A-U oficiri

[kobler]

U ovoj temi postao bih podatke o vojnim karijerama Riječana i A-U oficira (časnika) koji su na službi bili u Rijeci do 1918. godine. Podaci su vađeni iz Povijesti Inžinjerijske Akademije, Povijesti Theresianuma, Vojnih šematizama 1790.-1918., Ranglista mornarice i sl. Korištene su i Matične knjige krštenih i umrlih u Rijeci, kao i Riječki almanasi. Uza svaki podatak navedeni su i izvori.
Podaci su prezentirani u obliku screenshotova u obliku jpg fajla, ali je uz svaki dan link na Scribd gdje se može skinuti pdf.
Radovi su još u toku, a zasad imam oko 150 registriranih karijera, što uključuje i pripadnike Mornaričke akademije.
Ovo je "second-best-thing" jer prvorazredni podaci bili bi iz matičnih kartona ovih osoba u bečkom Kriegsarchivu.
Nadam se da će i ovo biti korisno.

[kobler]

Mislim da je najbolje ako počnem s dugovječnim riječkim gradonačelnikom Giovannijem de Ciottom, za koga se u literaturi redovito navodi kako je bio umirovljeni inžinjerijski major, ali nitko živ ne spominje nikakav pobliži podatak. Evo ih sad. Za njega mi je Miiljenko Smokvina ljubazno ustupio fotokopiju zapisa karijere iz bečkog Ratnog arhiva, na čemu mu i ovom prilikom zahvaljujem.
Link na pdf je: https://www.scribd.com/document/331671505/Ciotta-deHR

[kobler]

Odmah nastavljam s Ciottinim bliskim suradnikom Giuseppeom de Leardom ustvari Josephom Leardom, koji je u doba Ciottinog gradonačelnikovanja bio šef Gradskog tehničkog ureda i njegova desna ruka.
Link na Scribd je: https://www.scribd.com/document/329794734/Leard-de

[kobler]

Vojnopomorska akademija bila je najvažnija vojna ustanova u Rijeci u Austrougarsko doba. Peter Salcher sastavio je i objavio 1902. povijest ove ustanove od njenih početaka u Veneciji 1802. do preseljenja u Rijeku 1866. On je sastavio i popis zapovjednika sa zamjenicima za taj period koji sam ja malo uredio. Nedostaju podaci od 1900. nadalje do preseljenja akademije u Schloßhof pa odmah u Braunau am Inn, gdje i nestaje zajedno s monarhijom.

Slijedi popis zapovjednika.

Link na Scribd: https://www.scribd.com/document/330327076/MA-Komandanti

[kobler]

Rekonstruirao sam karijeru prvog zapovjednika Akademije nakon njenog preseljenja u Rijeku. To je bio Anton Fr. von Petz koji je dogurao do čina počasnog vice-admirala kad su ga umirovili.

Link na Scribd: https://www.scribd.com/document/330327085/Petz-Anton

[kobler]

Nastavljam s vrlo zanimljivim crtežom, ustvari skicom rasporeda sjedenja za stolom uzvanika dinner-partyja u vrtu kod Edgara Smitha, održanog 25. lipnja 1867. Crtež je objavila Vanda Ekl u "Živoj baštini", ali bez nekih komentara ili objašnjenja. Meni je zanimljiv zbog većeg broja mornaričkih oficira, uglavnom iz Vojnomornaričke akademije koja je godinu dana prije počela redovo djelovati u Rijeci.
Za početak postam sken iz knjige, a zatim ću staviti imena uzvanika kako sam ih pročitao, te na kraju i povijesne bilješke uz svako ime, koliko sam uspio prikupiti.

[kobler]

Ovo su imena koja sam uspio pročitati, a zatim su i prepisana kako bi se podaci mogli lakše usporediti s crtežom.

[sijori]

 
a kuća Smithovih bi trebala biti na mjestu bivšeg pravoslavnog groblja, jel?

[kobler]

To je cijeli prostor od Pomeria / Žrtava fašizma dolje do Kurelčeve, omeđeno i ograđeno Barčićevom (tada je bio neki pješački put do Pomeria) i Supilovom.
Pravoslavno groblje je bilo u kutu prekoputa današnje Komande i uz rub Pomeria.
Tu je u nekom času bila čak i poljska vojna bolnica, o čemu ne znam detalje.
Kuće Smithovih, a onda Meyneirovih su bile dolje s ulazom iz Kurelčeve, odnosno ćoška Kurelčeve i Barčićeve.

