Posljednji dani WWII u Rijeci - kronologija

[kobler]

Možda kome pomogne!?
Op.: datumi su pisani unatrag, tj. gggg.MM.dd.
Op.2: ormar br. 1286 u Municipiju je fasovao tj. otišao bogu na istinu, ima već nekih 10 i više godina, još od kad je taj dio Municipija preuređivan za dominikance (bivši Matični i dio Arhiva).

-----------------------
1944.01.07.
U 11 sati bombardirana Rijeka (zapis na vratima ormara br. 1286 u Municipiju). To je bilo prvo savezničko bombardiranje Rijeke. U napadu je bilo 27 aviona klase "B-17 Flying Fortress" s nekoliko P-38 u pratnji iz USAAF 15th Air Force. Štete su bile velike: nekoliko bombi na sjedište vatrogasaca , jedna je uništila ulaz u R.O.M.S.A.u, desetak tvornicu Torpedo, a šest ih je palo u park gradske bolnice i ubilo tri osobe. <Sobolevski, I bombardamenti aerei ..., Fiume 15 (2007):12; Vedetta d'Italia 8. 1. 1944.>

1944.01.08.
Komanda karabinjera uvela je u Rijeci policijski sat, tako da je kretanje noću moglo biti jedino uz propusnice. <La vedetta d'Italia 8. 1. 1944.>

1944.01.21.
U 19.50 sati bombardirana Rijeka (zapis na vratima ormara br. 1286 u Municipiju). Napad je trajao do 21.45, a zbog mraka nije bilo moguće utvrditi broj aviona u napadu. Bio je to među najtežim zračnim napadima na Rijeku. Teško su oštećeni rezervoari R.O.M.S.A.e, petrolejska luka, tvornica torpeda, lokomotivski depo na Pioppiju. S obzirom na mrak, bilo je i puno kolateralnih šteta na civilnim građevinama: hotel emigranata, samostan benediktinki, crkva Otkupitelja, mnogi stanovi. Vatrogasci su sve požare ugasili tek za dva dana. Ukupno je bilo 17 žrtava, od kojih je pet osoba stradalo pri panici u skloništu "Sveti Vid". <Sobolevski, I bombardamenti aerei ..., Fiume 15 (2007):14; Vedetta d'Italia 23. 1. 1944.>

1944.01.25.
Minirana i srušena riječka velika sinagoga.
Počinje izlaziti »La Voce del popolo«.

1944.02.24.
U 12 sati po treći puta je bombardirana Rijeka (zapis na vratima ormara br. 1286 u Municipiju). Uzbuna je trajala do 15 sati, a u napadu je sudjelovalo desetak aviona B-17 iz USAAF 15th Air Force. Nove teške štete pretrpio je depo lokomotiva na Pioppiju, rafinerija nafte, tvornica torpeda. No ovaj puta ozbiljnije su štete nanijete i brodogradilištu te gradskoj plinari. Kao i prije, stradale su i privatne kuće. Opet su požari ugašeni sporo i uz veliku požrtvovnost vatrogasaca. <Sobolevski, I bombardamenti aerei ..., Fiume 15 (2007):14; Vedetta d'Italia 25. 1. 1944.>


Njemački Berater Karl Pachneck i prefekt Kvarnerske provincije Alessandro Spalatin izdali su proglas kojim se svaki pokušaj pljačke stradalih kuća kažnjava smrću.

1944.02.25.
U 14 sati po četvrti puta je bombardirana Rijeka (zapis na vratima ormara br. 1286 u Municipiju). Napad B-24 iz USAAF 15th Air Force trajao je od 11,30 do 15,30 sati. Bombardirano je brodogradilište na Kantridi, a tamo je i mitraljirana neka kolona njemačkih vojnika s, čini se preko dvadeset žrtava. <Sobolevski, I bombardamenti aerei ..., Fiume 15 (2007):14; Vedetta d'Italia 26. 1. 1944.>
U svim bombardiranjima do sada bilo je i 40 ranjenika.


Na groblju Kozala održana je svečana misa posvećena svim žrtvama bombardiranja.

1944.03.26.
Peto savezničko bombardiranje Rijeke od 10,30 do 13 sati. Bombarderi B-17 iz USAAF 15th Air Force napali su područje luke, plutajući dok i brodove. (Sobolevski, I bombardamenti aerei ..., Fiume 15 (2007). p.15)

1944.06.25.
Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom od 25-27.
Avioni jedne grupe USAAF 15th Air Force napadaju mete duž ceste Rijeka-Senj.

1944.07.19.
Uvečer saveznici bombardirali Rijeku i uništili ROMSA-u, te oštetili Torpedo (3 bombe), kasarnu policije i baraku organizacije TODT, lučko skladište blizu kapucinske crkve, oporavilište njemačkih vojnika u via Buonarrotti i podvožnjak kod Giardina Publica. (Primorski vjesnik, god. II, br. 130, str 3, 2. 8. 1944.) Bilo je to šesto savezničko bombardiranje. Napad su izvele dvije eskadrile s po desetak aviona svaka.

1944.11.03.
U ranim jutarnjim satima avionski je napadnuta riječka luka. Najprije se mislilo da je cilj napada luka, ali onda se shvatilo da je napad usmjeren na ratni njemački motorni brod vezan na molo Genova. Njemačka protuzračna odbrana žestoko je uzvraćala vatru. Kad je iz jednog od aviona počeo je sukljati crni dim, on se počeo udaljavati s mjesta bitke, a za njim su krenuli i ostali te ubrzo nestali na horizontu.

