Kućni ljubimci

Kućni ljubimci

Clickering (Klikering) metoda dresure pasa

Korisnička ocjena:  / 4
LošeNajbolje 

Klikering metoda je donijela pravu revoluciju u obuku pasa. Danas se taj alat koristi gotovo svuda - u socijalizaciji štenaca, osnovnoj obuci, sportovima, sprečavanju neželjenog ponašanja, kao i ozbiljnijim ''zanimanjima'' – obuci za vodiče slijepih, u pet therapy, traženju narkotika,...

Kliker je mala plasična sprava, koja ima na sebi metalni (plehani) jezičak. Kada jezičak pritisnemo prstom i spustimo, čujemo umjetnii zvuk ''klik''. Iskreno, izgleda kao bezvezna igračka za malu djecu. U njoj nema struje, čudesnih kompjuterskih programa - baš ničega. Samo mali jezičak i njegov klik.  

Ipak, ta mala sprava je napravila revoluciju u obuci pasa pa i svih drugih životinja.

Kako se to desilo?
Za početak se vratimo u povijest, jer kliker, ili bolje rečeno način učenja sa klikerom, nije nov. Nije modni hit prošle sezone. U stvari je to koncept rada sa jako dugom tradicijom.

Karen Pryor, dreserka delfina i orka kitova, je 1985. godine napisala knjigu ''Don't Shoot the Dog!'' (Ne pucajte u psa!). U njoj priča o instrumentalnom uslovljavanju (Operant conditioning), teoriji, sa kojom svako može odgojiti svog kućnog ljubimca pa i ostale životinje. 

Ono što je u cijeloj knjizi najbitnije, rezultati se postižu bez upotrebe prisile. Knjiga je svakako promijenila način gledanja na odgoj životinja i možemo reći pomjerila granice. Sa druge strane je i srušila sve temelje starog, tvrdog načina dresure.

Međutim, za samu klikering metodu i njegovu popularizaciju u svijetu, je bila važnija 1992. godina, kada su gospođu Pryor zamolili da drži seminare o tome kako uz pomoć kliker spravice dresirati pse. 250 trenera pasa, koliko ih je bilo na prvom seminaru, je do ove godine poraslo u desetine tisuća po cijelome svijetu. 

Samo internet stranica firme Karen Pryor je u travnju 2007 godine imala preko 20.000 posjetilaca. Razlog svemu tome je jednostavan – klikering funkcionira!

Ruski psiholog Pavlov je koristio izraz klasično uslovljavanje (Classical Conditioning). U svojim eksperimentima je psu prerezao žlijezde, koje luče pljuvačku, da bi provjeravao, u kojim uslovima pas slini. Ispred psa je stavio hranu i naravno, pas je počeo da luči pljuvačku. Kasnije je zajedno sa hranom upalio sijalicu. Poslije određenog broja pokušaja je pas počeo sliniti samo na upaljenu sijalicu.

Njegov nasljednik, američki psiholog Skinner, je išao korak dalje. On je koristio termin instrumentalno uslovljavanje (Operant Conditioning). Poznata je tako zvana Skinnerova kutija (slika iznad), u koju je stavio štakora. U kutu kutije se nalazila mala poluga, koja je na dodir ''bacala'' hranu za gladnu životinju. Štakor je veoma brzo naučio da pomjeranje poluge znači hranu i opstanak pa bi pritiskao polugu dok se ne bi najeo. Pritisak na polugu znači služi kao sredstvo (instrument) da se dođe do hrane.

U slučaju Pavlova (klasično uslovljavanje), životinja se samo odaziva na okolinu, bez svjesnosti svog ponašanja. Pas na primer čuje zvono i zna da će se vrata otvoriti. Pas je uslovljen da očekuja otvaranje vrata kada čuje zvono. U slučaju Skinnera, životinja  svojim ponašanjem kontrolira okolinu. Pas dodirne zvono i vrata se otvore. Na taj način nauči, da je njegovo ponašanje uzrokovalo otvaranje vrata. Ovaj refleks dobio je naziv "instrumentalni" zato što je on postao instrument za zadovoljavanje potrebe. Pri ovom uslovljavanju ne daje se hrana (nagrada ili bezuslovna draž) sve dok ne dođe do odgovora na uslovnu draž. Ovo ponašanje je znači ponašanje kod koga subjekat (pas) djeluje na sredinu. Učenje sa klikerom je zasnovano na tim principima.

