Velebit 3 (V3) - skladište streljiva i oružja Delnice

[zokxy]

Velebit 3 (V3) - skladište streljiva i oružja Delnice koje se nalazi malo van Delnica posjetio sam nedavno. Nakon poznatih zbivanja početkom studenog 1991. kad je nakon uspješnih pregovora s JNA zapovjedništvom u vojarni "Zdenko Petranović Jastreb" u Delnicama HV došla do cca 150 milijuna USD vrijednosti u oružju i streljivu koje je jako dobro došlo u bitkama koje su slijedile, ove prostore držala je HV. No, za tako ogromnim skladištima očito nije postojala potreba, pa su sva tri skladišta (V1, V2 i V3 - njihov položaj označen na priloženoj karti) napuštena i prepuštena zubu vremena i pustošenju namjernika. Reportaža o stanju V3 slijedi. 

Položaj vojnih skladišta:

[zokxy]

Malo podataka o toj 1991. godini:

Taktički plan napada na vojne objekte u Delnicama iz 1991. godine u kojima je bilo oružje i streljivo vrijedno 150 000 000,00 dolara

Taktički plan napada na vojne objekte u Delnicama kojeg je opisao zapovjednik policijske stanice Delnice Anton Crnković u prosincu 1991. godine. Bolje je imati nekakav, nego nikakav plan, to govori i o važnosti koordinirane akcije koja je za većinu učesnika bila prvo ratno vatreno krštenje.

Plan napada na vojna skladišta:

1. Istovremeno izvršiti napad na vojna skladišta „V-2“ i „V-3“ snagama Policije, s time da napad na „V-3“ izvedu pripadnici posebne jedinice MUP-a, a napad na „V-2“ pripadnici Policijske stanice Delnice,

2. Neposredno prije napada snagama Policijske stanice Delnice i Goranskog bataljuna HV izvršiti blokadu kasarne u Delnicama sa zadatkom sprečavanja izlaska jedinica vojske u svrhu pomoći napadnutim skladištima.

3. Raspored snaga u blokiranju kasarne bio je sljedeći:
•   A– Blokiranje glavnog pravaca intervencije: Kasarna – Grad Delnice – skladišta izvršiti zaposjedanjem i branjenjem položaja na crti: Groblje – tvornica „Jela“ – Šumarija Delnice – naselje Doli, sa težištem obrane na cesti koja vodi iz kasarne prema Delnicama.
•   B – Blokiranje kasarne u smjeru strelišta izvršiti će jadan vod čete HV koja je ranije mobilizirana, prošla osnovnu obuku i bila smještena u Zaleseni.
•   C – Blokiranje kasarne u šumi iznad ceste koja iz Delnica vodi za Drgomalj, kao i ceste koja izlazi na cestu Delnice – Crni Lug organizira drugi vod spomenute čete. U borbenom rasporedu toga voda sudjelovati će jedno odjeljenje posebne jedince MUP-a RH sa zadatkom da dobro organiziranom vatrom iz snajpera i ručnog raketnog bacača onemogući eventualnu upotrebu minobacača 120 mm po Delnica i skladištima.
4. Pripremiti artiljerijsku vatru po vojarni i to:
•   odjeljenje MB 120 mm posebne jedinice MUP-a sa vatrenog položaja na Petehovcu,
•   odjeljenje topova B-1, Goranskog bataljuna HV s vatrenog položaja u predjelu Lovačkog doma.


5. Istovremeno, sve snage koje vrše blokadu moraju se pripremiti za mogući napad na kasarnu. Naime, prilikom procjene i donošenja odluke o upotrebi jedinca odlučeno je da se iz napadnih aktivnosti ne može izdvojiti niti kasarna. To je praktično značilo da bi se nakon osvajanja vojnih skladišta napad nastavio i usmjerio prema kasarni.

