Povijest opatijske Slatine

[Kont]

Pokušat ću da kronološki posložim gomilu starih slika kupališta na Slatini.
A mora se i ponešto naučiti, pa idemo ukratko od početka.

Dakle, Slatina je skupa s Opatijom prije tristo miliona godina bila dio velikog superkontinenta koji je starim Opatijcima poznat pod imenom Pangea...



Ipak moram ubrzat.

Do prije sto miliona godina bili su dio Afričkog kontinenta da bi nešto kasnije odplutali, potopili se, izronili i zabili se u AU Monarhiju, a zatim su nabili cijenu friganim lignjama kao da ih još love u Tethysu.

Slatina Bad 

Riječ Slatina označava slani, mineralni izvor, a opatijska Slatina je u stvari ušće potoka Vrutki (izvor, vrelo, vrenje) u more.

Prvo javno kupalište na Slatini je bilo ono Jačićevo iz prijašnjeg posta iz 1891. godine, ali Društvo južnih željeznica je već 1888./89. kupilo od katastarske općine Volosko obalni pojas što je uključivalo i Slatinu.
Nakon toga se Društvo odlučuje na gradnju novog, reprezentativnog kupališta koje se trebalo protezati cijelom dužinom obalnog pojasa Slatine.
Prostorni plan iz 1896. godine na kojem je vidljiv megalomanski projekt budućeg kupališta Slatina razigranog projektanta Josefa Mitterlecha.



A ako kapitalistima pustiš da rade što hoće pod krinkom "slobodnog tržišta", onda pohlepa za profitom postaje neograničena. Ovako su odmah osmislili i buduće proširenje kupališta.



Nakon što je ovaj idejni projekt vidjela vlasnica obližnje vile, barunica Adolfina Hasslinger odmah je pozelenila te se prva usprotivila gradnji kupališta.
Stručno povjerenstvo Općine Volosko ipak odobrava Društvu južnih željeznica gradnju novog kupališta, pa se već do početka ljeta 1896. godine gradi manji, istočni dio budućeg kupališta. Dobiva ime Slatina Bad.

[Kont]

Pogled s kupališta

[Kont]

A evo i prvih kupača





Kojima su pridodani i photoshopirani kupači pa sad ti pogodi koji su pravi, a koji virtualni.

[Kont]

U travnju 1897. godine na osnovi saznanja da će se gradnja nastaviti, dugogodišnji liečilištni gostovi, stanovnici i posjednici "villa" iz Opatije putem ponizno podpisane peticije obraćaju se Carskom kraljevskom namjesništvu u Trstu s molbom da se spriječi daljnje proširenje kupališta.









S obzirom da su među potpisnicima peticije bile i važne osobe iz društvenog i političkog života, gradnja se obustavlja.



Masovna rasprodaja zemljišta se nastavlja, a i moskitosi su se razbježali jer im ne odgovara "plava krv".



Izgrađena je jedna četvrtina projekta, a rasprava o nastavku gradnje se nastavlja i nakon 1910. godine kada Društvo južnih željeznica prodaje svu svoju opatijsku imovinu. Slijedećih godina razna interesna društva pokušavaju raznim projektima dobiti dozvolu za daljnju gradnju raznih inačica prvobitnog projekta kupališta, ali Kraljevsko više nadzorništvo za umjetničke i povijesne vrijednosti iz Trsta ne daje suglasnost.

[Kont]

Bagno Savoia

Početak Prvoga svjetskog rata prekinuo je tridesetogodišnji blistavi razvoj Opatije. Po završetku rata, Rapalskim mirom 1920. godine Istra, a s njom i Opatija pripadaju Italiji.
Odsječena od zaleđa, Opatija gubi turističko značenje za svoju prijašnju srednjoeuropsku klijentelu, a osim toga Italija usmjerava dio gostiju u vlastita turistička središta.
Degradacija Opatije kao klimatskoga lječilišta postignuta je reduciranjem statusa na klimatsku i kupališnu stanicu” (stazione climatica e balneare) 1921. godine, da bi se 1933. proglasila tek turističkim boravištem” (luogo di soggiorno).