[kobler]

Sada ću nastaviti izlagati o događaju koji me je zaintrigirao.
Ovaj događaj zbio se 25. lipnja 1867. godine u Zagradu, tada imanju Smithovih. Imanje se prostiralo od današnje Kurelčeve do Pomerija, te od današnje Barčićeve do Supilove. Ustvari, Kurelčeva tada nije postojala, nego kao odvojak iz Barčićeve, tada ulice sv. Andrije, odakle je jedan krak odmah vodio gore na ulaz u posjed Smithovih, a donji je vodio malo dalje pa dolje, otprilike do današnjeg ulaza u Finu, na posjed Meynierovih.
Događaj bi se, pogotovo stoga jer ga organiziraju Englezi, mirne duše mogao nazvati dinner-party. Naime, dinner u engleskom označava glavni, najveći obrok u danu, ali zapravo nije vezan uz vrijeme - može se zbiti bilo kada u danu. Donekle bi mu odgovarao i izraz koji potječe iz francuskog - soirée, odnosno pohrvaćeno soare. Taj izraz označava događaj (obrok) koji se zbiva u predvečerje, do spuštanja mraka i noći.
Sadrži u sebi i pomisao na svečani obrok, kao što to sugerira i "party" u engleskoj složenici.
Mada je ovo jedini konkretan spomen ovakve prigode u Rijeci, posve je logično pretpostaviti kako su viđenije obitelji svake godine redovito, čak u istom periodu, organizirale ovakva okupljanja, tako da se već unaprijed moglo računati na njih i pripremiti obnovu garderobe i slično. To su bili značajni društveni događaji i prigode na kojima su se djevojke i mladići po prvi puta izlazili u javnosti kao potencijalni kandidati za brak. Te prigode su ujedno bile jedini društveno odobreni način da upoznaju i druge mladiće, odnosno djevojke, van kruga onih koji su im kao rođaci ili prijatelji zalazili u kuće.
Svi ostali imali su pak mogućnost sresti poznanike ili poslovne partnere, ili naprosto druge pripadnike VIP obitelji i družiti se u relativno neformalnim okolnostima. Jasno da su i te prigode
imale počasne goste, koji su joj davali društvenu težinu i važnost. Tu večer glavni počasni gost bi je organizacijski povjerenik Ede Cseh de Szent Kátolna, koji je u Rijeku stigao tek nepuna dva mjeseca prije i zacijelo je ovo bila prva prigoda izlaska u riječko društvo i prva mogućnost nekakvog neformalnog upoznavanja i druženja. Druga osoba od značaja i počasni gost bio je admiral Gyuito, a treća ruski konzul Berezin. Oba sa suprugama.

[kobler]

Ponovio sam sliku rasporeda sjedenja za stolom, jer ću podatke o osobama koje posjedujem iznositi abecedno, ali ću uz svakoga navesti i broj mjesta gdje sjedi na slici. Također sam uz svakog naveo godine rođenje i smrti, a ispred njih i koliko je godina imao/imala u trenutku ovog partyja.

Počnimo:
4. ? baron Marine offizier - on je jedina osoba kojoj nisam uspio pročitati ime.

25. Benko baron Marine offizier = oficir Ratne mornarice barun Benko.
Benko v. Boinik Jeronim Freiherr (24, *1843. - +1904.) L.-S.-F. bio je profesor na riječkoj Vojnopomorskoj akademiji. Kasnije će napisati nekoliko važnijih knjiga iz povijesti austrijske mornarice. Umirovljen je činu kapetana bojnog broda i živio je u Beču.
Otac Anton mu je također bio oficir, u tom času generalmajor, zapovjednik 22. divizije u Karlovcu kamo je došao s mjesta zapovjednika 10. graničarske odnosno 1. banske pukovnije u Glini. Stric Franjo umro je 1851. kao potpukovnik Varaždinske pukovnije u Bjelovaru.
Oba Benkova mlađa brata, Izidor i Ivo također su odabrala vojnu karijeru i oba su odabrala mornaricu.
Benko v. Boinik Isidor Freiherr  (21, *1846. - +1925.),  je te godine tek postao L.-S.-F. i bio je posljednji u rangu (Sch. 1867:742). Kao kadet je godinu dana prije na brodu Kaiser učestvovao u Viškoj bitci, za što je stekao Zlatnu medalju za hrabrost (goldene Tapferkeitsmedaille).
Najmlađi brat Ivo (4, *1863. - +1903), tek će stupiti u mornaricu, a pamtimo ga kao važnog astronoma, osnivača i voditelja Zvjezdarnice u Puli.

[kobler]

8. Bennet Capt. engl. = engleski kapetan Bennet
Barker-Bennet Samuel, ustvari nije kapetan već natporučnik husarske pukovnije br. 7 "Carla Freiherra Simbschena", tj. oficir lake konjice, a predaje engleski jezik na Akademiji. Ovdje na party pozvan je uz povlasticu što pripada engleskoj koloniji u Rijeci.

