Strict Standards: Only variables should be assigned by reference in /home4/croinfo1/public_html/templates/shape5_vertex/vertex/responsive/responsive_mobile_sidebar.php on line 8
Login
Register

Strict Standards: Only variables should be assigned by reference in /home4/croinfo1/public_html/templates/shape5_vertex/vertex/responsive/responsive_mobile_menu.php on line 278

Home

Vijesti iz regije

Hrvatska

Svijet

Zanimljivosti

Razno

Sport

Nepoznata Rijeka

Croinfodesnogore02

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

 Redentore9e

U ovom članku ćete moći saznati nešto više o ovoj crkvi srušenoj u poslijeratnim godinama, sa obrazloženjem da smeta gradnji novog Bulevara, kao i vidjeti mislim do sada na netu neviđene nacrte ove crkve prohujale s vihorom ... 

 

Prije nego što je Rijeka, bez područja Sušaka, bila i formalno anektirana tadašnjoj fašističkoj Kraljevini Italiji 1924. godine, starodrevna župa Uznesenja Marijina u Starome gradu bila je podijeljena. Tadašnji apostolski administrator, koji je postao i prvim riječkim biskupom, Isidor Maria Sain (1926.-1932.), utemeljio je 16. srpnja 1923. godine četiri nove župe, među kojima i onu posvećenu Presvetom Otkupitelju na Plasama. 

Kako nova župa nije imala svoju crkvu, kapela sv. Andrije apostola preuzela je tada ulogu župne crkve, kojom su upravljali salezijanci. Ta je crkvica 1926. godine proširena i blagoslovljena, a 1944. je stradala u bombardiranju angloameričkih zrakoplova i uskoro nestala s lica Zemlje. U njezinoj neposrednoj blizini bit će podignut zavjetni hram i župna crkva Presvetog Otkupitelja. Gradnju zavjetne crkve na Mlaki potakao je riječki biskup Ugo Camozzo (1938.-1948.) u travnju 1941. pred Čudotvornim raspelom u Katedrali, najavivši kako će  iduće 1942. godine povodom 300 obljetnice posvećenja crkve sv. Vida početi gradnja nove zavjetne crkve s mauzolejem. Biskup Camozzo i vjernici zavjetovali su se da će u parku na Mlaki podići zavjetni hram Isusu Otkupitelju nadajući se da će Rijeka biti pošteđena ratnih razaranja.

Gradnja crkve počela je u proljeće 1942. godine prema zamisli mletačkog arhitekta Virgilia Valotta. Neoromanička trobrodna crkva, na čijem je zvoniku bila postavljena skulptura Krista, građena je u ratnim uvjetima i nikada nije bila potpuno dovršena, a usto je bila i oštećena u savezničkim bombardiranjima. Gradnja crkve iskorištena je i u propagandne svrhe. Bilo je zamišljeno da se uz crkvu, koja je podizana na trgu nazvanom Piazza della S. Entrata prema D’Annunzijevom “svetom ulasku u Rijeku” 1919. godine, uredi kosturnica s posmrtnim ostacima talijanskih vojnika poginulih tijekom Drugoga svjetskog rata. U kampanji koja je s tim u vezi vođena znatnu novčanu pomoć dala je tadašnja talijanska država, a i sam Mussolini je priložio tada znatnu svotu od 100 tisuća lira za gradnju kosturnice i zavjetne crkve.

Bila je to još jedna riječka zavjetna crkva s mauzolejem sagrađena u doba talijanske uprave, jer je na Kozali već postojao Zavjetni hram (Tempio votivo) sv. Romualda i svih svetih, podignut u spomen na poginule talijanske dobrovoljce tijekom pet dana riječkoga Krvavog Božića 1920. godine. Temeljni kamen za crkvu na Kozali “s kriptom za mrtve i s oltarom za Boga” blagoslovio je 17. studenoga 1929. riječki biskup Isidor Sain. Kripta s posmrtnim ostacima 458 vojnika bila je otvorena 16. ožujka 1930. godine, a 1934. godine na isti dan bila je dovršena gradnja crkve, koju je 9. rujna 1934. posvetio riječki biskup Antonio Santin.