Izgrađena četvrtina drvenog kupališta je pod talijanskom upravom preoblikovana u nekoliko naknadnih dogradnji kada nestaje drveni secesijski kupališni paviljon, a dogradnjom sa strane prometnice kupalište je spojeno s obalnom šetnicom te je dobiven prostor u kojem su se nalazile trgovine i ugostiteljski lokali.

[Kont]

Nakon 1925. godine je preimenovano u Bagno Savoia i betonizirano, ali drveni paviljon ostaje pošteđen. Pješčano kupalište je povezano betonskim mostom s drvenim kupalištem.

[Kont]

Finalnom rekonstrukcijom kupališta 1936. godine nestaje stari drveni paviljon. Betonskom nadogradnjom drvenog dijela kupališta prema šetnici dobiveni su poslovni prostori prema glavnoj ulici koji su opstali sve do rušenja kupališta 1981. godine.









Baš im je bilo lijepo tih tridesetih godina. Imali su veliku loptu, i činilo im se da je cijeli svijet njihov.



Ovo nije slikano na Bagno Savoia, ali mi je smiješna slika, pogotovo zbog ovog mudonje skroz desno u trikolori kupaćim gaćama.

[Kont]

A neki drugi su morali raditi.





Za zaštitu od požara su bili zaduženi opatijski vatrogasci u prikladnim uniformama.



A za javni "red i mir" na kupalištu i okolici su bili zaduženi ovi:









Bili su i dobro opremljeni, ali su ipak protjerani s kupališta i šire okolice 28.04.1945. godine.
Slika od borbe za oslobođenje kupališta nema jer borbe nije ni bilo.

[Kont]

Ubrzo su se vratili na Slatinu, ali ovaj put kao turisti. A mi smo kod njih išli i još idemo na "arbeit", pa ne kontam što smo se uopće trebali mlatiti s njima. Pogotovo što sve moram čitati i slušati zadnjih godina.

[Kont]

Kupalište Slatina

Kao posljedica društvenog uređenja u novoj je državi počeo proces nacionalizacije hotela, vila, kavana, kupališta i turističkih poduzeća, pa ona postaju državno ili društveno  vlasništvo.
Osim vlasničke strukture mijenja se i dotadašnji način korištenja hotela, pansiona i osobito vila. Hoteli se umjesto na elitni orijentiraju na masovniji, i to u znatnijoj mjeri ljetni turizam, pansioni i vile pretvaraju se najčešće u višestambene građevine ili radnička odmarališta, ali i u zgrade javne i poslovne namjene.
Pritom često dolazi do neprimjerenih preinaka pa se tako narušava osnovni arhitektonski koncept samih građevina.

1952.



1960. Tošo Dabac





1961.



1971.



1973. i teta od kabini u sredini.

[Kont]

U međuvremenu, tobogan se ponešto stisnuo



Vjerovatno šezdesetih godina



Pa sedamdesetih

[Kont]

A onda je jedne mračne, olujne noći u studenom 1979. godine orkansko jugo otkinulo ronilačku splav splitskog "Pomgrada" s veza na gradilištu hotela Kristal II i zabilo u temelje drvenog dijela kupališta koje se zbog prevelikog oštećenja moralo srušiti.

Foto Vlado Kusturin.

[Kont]

Zahvaljujući foto-dokumentaciji, možemo i pobliže vidjeti ta "prevelika" oštećenja.

[Kont]

A što se mora, nije teško.
Nakon rušenja drvenog dijela kupališta, na red je došao betonski dio.
Slijedeći niz slika pokazuje kako je za vrijeme Jugoslavije došlo do neprimjerene preinake osnovnog arhitektonskog koncepta bivšeg Bagno Savoia.

[Kont]

Prva faza izgradnje završena je 1982. godine a slijedeće godine izgrađen je dio prema Portiću. Time je gotova i druga faza izgradnje te kupalište poprima današnji izgled.