6. U fazi posjedanja položaja za napad i blokadu potrebno je izvršiti dobro pokrivanje patrola grad Delnice, naročito predjele u kojima se nalaze vojni stanovi, kako bi se spriječilo vojne starješine koji se mogu zateći u svojim stanovima da interveniraju u bilo kojem obliku. Po potrebi sve sumnjive osobe uhapsiti i sprovesti u Policijsku stanicu. Zadatak provodi odjeljenje policije PS Delnice.

7. Zbog moguće intervencije avijacije organizirati protuzračnu obranu grada Delnica kojom zapovijeda pričuvni poručnik Damir Zanoškar, a koja je već ranije formirana u sklopu Goranskog bataljuna HV, prošla osnovnu obuku i naoružana je s 2 pratuavionska topa 20 mm, raketama „Strela 2M“ i puškomitraljezima.

8. Neposredno prije početka napada potrebno je zatvoriti magistralnu cestu Zagreb – Rijeka u Zalesini i Kraljevom jarku i promet usmjeriti Karolinskom cestom preko Markoplja i Ravne Gore. Zadatak će izvršiti PS Delnice, ispostava Mrkopalj i Ravna Gora.

9. Borbeno osiguranje iz pravca Rijeke, gdje su se nalazile jake snage Riječkog korpusa organizirati će jedinice HV sa područja Rijeke.

10. Neposredno prije početka akcije isključiti sve telefonske veze vojnih objekata međusobno i prema komandi Korpusa u Rijeci, kao i telefone svih vojnih starješina u stanovima.

11. U trenutku početka napada sredstvima uzbunjivanja oglasiti opću opasnost u Delnicama i svim mjestima općine. 

12. Napade započeti istovremeno i sinkronizirano 04.11.1991. god.  u 19:00 sati.

13. Napadom i svim borbenim aktivnostima rukovodi potpukovnik Anton Rački, zapovjednik Operativne zone Rijeka. Komandno je mjesto zgrada SO Delnice – Centar za informiranje.

14. Zapovjednik PS Delnice Anton Crnković, preuzima odgovornost za organizaciju, borbeni raspored i sinkronizaciju borbenih aktivnosti i osiguranja, odnosno za sve radnje u kojima učestvuje PS Delnice. Osim toga zadužuje se da naredni pravovremeno iskapčanje telefonskih linija, izdavanje naređenja za oglašavanje opće opasnosti i upoznavanje Kriznog štaba s razlozima pojačanih aktivnosti naših snaga.

15. Zapovjednik bataljuna HV Ivan Gašpar dobiva zadatak da pripremi četu HV koja će sudjelovati u blokadi kasarne zajedno sa njenim zapovjednikom Antonom Sabom i rukovodi njenim aktivnostima na blokiranju i eventualnim akcijama na zauzimanje kasarne.

16. Zapovjednik TO Delnice Miljenko Balen ima zadatak zajedno s predstavnicima Glavnog stožera HV, pukovnikom Smrčekom i potpukovnikom Pavlovićem nakon zauzimanja skladišta organizirati odvoženje oružja i streljiva prema ranije utvrđenom planu.

Naravno da se sve nije odvijalo prema planu, naravno da je i na operativnoj i taktičkoj razini bilo niz problema ali cilj je ostvaren - skladišta i kasarna su u našim rukama i trebamo se pripremiti za obranu jer već sutra će možda biti vedar dan.

Malo o delničkim zapovjednicima JNA koji su potpisali predaju:

Iz današnje perspektive imena potpukovnika Ljubomira Buljina i Đure Vitanovića bila su vrlo značajna u događajima te 1991. godine. Nakon što su se morali povući iz garnizona u Ilirskoj Bistrici, zaglavili su pred mirovinu u Delnicama sa teretom rata u kojeg im se baš i nije išlo. Malo je poznata sudbina tih oficira nakon odlaska iz Delnica, međutim zna se da ih je vojni sud u Beogradu 13. travnja 1992. godine osudio za krivično djelo napuštanja položaja suprotno naređenju i osudio na zatvorsku kaznu od 12 godina zatvora.