Politika je dala sagraditi i župnu crkvu Presvetog Otkupitelja. Zbog (geo)politike je, međutim, i stradala jer je odlukom političkih moćnika i srušena. Kada je prilikom bombardiranja savezničkih zrakoplova stradala 1944. drevna crkvica sv. Andrije, koja je imala najstarije zvono u Rijeci, s upisanom 1308. godinom, sjedište župe preseljeno je u obližnji zavjetni hram Presvetoga Otkupitelja. Nažalost, i ta će riječka crkva nakon završetka Drugoga svjetskog rata biti sravnjena sa zemljom. Ekspoloziv je bio postavljen pod temelje crkve 4. studenoga 1949. godine. Vapaji apostolskog administratora Karla Jamnika (1947-1949.) i župnika Tomislava Kelenca da se crkva poštedi rušenja ostavili su ravnodušnima tadašnje komunističke moćnike, među kojima i ministra Vjećeslava Holjevca iz Ministarstvu za novooslobođene krajeve koje je imalo sjedište u Voloskom. Crkva je minirana i potpuno uklonjena iz parka na Mlaki s obrazloženjem da smeta prometu. Danas se ne može raspoznati gdje je nekoć stajala monumentalno zamišljena crkva (uz jednu malu iznimku, koju donosimo u fotogaleriji).

Kip sv. Josipa s Djetetom Isusom u naručju, koji je nekoć stajao bočno na zvoniku, jedini je sačuvan i sada je izložen na pročelju Nadbiskupijskog doma u Rijeci kao podsjetnik na nemila vremena dvaju diktatura, fašističke i komunističke, koje su ostavile bolna sjećanja u kolektivnom pamćenju Riječana. Početkom kolovoza 1999. godine ukinuta je župa Presvetog Otkupitelja, a njezin je teritorij dodijeljen župama sv. Josipa, Gospe Lurdske i Marije Pomoćnice. (tekst Sušačka revija, Goran Moravček)

 

Redentore1

 

Pogledajmo malo planove, nacrte, varijante i smještaj ove građevine (materijali iz DAR-a) - klik na fotografiju za povećanje!

 

Mletački arhitekt Virginio Vallot, doktor arhitekture izradio je nacrte

Redentore6

 

 

Redentore7

 

 

 

 

Kako vidimo, nacrti su u gradskom tehničkom uredu odobreni dana 07.10.1942. 

Redentore8

 

 

A dana 16.10.1942. gradonačelnik je Rijeke amenovao tu dozvolu ... Gradnja može početi ...

 

 

Redentore9

 

Redentore9a

 

Eto i tlocrta, sa našeg foruma, također iz DARa:

 

tlocrt crkve Mlaka 

 

A sama lokacija na kojoj je bila započeta gradnja, na kojoj sada osim jednog djelića poda nema nikakvog traga nekad velike građevine, bila je ovdje, na Mlaki na ulazu u park sa zapadne strane, iza potočića koji i dan danas zna izazvati poplavu ovog podrućja ...

Redentore9b

 

 

 

Vidimo i da je postojala varijanta sa zarotiranim tlocrtom

Redentore9c

 

 

Fasada je trebala izgledati ovako:

Redentore9d

 

Redentore9e

 

Redentore9f

 

 

I dječica su skupljala priloge za gradnju ove crkve u svojim kasicama prasicama

 

Redentore9g

 

3D render crkve

Redentore9j

Redentore9k

 

 

Fotografija unutrašnjosti crkve

 

Redentore9l

 

 

Nacrti predloženi da se spasi što se spasiti da, nakon završetka rata:

Redentore2

 

Redentore4

 

 

A svi ti nacrti došli su u ruke Gradskog NO Rijeke, u Građevinski odjel, koji je postupio po naređenju, i potpisima D. Kontuša, povjerenika  i P. Klausbergera, predsjednika, odbio dati odobrenje za završetak gradnje. Kad promislimo bolje, tko bi dao dozvolu da se dovrši gradnja zdanja bilo kakve namjere kojem je prvenstveni cilj bio slavljenje talijanstva grada koji je upravo oslobođen od okupatora, i koje je trebalo to talijanstvo i žrtve Talijana slaviti usred pobjedničke slavenske Rijeke? Čudo je da je i zavjetni hram na Kozali preživio te olovne godine, godine kad je i sumnja da si kolaborirao s neprijateljem donosila metak u čelo, bez puno sudovanja ... Kasnije su tek krenuli sudovi, kao formalnost. 

 

 

Redentore3

 

 

A jedino što je danas ostalo od ove srušene crkve fragment je poda, u parku ... na fotografiji:

 

 

 

(croinfo.net DAR team)