Učenik psihologa Skinnera je bila Marian Breland Bailey (1920-2001.). 1942. godine se ona i njezin prvi muž Keller Breland pridružuju Skinneru u dresiranju golubova pismonoša u II svjetskom ratu. 1943. godine Brelandova osniva firmu Animal Behavior Enterprises (ABE). To je bila prva firma u svijetu, koja je za učenje životinja koristila instrumentalno uslovljavanje. Bili su vodeći u principu humanog rada sa životinjama, ali ne zbog moralnih obaveza. Ovu metodu su izabrali, jer su u kratkom vremenu dobili perfektne rezultate. Već 1947. su organizovali tečajeve za trenere. Kao modele su koristili piliće, jer se sa njima najlakše uči!!!

Marianin drugi muž, Bob Bailey je obučavao više od 150 različitih vrsta životinja. Treneri firme ABE su u 50 godina rada dresirali preko 15.000 životinja, za potrebe reklama, filmova, ali i vojsku, policiju i privatne klijente. Njihovi najpoznatiji projekti su bili za vladu, za koju su učili domaće i slobodne životinje, koje su živjele u prirodi. Bez obzira na vrstu, životinje su radile na udaljenosti od nekoliko kilometara i samostalno ispunjavale zadatke. Sve to u potpunosti i bez greške. Domaće mačke su učili špijunirati neprijatelja i vodili su ih uz pomoć zvuka na velikim udaljenostima. U svim situacijama, u pucnjavi ili pored pasa, mačke bi ostajale potpuno mirne. Golubovi su letjeli ispred čete u džungli i tražili zasjedu. Delfini su u otvorenom moru samostalno plivali i do 8 sati od svog broda i obavljali zadatke. Gavranovi su vođeni laserom letjeli iznad neprijateljske teritorije i uz pomoć malog fotoaparata oko svog vrata fotografirali točno određenu zgradu. Psi su tražili eksploziv i žice od poteznih mina. 

To, što mi treneri pasa danas zovemo klikering metodom, su zapravo prije mnogo godina koristili Keller Breland, Marian Breland Bailey i Bob Bailey. Suradnja para Baily sa Karon Pryer je jednostavno morala dati fenomenalne rezultate. Samo njima možemo zahvaliti za vrhunsku metodu obuke, koju može svako od nas koristiti kod svog kućnog ljubimca.

Prije nego što počnemo sa konkretnim treninzima i klikerom, još malo teorije. Određene pojmove, koji možda zvuče suviše "naučno", je svakako dobro poznavati. Klikering metoda je puno više od samog klika. Kao što se potvrđuje u praksi, ta mala igračka baš i nije toliko bitna. Najvažniji je način učenja, sama filozofija i princip rada.

Znak (marker signal) – klik (zvuk klikera) upotrebljavamo, da psu pokažemo, da je to što u trenutku klika radi dobro - da je to to što od njega tražimo!

Klasično uslovljavanje (Classical Conditioning) – metoda koju je koristio psiholog Pavlov, pas se samo odaziva na okolinu, bez svjesnosti svog ponašanja.  

Instrumentalno uslovljavanje (Operat Conditioning) – metoda koju je koristio psiholog Skinner, pas sa svojim ponašanjem djeluje na okolinu. Na ovim principima je osnovana klikering metoda.

Pozitivna motivacija – učenje psa bez fizičkog poticaja i/ili korekcije, jednostavno rečeno nagrađujemo ponašanje koje želimo i ignoriramo ponašanje koje ne želimo.

Negativna motivacija – učenje psa sa korekcijama i sa fizičkim poticajem tj. kažnjavamo ponašanje koje ne želimo.

Vremensko usklađivanje (Timing) – najveća greška trenera je loše vremensko usklađeno klikanje, jer uvijek dobijemo ponašanje koje kliknemo i ne ono koje želimo.

Kriterijum (Criteria) – prije početka treninga, trener treba da odluči koje ponašanje želi nagraditi, tj. kliknuti.