Na teret im je stavljeno: „...Optuženi Ljubomir Buljin kao vojni starešina na dužnosti komandanta 6. brdske brigade i najodgovorniji starešina u garnizonu Delnice, dana 05. novembra 1991. godine, protivno naredjenju komandanta riječkog korpusa general-pukovnika Marjana Čada – da se kasarna („Zdenko Petranović – Jastreb“) i tri vojna skladišta („Velebit - 1“, „Velebit  - 2“ i „Velebit - 3“) u Delnicama ne smeju predati paravojnim formacijama Republike Hrvatske i da se u slučaju napada tih snaga dejstvuje iz artiljerijskog oruđa po izabranim objektima u gradu i da se zapreti dizanjem u vazduh vojnog skladišta „Velebit - 3“, sa kojim naredjenjem je bio upoznat, u dogovoru sa opt. Djurom Vitanovićem, načelnikom štaba u istoj brigadi, odlučio da stupi u kontakt sa predstavnicima kriznog štaba u Delnicama, na kojim pregovorima je opt. Vitanović samoinicijativno potpisao dokument („papir“) o uslovima predaje kasarne i garnizona, sa kojim uslovima je kasnije upoznao opt. Ljubomira Buljin i svojim sugestijama uticao na njega da ih prihvati, što je ovaj i učinio, pa je istog dana sa jedinicom koja mu je bila poverena, pre nego što je iscrpeo sve mogućnosti obrane, praktički bez ikakvog otpora, napustio položaje obrane kasarne i garnizona i vozilima hrvatskih snaga se udaljili u pravcu Kraljevice, usled čega su nastupele teške posledice za oružane snage SFRJ, jer je u ruke neprijateljske oružane formacije u Delnicama prešlo najmanje 5.500 tona municije i minsko-eksplozivnih sredstava u objektu „Velebit 3“, točno neutvrđen broj pištolja , snajpera cal. 7,9 mm, automatskih pušaka 7,62 mm, puškomitraljeza 7,62 mm, mitraljeza 7,9 mm, ručnih bacača M57, ručnih raketnih bacača 90 mm, minobacača 82 i 120 mm, bestrzajnih topova, topova 20/1 i topova 20/3 i točno neutvrđene količine municije i naoružanja, a što se nalazilo u kasarni i u objektu „Velebit – 2“.“ (prijepis iz presude Vojnog suda u Beogradu, IK broj 43/92 od 13. aprila 1992. godine)
 

Gledajući sa odmakom ovu presudu može se uvidjeti koliki je strateški značaj za JNA predstavljao gubitak vojnih objekta u Delnicama. Naglašavanje teških okolnosti za JNA u presudi,  jer je u ruke neprijateljskih (čitaj hrvatskih) formacija pala značajna količina oružja i streljiva dokaz je o realizaciji plana otvorenog rata koji je provodila JNA u Hrvatskoj, a sve ostale priče su folklor.  Međutim i u toj JNA bilo je ljudi koji su bez obzira na „ideologijski košmar“ u glavama bili korektni. Predaja delničkih oficira je zasigurno osoban ali i  hrabar čin koji im je zasigurno prouzročio niz neugodnosti kada su morali svojim pretpostavljenima položiti račune, a činjenica da su u zatvoru završili već 19. studenog 1991. govori o jasnoj ambiciji da se Hrvatska vojnički pregazi, a svi neposlušnici strpaju iza brave. U toj igri živaca naši pregovarači iz kriznog štaba su odigrali ključnu ulogu i na temelju „neobaveznog dogovora“ izvukli maksimum ili ako želite u moneti 150.000.000,00 dolara u streljivu i oružju.