40. Berezin Mme = gospođa Berezin
Wilhelmina (Minka) Berezin r. Vojkffy von Vojković, Klokoč und Trebinje (17, *Zagreb 1850 - +Petrograd 1882), kći je Žige (Sigismunda) Vojkffyja i Marije r. Dittković v. Žitomirske. Brak s Berezinom sklopila je prethodne godine u Zagrebu.
Njena mama kasnije će se udati za Arthura Nugenta i biti pokopana uz muža na Trsatu.

36. Berezin Rus. Cons. = ruski konzul Berezin
Berezin V. Leonid (32, *1835.- +1890.),  ruski potkonzul i počasni tajni dvorski savjetnik u Rijeci (1870/1872) rodom iz Petrograda. Od 1870. postat će ruski carski konzul u Rijeci. Egzekvaturu dobija 1870. (v. Ju-2, I. 373 Consoli). Bio je komodor ruskog Reda Sv. Stanislava. Član Čitaonice u Rijeci od 1862., kojoj na odlasku iz Rijeke poklanja svoju knjižnicu. U Petrogradu je 1879. objavio knjigu "Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Vojna granica". Umro je u Petrogradu 1890.

[zokxy]

Pada u oči da je Mme Berezin živjela samo 32 ljeta!
Kao i da je na večeri imala samo 17!
A udala se sa 16!

[milić]

Pada u oči da je Mme Berezin živjela samo 32 ljeta!
Kao i da je na večeri imala samo 17!
A udala se sa 16!

A i ja sam to odmah primijetio! A tako pušem na žutilo, a tako ga rado uočavam.

[kobler]

33. Cerszon Cap. di = kapetan Cerszon
Osoba s tim imenom se ne spominje u literaturi o Rijeci, niti sam o kapetanu našao neki trag u vojnim šematizmima. Najbliže što ima je Eugen v Gerzon (?.-?), major in pension (Sch. 1867:32), što naravno treba uzeti s rezervom.

32. Cerszon Lina
Osoba je, naravno, u nekom srodstvu s meni ustvari nepoznatim kapetanom Cerzonom, najvjerojatnije supruga, ali moguće i kći, jer je recimo udovac.  Da bi mogla biti kći sugerira činjenica da je sastavljač rasporeda sjedenja zove Lina, a ne naprosto "Mad.e" tj. "Madame" odnosno "gospođa", ali protiv teze o kćeri govori to što je smješta odmah između Cerzona i Šimuna Vranyczanyja (27, *1850. - ?).

5. Ciotta Iginia
Iginia Ciotta je zapravo Iginia Scarpa (17, 1850-?), najstarija kći Natalije Ciotta iz prvog braka s Pietrom Scarpom (1823-1860). Čini se da su novom braku Natalije i Giovannija Ciotte vladali dovoljno skladni odnosi, tako da je tako da je novi muž prigrlio Natalijinu djecu iz prvog braka kao vlastitu. Iginia se desetak godina kasnije udala za Carla Arnolda Ritt. de Weiss Plauena, o kome također nemam pobližih podataka, osim s interneta da je neki general Friedrich Wilhelm Weiß (1742-1808) živio u Müfflingu.

11. Ciotta Mme = gospođa Ciotta, udova Scarpa
To je Natalija Ciotta (36, *Trieste 1831. - +Rijeka 1895.), djevojački Ritter von Zahony, udova Pietra Scarpe. Njene kćeri iz braka s Ciottom imaju tada tek dvije i tri godine. Godine 1850. postala je predsjednicom Crvenog križa u Rijeci, organizirala dobrotvorne priredbe i bila poznata po svom humanitarnom radu. Za mjesec dana, 25. VII. 1867. otvorit će se  dvorana udruženja "Pic-nic" čega je ona bila inicijator.
Njezin prvi muž, Pietro Scarpa (1823-1860) umro je 1860. nakon jednog desetljeća braka i petoro djece iz njega, od posljedica nekakve gljivične upale.
Najstariji Natalijin polubrat bio je od 1846. oženjen tršćankom Angiolinom barunicom Sartorio (1825-1910), kćeri Giovan Guglielma Sartoria. Njihova kći Emma (1847-1872) udala se prošle 1866. za Lavala jr. Nugenta (1843-1923) u Trstu.
Umrla je u Rijeci, a sahranjena je u niši u kapeli Scarpa (Kozala F-105).

6. Casimiro  Cosulich (58, *Sušak 1809. - +Rijeka 1888.), tada toskanski vicekonzul, bivši municipalni vijećnik i član Vijeća desetorice (1856-1859), prisjednik okružnog suda u pomorsko-trgovačkim stvarima (Assessore pegli affari marittimo-commerciali) i budući predsjednik Trgovačke komore (1872). Bio je od 1831. neće biti drugačije nego sretno oženjen s Eufrasijom Eufemijom Accurti (55, *1812. - +1891.) s kojom je imao dvanaestoro djece. Gospođa nije pozvana na ovaj party ili je imala pametnija posla.