Primarno potkrepljenje (Primary Reinforcement) – hrana, igra ili nešto drugo, što zadovoljava neku potrebu psa.

Stupanj potkrepljenja (Rate of Reinforcement) – pas treba za nagradu da dobije nešto, što u tom trenutku želi.

Primarni pojačivać (Primary Reinforcers) – kliker

Averziv – nešto neugodno, što pas želi da izbegne.

Pozitivno potkrepljenje (R+) – nešto za psa dobro, što dodajemo, sa ciljem da više puta dobijemo neko ponašanje (npr. psu damo komadić hrane kada sjedne).

Negativno potkrepljenje (R-) – nešto za psa loše, što oduzimamo sa ciljem da više puta dobijemo neko ponašanje (kod učenja psa sa prisilom su aportiranje učili tako, da bi psa uštipnuli za uho, pa bi pas otvorio usta i primio aport. Kada bi pas otvorio usta – to je bilo željeno ponašanje – onda bi se prestalo sa štipanjem).

Pozitivna kazna (P+) – nešto za životinju loše, što dodajemo sa ciljem manje puta postići neko ponašanje (cimanje sa povocem da bi pas manje vukao).

Negativna kazna (P-) – nešto za životinju dobro, što oduzmemo sa ciljem manje puta postići neko ponašanje (okrenemo leđa – oduzmemo pažnju – psu, koji skače na nas).

Izbacivanje ponašanja (E) – oslabimo neko ponašanje tako da ga ne koristimo više (psa učimo da sjedne i nagradimo svaki put kada sjedne ali ignoriramo svako drugo ponašanje, recimo ako legne ili laje,...).

Klasično učenje – na bilo kakav način (sa guranjem guze u pod, mamcem u vidu hrane, cimanjem, vikanjem,...) se psu stavi do znanja šta se od njega traži, nagradi se poželjno ponašanje ili kazni nepoželjno.

Učenje sa klikerom – traži se željeno ponašanje, markira se takvo ponašanje sa klikom i nagradi, a u slučaju nepoželjnog ponašanja se sačeka i da psu mogućnost da ponovo uradi ono što se traži.

Kod klikering metode se koristi samo instrumentalno uslovljavanje, pozitivna motivacija, pozitivno potkrepljenje (R+), izbacivanje ponašanja (E), ponekad negativna kazna (P-), primarno i sekundarno potkrepljenje i primarni pojačivač.

Zanimljivo je da su u firmi Animal Behavior Enterprises (ABE) pozitivnu kaznu (P+) koristili samo 12 puta u 50 godina od ukupno 15.000 naučenih životinja!!!

Upotreba negativnog potkrepljenja (R-) im nije došla ni na kraj pameti. Kriterij i vremensko usklađivanje su od velikog značaja za uspješnu dresuru. Bob Baily kaže, da je umjesto bilo kakave kazne pametnije koristiti pauzu (time-out) i pitati se ''Da li sam ja – trener – stvorio taj  problem sa premalim ili čak loše vremenski usklađenim potkrepljenjem, tj. nagradom?''

On nikada ne koristi tehniku kažnjavanja, jer ljudi prečesto i na pogrešan način koriste tu metodu. Ako neko pogrešno koristi pozitivno potkrepljenje (nagradu) pas ne može patiti. Bob Baily o kazni još kaže: ''U rijetkim okolnostima, kada kazna znači potencijalnu korist, kaznu upotrebljavamo uvijek sa ciljem da zaustavimo određeno ponašanje koje bi moglo nanijeti štetu životinji, čovjeku ili imanju. 

Sa mog stanovišta tako potpuno isključujem upotrebu pozitivne kazne (P+) kod učenja kinoloških sportova i poslušnosti i maksimalno smanjujem upotrebu kazne kod treninga službenih pasa.''

Bez obzira koliko voli životinje, stav ovog stručnjaka o kazni je zasnovan na iskustvu i ciljevima, kod kojih je ponašanje životinja bez grešaka od ogromnog značaja. Kod životinja koje je on dresirao nije se radilo za bodove i pobede, nego za živote.

(Maja Šparovec, croinfo.net pet team)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8426465
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
1540
2370
3910
8401458
79193
178331

Vaš IP: 54.166.191.100
Sad je 25.04.2017 12:35:14