O avionskom napadu koji je uslijedio kad su u Komandi JNA saznali da su objekti u Delnicama pali u ruke HV:

Nebo iznad Gorskoga kotara tog je 8. studenoga 1991. proparala zaglušujuća eksplozija. U vojnom izvješću bit će poslije zabilježeno da je raketom Strela 2M hrvatska protuzračna obrana oborila neprijateljski MiG-21 R, čiji su ostaci pronađeni na šumskom nenastanjenom području, oko sedam kilometara od Ravne Gore. Kako se ispostavilo, pilot se spasio katapultiranjem, pa se padobranom spustio u šumu i pritom zapeo za krošnju stabla te padajući ozlijedio nogu.

Pukovnik Stevan Janjanin, pilot Ratnog vazduhoplovstva bivše države, toga je dana bio u izvidničkom letu, no nije borbeno djelovao.
Je li mu baš to nakon uspješnog prizemljenja, ali i skorog privođenja, spasilo život, ostat će i danas nepoznanica, no neosporno je samo jedno – tko mu je spasio život. Bila je to Roza Miletić, pripadnica slunjskog bataljuna 110. karlovačke brigade, mještanka sela Kamenice smještenog na prvoj crti obrane.
Dvadeset godina poslije službenica poštanskog ureda u obližnjem Tounju primila je međunarodni poziv. S druge strane linije bio je pilot Stevan Janjanin, koji je zatražio da mu pomognu pronaći tetu Rozu, kako je nazivaju.

‘Jedva smo živu glavu izvukli’

“Htio mi je zahvaliti što sam mu spasila život”, kaže 78-godišnja Roza (2012. godine) i potom se mislima vraća u tu hladnu jesen ratne 1991. godine.
“Čuli smo eksploziju i vidjeli da se pilotu otvorio padobran te da se spustio negdje iza brijega. Potrčala sam prema njemu koliko su me noge nosile. Srećom, toga dana bila sam u civilnoj odjeći. Da je bilo drukčije, možda bi me ubio. Međutim, u tom času počeli su rafali s naših položaja, pa smo se oboje bacili na zemlju. Počela sam vikati: ‘Ne pucajte, to sam ja, teta Roza.’ Jedva smo živu glavu izvukli”, prisjeća se i potom dodaje da su pilota potom odveli u njezinu kuću na ispitivanje.
Pilot joj je tada rekao da nije bacao bombe po naseljima, nego na vojne objekte.
“Pitao me imam li djecu i rekao mi da ima dvoje djece i ženu u Bihaću, da mora raditi ono što mu se kaže, ali da su njegovi letovi većinom bili izvidnički. Sažalila sam se, dala mu kavu i konjak da se malo oporavi. Bio je blijed, iscrpljen, izgubljen… Bilo mi ga žao”, prisjetila se baka Roza i dodala da mu je sudbina visjela o koncu.

[zokxy]

Sad ja. 
Došao sam iz pravca Delnica i ostavio auto parsto metara od odvojka kojom se ulazi na autocestu, s desne strane, nazire se između stabala. Dalje se ide ovim putem:




Desno cesta kojom se išlo ka trafostanici (TS 20 / 0,4 kV - Javornik) za ovaj objekat, rampa i danas stoji










Prva rampa koju se trebalo prijeći sa prijavnicom lijevo

[zokxy]

Pogled dalje - vidi se još jedna kapija, ova je zatvorena kako ćemo uskoro i bolje vidjeti




Straćara lijevo ustvari je služila za pražnjenje oružja straže oko skladišta ... desno se vidi stambena zgrada za vojnika na straži ...










Evo i (ne mogu se sad da me ubiješ sjetiti kako se službeno zvao ovaj objekt) - praznione oružja    pobliže, vide se i vreće s pijeskom ispred zida od betonskih bloketa koje su služile da ako već metak zaostane u cijevi oružja i bude ispaljen ne ode nikamo dalje odavdje

[zokxy]

Zalokotana kapija unutarnjeg kruga skladišta, opasanog dvostrukom bodljikavom žicom, kojom su patrolirali vojnici s krvožednim psima 




Pogled unazad:




Preći ću te ja ... samo čekaj kapijo jedna ...




