’, svezak I, F. Baučića iz 1945.godine, koji predstavlja prvi speleološki katastar u Hrvatskoj.

U drugoj polovici rujna 1999. godine zagrebački i karlovački speleolozi dolaze s namjerom da u Siničića špilji prerone jezero u velikoj dvorani, te izmjere i snime nekoliko poligonskih točaka (danas diplomirani geolog Tihomir Jukica radio je tada diplomsku radnju iz Siničića špilje) i nanovo fotografiraju cijelu špilju. U tom trenutku nije se slutilo, kako će se upravo na toj akciji dogoditi slučajno i veliko otkriće, ne samo novih dijelova špilje, već i za sada nepoznatog ‘’znakovlja’’, koji su bili skrivani i nepoznati vjekovima pred ljudskim očima.
Alan Kovačević, tada speleolog pripravnik iz Zagreba i Hrvoje Cvitanović speleolog iz Karlovca u završnom dijelu špilje gdje se strmo pukotinski ruši prema dolje i završava uskim sifonom nepovoljnim za daljnje istraživanje, primijetili su usku jedva desetak centimetara položenu pukotinu u desnom boku iznad sifona. Počeli su kopati, a glina i pijesak u velikim grumenim slojevima su se lako odvajali… ubrzo je uski prolaz bio dovoljno proširen, da se Alan kao najtanji, a i najmlađi nakon nekoliko pokušaja provuče u omanju komoru. U njoj je mogao sjesti i dobro promotriti dali se može proći dalje. Bili smo u stalnoj komunikaciji. Alan je opisivao mjesto i zaključio da bi se on mogao provući kroz jednako usku blatnu pukotinu dalje.Nakon kratke konzultacije kroz iskopanu pukotinu, odlučeno je da se Alan proba provući dalje. (za to vrijeme Cvit i ja smo dalje kopali i proširivali ‘’novi’’ prolaz prema novom dijelu)..

Nakon nekoliko minuta čuli smo veseli poklik Alana i da je uletio u novi veliki prostor – dvoranu iz koje vodi desetak metara visoki kanjon. Cvit se brzo provukao za njim. Poslije desetak minuta vratio se rekavši da su prošli pedesetak metara i vidjeli dva velika križa urezana u bok špilje… malo razočarenje, pomislio sam da je već tamo neko bio od speleologa. Kako je sada otvor bio proširen, ušli su i ostali članovi ekipe… Koje li sreće kad smo vidjeli da se radi o nečem novom, što do tada nismo nikada pri istraživanjima sreli. Znali smo u tom trenutku da se radi, najvjerojatnije o nama nepoznatom drevnom znakovlju ili možda pismu. Uskoro su objavljeni i prvi napisi u tisku i televiziji s naglaskom i apelom da se uključe znalci i stručnjaci i probaju dati svoje mišljenje o tim znakovima - crtežima ili pismu na temelju fotografija i skinutog pisma u omjeru 1:1, te rasvijetle tajnu otkrivenog znakovlja u Siničića špilji.

Prvi sud o ovom značajnom nalazu izrekao je i naš kolega speleolog-instruktor inž. Mladen Šebian, laik arheolog: - “Laički možemo zaključiti da se ovdje najvjerojatnije radi o rodovskom svetištu nepoznate mezolitske grupe. Po mom mišljenju grupa je prešla na sjedilački način života i negdje u abrijima (polušpilje) oko Siničića špilje, nakon što je uočila da se stada divljači koja su dolaskom jeseni prelazila Velebit prema Senju (zimska ispaša), topljenjem snijega vraćaju u Liku istim putem. Sačekivali bi stada na pojilu u špilji ( zamka ), te bi na taj način pribavili veće količine mesa za zimski period, koje su vjerojatno konzervirali soljenjem u pepelu i spremali poslije sušenja u špilju ( prirodni hladnjak ).


 

Grupa ureza koji podsjećaju na rune najvjerojatnije je primitivni lunarni kalendar čija je osnova u markantnoj stijeni špilje. U dubini špilje najvjerojatnije se obavlja inicijacija novih lovaca. Nalaz fragmenata grupe keramike u prvom dijelu špilje upućuje na pretpostavku da je ta grupa bila već prešla na sjedilački način života, pa bi se vjerojatno detaljnim istraživanjima u okolini špilje, možda pronašli i tragovi naselja (to bi bilo jedno od najstarijih u Lici- kontinuitet).

Križevi, koji izazivaju veliku zabunu, te najvjerojatnije zatrpani ulaz pokazuju, prema nekim primjerima iz ostalih dijelova ekumene, da je ovdje najvjerojatnije; - postojalo mezolitsko svetište ( kao npr. MAS AZIL, LE ROC, LAMOUTHE ), - najvjerojatnije u 15.stoljeću, kad su seljaci u špilji otkrili znakove i crteže, a postoji i mogućnost velikog broja butnih kostiju i rogova jelena, to pripisali nečastivim silama, da su redovnici Svetog Augustina iz samostana Svetog Pavla Brinjske opatije ( koju su podigli knezovi Frankopani) ušli u špilju i obavili čin egzorcizma urezavši križeve i potom zatrpali ulaz, kao što je to bio slučaj s LADOGA špiljom i MGWEMEVI ( Gruzija ).

