29.02.2024. Oporavak Foruma na novoj adresi....
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Tog su dana na području ljubljanske vojne vlasti bili velik vojni manevri na kojima su bila i visoka vojna lica iz Beograda. Zbog toga jer se trebali što prije vratiti u Beograd, i slabog vrijemena slali su Križaja u izvidnicu kroz jedno malu sunčevu rupu na put brez povratka.Debelina oblaka tog dana bila je čak 3000 metara.Ta rupa se vrlo rano zatvorila i Križaj se odlučio polijetjeti prema drugom domaćem aerodromu u Puli, ali sve što je uspio napraviti jeste, preljetjeti Snežnik. Srušio se u jugoistoćnom šumovitom i skalnatom predjelu, kakva 2, 3 km zračne linije od vrha.Što ja najbolj zanimljivo, vojska ga nije odmah poćela tražiti jer su mislili da je avionom pobjegao u Rusiju(informbiro).Tek su nakon dva dan došle informacije u Ilirsko Bistrico da se na Snežniku srušio avion.Počeli su ga tražiti i planinari, milicija i šumari....a vojska je zbog pogreške prvo tražila pokraj Duge Rese, kraj Karlovca jer i tam navodno postoji jedan kraj sa imenom Jarmovec.Vojska je tek kasnije došla na mjesto nesreče i odpeljala nesrećnog pilota i ono što je ostalo od aviona.Sahrana je bila 12. oktobra u Ljubljani gdje so mu stavili i ljep spomenik, a na mjestu nesreće marmornu ploću sa spominskim napisom (na toćnijem kraju nesreće nisam bio, da bi vam dao toćne informacije da li ova ploća još postoji....i to zbog granice, jer je mjesto pogibelji nekoliko 100 metara od puta Klanska polica- Leskova dolina, na hrvatskoj strani, a policije do vrh glave).Križaj je posthumno, zbog svojih zasluga dobio zlati pilotski znak i diplomu inštruktorja, nekolicina civilnih se letaćkih klubova zvala po njemu, a i baza vojnog letalstva u Bihaču nosila je njegovo ime.U sredini 80 na iniciativu planinara, udruge letaća-veterana, prekomorca trudili su se postaviti primeran spomenik ali je zbog manjka novca sve skupa palo u vodu.Tek su na pobudu rijećkog letačkog oficira Miljenka Pavešića krajem 80, sošli do ideje kako riješiti ovi problem. Pavešić se obratio na komandu vojnog letalstva i protizračne obrane, generala Anton Tusa u Zemunu kraj Beograda, i kojemu se ideja svidjela, tako da je zadužio načelnika vojnog muzeja Božidarja Aranđelovića za rješenje ovog projekta.Za osnovu spomenika uzeli su letalsko krilo pokončno stavljeno na podstavek.
Paravićeva miza mi se po tipu gradnje doimlje kao starojugoslavenska pogranična karaula...ima li smisla?
Evo i karta, radi lakšeg snalaženja. Koga zanima, GPS pozicija krila je N 45, 33'40'' E 14, 29' 48''Nalazi se samo 10 km zračne linije od kućice Rebar odakle smo krenuli u prvi, neuspješni pohod, ali cestom je to puno teže i kompliciranije. Zbog toga smo i odabrali ovaj, Goranski pravac.
http://croinfo.net/ekspedicije-i-istraivanja-regije/7798-pria-o-jednom-spomeniku-i-naoj-potrazi-za-njim-ili-kako-smo-traili-kriloDižem temu, Lleonove fotke ošle, a i mojih par, ali ima ih još dosta na linku.