A dotle idemo vidjeti što ima u zgradi za stražu ... pogled u desnu stranu nakon uspona stubištem




... i pogled ulijevo, na ulaz, koji kako primjećujete nije zatvoren ... netko ga je forsirao već ...  općenito, gotovo sva vrata koja su bila zaključana su razvaljena i posjet unutrašnjosti objekata je moguć

[zokxy]

Malo o stanju u unutrašnjosti ovog objekta. Nije toliko devastiran kao mnogi drugi objekti koje sam posjetio, ali stanje će se pogoršavati svakim danom više ... 






Vjerojatno učiona ili spavaona, lijeva strana objekta, parket je dobio valove, nije tsunami, ali za surfanje sasvim solidni





Nadam se da ste primijetili val ... 

[zokxy]

Neka TKC instalacija - sve počupano




A namjena ove prostorije poznata je svima koji su ikad vojsku služili bez greške - ovdje se dobivala klopa! 




Vjerojatno desno su bili stolovi za pojesti obrok, svi radijatori su nestali, ili nedavno demontirani prije bih rekao ... Manjine na poslu? 




Vrata skroz desno za desni dio zgrade, srednja vrata su vodila u kuhinju, i prozor koji se mogao otvarati kad bi se hrana dijelila i zatvarati za vrijeme pripreme hrane i odmora




Strop ovdje očito propušta vodu, dakle dio krova iznad curi, devastacija je krenula

[zokxy]

Ulazim u nekadašnji prostor kuhinje - sve je demontirano







Prozor kroz koji se dijelila hrana zatvoren ...




... i otvoren ... ali niti sam imao hrane niti vojske za dijeliti 




Izlazim iz kuhinje i bacam još jedan pogled na blagovaonu ...

[zokxy]

Na drugom ulazu ormarić struje, još u razmjerno dobrom stanju




Odavno ovo ne vidjeh 
Ovdje su vojnici prali noge 






Zanimljiv raspored ...




Samo vojna logika može pisoare komada dva smjestiti nasuprot umivaonika komada tri, da se vrijeme što bolje iskoristi, jedni pišaju, drugi peru ruke. Idila! 




A za broj 2 služila je ova prostorija, komada dva ih ima 

[zokxy]

Ulaz u vjerojatno spavaonu, što bi onu surfersku prostoriju na desnom kraju činilo učionom 




Doduše, ni ovdje ne fali valova ... 








Dakle, općenito stanje nije loše, da se popravi krov dalo bi se ovaj objekat još iskoristiti za nešto ... Ali iskustvo mi govori da će ovo uskoro biti neupotrebljivo ... 

[zokxy]

Izlazim van. Između ovog objekta i trafostanice ima i jedno malo vanjsko priručno skladište - PP spremište i spremište alata. A vidi se i vanjski perimetar bodljikave žice








Pogled unutar PP spremišta (desno spremište je potpuno prazno, pa nisam trošio film na njega  )

[zokxy]

Pogled na stambeni objekat izvana




Veliki dimnjak kuhinje  se ističe sa stražnje strane




Momci su vani imali i roštilj

[zokxy]

Ulaz u unutarnji perimetar od duple bodljikave žice




Unutar dva reda bodljikave žice, pogled na obje strane

[zokxy]

Nešto se nazire nedaleko od mene




Rekao bih da je to prostor za krvoločne vojne pse 




A ovo su kavezi za ... isto krvoločne stražarske vojne pse ... 

[zokxy]

Prostor unutar žice bio je noću pod jakim reflektorima




Ovuda ćemo zaobići zatvorenu kapiju 






Rečeno - učinjeno