Gospođa mr. Dubravka Balen, kustosica Arheološkog muzeja u Zagrebu i stručnjak za paleolit (po pregledu fotografskog i ručno preslikanog materijala) složila se s tim da se radi o veoma značajnom nalazu iz prapovijesti, ali da ne može ništa konkretno o tome reći, jer se radi zasigurno o sasvim nepoznatim znakovima, a možda i crtežima, koji još do sada nisu zabilježeni u Hrvatskoj.

Po njenim saznanjima ništa slično nije do sada otkriveno na ovim prostorima i preporučuje da se provede veoma temeljito istraživanje u koje treba uključiti svjetske autoritete koji se bave istraživanjima paleolita, mezolita i prapovijesti. Nedavno se za znakovlje interesirao i predsjednik Matice Hrvatske iz Imotskog Milan Glibota, koji želi utrošiti vrijeme i trud, te probati dati neka pobliža saznanja o toj ostavštini prošlosti u tamnom dobro skrovitom kutku Siničića špilje u Lici, nedaleko Brinja.

(Tihomir Kovačević - Tihi, za magazin Monetium) - članak sa www.brinje.hr

 

Slijede fotografije moga posjeta spilji koji je završio na 220 m od ulaza, na strmom skoku, kojeg naravno nisam očekivao niti bio pripremljen za njega, a kako sam bio sam dalji prodor bio je poprilično opasan. Slijedeći put makar bio i sam bit ću bolje pripremljen pa možda prođem i dalje ... znam kuda ...

Drugi član Udruge 051 koji me je pratio u ulaz odustao je već nakon prvih 20 m, jer nije ponio gumene čizme za pregaziti vodu koja hrani ovaj prelijepi slap ...

 

Desni klik mišom na fotografiju pa View image otvara punu rezoluciju (ne znam hoće li samo lijevi klik raditi pa eto ...)

 

Sinčić 100

 

Pogled sa ceste koja od Brinja vodi u Letinac prema slapu koji se kad je kišni period iz pećine slijeva dolje i čini prekrasnu vizuru, te ulaz u spilju desno gore - kosi otvor

 

Sinčić 101

 

Cesta za Letinac, most, slap i ulaz u spilju

 

 

Sinčić 102

 

Moj udrugar ide ispred mene (ubrzo se vraća jer bez ... čizama se ne ide u svatove ... jelte)

 

 

Sinčić 102a

 

Idemo prema velikoj dvorani

 

 

Sinčić 103

 

Pogled na vodom prekriveno dno na ulazu u veliku dvoranu ... u njoj nema nekih spiljskih ukrasa bar koliko sam ja vidio

 

 

Sinčić 104

 

Pogled iz velike dvorane na drugi ulaz u spilju, vertikalni dimnjak, koji su neki speleolozi koristili za ulaz ... vidi dva videa priložena na kraju fotoreportaže ...

 

Sinčić 105

 

A ovo je moja vrlo loša snimka stropa druge dvorane gdjese nalazi jezerce koje zbog prostranosti i mračine moj mali fotoaparat nije uspio uhvatiti ... plus još isparenja koja su mi maglila sliku ... uglavnom, odustao sam, iako ovdje ima vrlo lijepih stalaktita i spiljskih ukrasa na stropu ...

 

 

Sinčić 106

 

Jedna malo bolje uspjela ...

 

 

Sinčić 107

 

... pa još jedna ...

 

 

Sinčić 108

 

Pogled odozdo prema vertikalnom otvoru, uzbunio sam preko nekoliko puta nekog orla ili jastreba, nisam dobro vidio, samo bi odlepršao van otvora, sigurno ima gnijezdo tamo gore ...

 

 

Sinčić 109

 

Kako prije nisam proučio kartu spilje, sam sam otkrivao put dalje ... na moje veliko iznenađenje, nije bio ni lijevo ni desno, nego ispod ovog vertikalnog otvora ... uski, a poprilično visoki prolaz, na početku strm prema dolje ... Pa krenimo ... Moj kolega se u međuvremenu vratio na svjetlo dana, a ja idem zaroniti u mračne dubine spilje ...

 

 

Sinčić 110

 

... put vodi dalje ...

 

Sinčić 111

 

Pogled ka stropu ... prekrasne vizure ...

 

 

Sinčić 112

 

idemo dalje ...

 

 

Sinčić 113

 

opet pogled nagore ... prekrasno

 

 

Sinčić 114

 

Dolazim do pravog malog spiljskog jezerca ... opet bez čizama ne bi bilo prolaza 

 

 

Sinčić 115

 

Pogled prema nastavku hodnika, prelijepe bjelkaste stijene

 

 

Sinčić 116

 

... a i gore iznad se lijepo bijeli stijenje ...

 

 

Sinčić 117

 

idemo još naprijed ...

 

Sinčić 118

 

Ovakvu se ljepotu ne propušta uslikati, zar ne?

 

 

Sinčić 119

 

Sinčić 120

 

Nastavak uskog hodnika koji vodi dalje u dubinu spilje

 

 

Sinčić 121

 

Sinčić 122

 

Pogled prema gore na predivne ukrase ove spilje

 

 

Sinčić 123

 

Još jedna, ali omanje spiljsko jezerce, i otprilike tu je kraj lako dostupnog dijela spilje ... cca 220 m od ulaza ... tu sad ide strmi dio gdje se dalje treba uprljati i provlačiti ... to ostaje za neki drugi put ...

 

Sinčić 124

 

Pogled prema gore odakle dopire skvičanje šišmiša, jedini zvuk koji narušava tišinu

 

 

Sinčić 126

 

Sinčić 125

 

Zavukao sam ruku gore nad kameni slap i poslikao put kojim se valja idući puta provlačiti ...

 

 

Sinčić 127

 

Kako je to najdalji dio, a nisam znao da i tu ima natpisa, krenuo sam se vraćati ... slijede zanimljivi detalji koji su mi u dolasku promakli ...

 

Sinčić 128

 

Sinčić 129

 

Sinčić 130

 

Sinčić 131

 

Sinčić 132

 

Sinčić 133

 

Sinčić 134

 

Sinčić 135

 

Sinčić 136

 

Opet stižemo do jezerca kojeg valja pregaziti ... sad malo bolje uspijevaju fotke jer valjda vlaga ostaje iza mene

 

 

Sinčić 137

 

Sinčić 138

 

Sinčić 139

 

Moja čizma u spiljskom jezercu ...

 

Sinčić 140

 

Još vizura iz prolaza ...

 

Sinčić 141

 

Neki i scary ... 

 

Sinčić 142

 

Sinčić 143

 

Sinčić 144

 

Sinčić 145

 

Neposredno pred ulaz u veliku dvoranu čije prostranstvo (dužina oko 40-50 m, širina 20-25, visina preko 20 m) moj fotić ne može predočiti ... impozantna je ... nije onako velika kao spilje ispod tunela Učka u kojima smo bili pred koji mjesec (vidi reportažu na linku Obilazak izvora i spilje u tunelu Učka), ali nije ni za baciti ...

 

Sinčić 146

 

Pogled opet prema gore

 

Sinčić 147

 

Sinčić 148

 

Ne baš uspjele snimke desne dvorane ... one u kojoj je jezerce, iznad kojeg su lijepi i masivni stalaktiti

 

Sinčić 149

 

U mraku se probijam prema tračku svjetla - mjestu gdje sam ušao ...

 

Sinčić 150

 

Također ne baš uspjela fotka tekuće vode u spilji koja teče strminom

 

Sinčić 151

 

Opet moja čizma u vodi ...

 

 

Sinčić 152

 

Konačno uspjela fotka vode koja ovdje probija i izlazi van spilje ... prema slapu

 

Sinčić 153

 

a ja idem van ... da se društvo koje me iščekuje dolje ne brine, a i bunker od auta s gajbom Velebitske je zaključan ... sigurno me već proklinju na suncu ... 

 

 

Sinčić 154

 

Žurim

 

Sinčić 155

 

Vidim ih ... ćakulaju ... nema žurbe

 

Sinčić 156

 

Na ovom mjestu voda izbija na svjetlo dana nakon proboja po spilji

 

Sinčić 157

 

i obrušava se dolje po strmini ... vidio sam i suho korito, ali i puno puno više vode od ove kako nadiru iz spilje tokom godina mojih posjeta Brinju, jednom sam čak i ušao kroz ulaz ove spilje, ali onda smo nas trojica dospjeli kao i moj kolega danas samo prvih dvadesetak metara unutra, jer nismo imali nikakve rasvjete, a to je pak neophodno za obilazak podzemlja

 

Sinčić 158

 

Posljednji pogled ka proboju vode, slapu i ulazu u spilju

 

Sinčić 159

 

Sinčić 160

 

Posljednji pozdrav spilji i ljepoti slapa za neko vrijeme. Vidimo se opet!

 

sinicic spilja5 400

 

Tlocrt spilje objavljen u časopisu "Speleo’zin"br. 10 iz siječnja 1999.

 

 

Prilažem i dva videa iz ove spilje, snimljene u speleološkim pohodima ...

 

https://www.youtu.be/cPQALmI04O4

 

https://www.youtu.be/Dq12INGh6EI

 

Više o Udruzi 051 pročitajte na našim stranicama na adresi www.udruga051.hr i priključite nam se!

(udruga 051, croinfo.net team)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8718058
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
798
2234
798
8700827
60835
100549

Vaš IP: 54.167.245.235
Sad je 24.07.2017 10:31:40