1944.11.04.
Ujutro oko 7,30 sati počeo je snažan napad savezničke avijacije na šire područje Riječke luke. U napadu je potopljen jedan parobrod, oštećen njemački ratni brod u doku na popravku, te potopljen jedan tenkonosac i nekoliko manjih čamaca. Najžešće je napadan njemački ratni motorni brod na molu Genova. Njemačka protuzračna odbrana opet je žestoko uzvratila. Napad je završio oko 8.30 sati.

1944.11.05.
U riječkoj luci u savezničkom zračnom napadu šest Daglasovih aviona koji su osim mitraljeza koristili bombe i granate, potopljen je brod Kiebitz, koji je tijekom te godine postavio oko 5.000 mina u Kvarneru i na sjevernom Jadranu.
Na požar broda uzrokovan padom avionske bombe na nadgrađe krenule su dvije ekipe 21. Corpa vf Fiume, jedna iz Vatrogasne vojarne Centar i jedna iz Zavoda Brancheta, ukupno oko 20 vatrogasaca s nekoliko vatrogasnih vozila na čelu sa zapovjednikom Stefanom Štroligom. Glavna navala na požar izvršena je s vatrogasnog vozila Alfa Romeo iz 1943. godine koji je posjedovao vrlo snažnu pumpu za gašenje, te osim vode imao i pjenu što je za ono vrijeme bila vrhunska tehnika. Pumpalo se i more i koristilo za gašenje. Iz broda je sukljao crni dim, pa su se vatrogasci opremali i s aparatima za disanje na komprimirani kisik.
S morske strane doplovio je vatrogasni čamac, motobarka Fiumara, sa snažnim dizel motorom od 200 KS i pumpom od 3000 l/min vode s topom za vodu, te vrlo dobrom posadom od šest vatrogasaca. U jednom trenutku avionska bomba pogodila je gornju palubu i probila glavnu palubu, pa su Nijemci napustili brod, a kad su i vatrogasci požurili napustiti brod, noseći i dio opreme, jedna je avionska bomba pala na obalu u blizini brodskog sidra. Od posljedica eksplozije na mjestu su poginula dva vatrogasca, vatrogasni brigadir Uff. Angelo Fusini i vatrogasac Mario Zele. U akciji gašenja, te od posljedica eksplozije ranjeno je još šest vatrogasaca. Taj dan je u području luke poginulo oko 125 ljudi. Vatrogasni čamac se vještim manevrom neoštećen izvukao s poprišta. Brod Kiebitz je polako tonuo, Nijemci su od njega digli ruke bez ikakvog pokušaja spašavanja. Potonuo je na dubinu od 22 metra.

1944.11.06.
U jutarnjim satima ponovo je uslijedio silovit napad savezničkih aviona na područje luke te je potopljen jedan njemački torpedni čamac vezan uz molo longo. Napadnuto je i nekoliko industrijskih objekata, željeznička stanica, gradsko područje Sušaka. S obje strane mosta opet je bilo mnogo mrtvih ljudi i pričinjena je ogromna materijalna šteta. Napadana je također pruga za Trst i pogođen je vlak u kojem je poginulo nekoliko ljudi.

1944.11.15.
Vlak koji je krenuo iz riječke stanice, u 13 sati dignut u zrak naletivši na mine. Potpuno uništeno 3-4 vagona, prevaljeni stupovi elekričnog voda. Žrtava: 69 mrtvih i oko 200-250 teže i lakše ranjenih. (Primorski vjesnik br. 139, 3. 12. 1944., str. 3)

[kobler]

1945.04.17.
Sustavnim razaranjem od 17. travnja do 3. svibnja 1945. Nijemci su potpuno onesposobili obje luke u Rijeci. Prvo je minirana petrolejska luka, potom Porto Baross, te na kraju glavna luka. Minirana su i razorena sva pristaništa i gatovi, lučka postrojenja, skladišni prostori te željezničke i cestovne prometnice u luci. Od ukupne duljine operativne obale, koja je iznosila 8.056 metara, neoštećena su ostala tek 904 metra, od četerdeset dizalica ostale su neoštećene samo tri. Tih je dana riječka luka bila gomila kamenja, betona i željeza.

1945.04.20.
Partizanske jedinice ulaze u Sušak. Ubijen je pukovnik Hinko Resch.


Najjače eksplozije u Rijeci bile su noću od 20. na 21. travnja. Iste noći otišli su gotovo svi Nijemci, kao i predstavnici vlasti te funkcionari. Međutim, već oko 11 ujutro Nijemci su se vratili i počeli polako zauzimati napuštene pozicije. U noći koja je uslijedila Nijemci su ponovo zagospodarili situacijom.

1945.04.21.
Jedinice IV. armije NOV i POJ zauzele Trsat, pa time oslobodile Sušak.


Borbe su vođene oko Vodovoda i električne centrale koje Nijemci nisu uspjeli minirati odnosno razoriti, budući da su partizani, kad su postrojenja pala u njihove ruke, uspjeli demontirati mine.


Giovanni Rubini (Rubinich) ubijen je metkom u potiljak na stubištu svog stana.

1945.04.23.
Vratili su se funkcioneri i predstavnici civilnih vlasti, pa tako i policija, koja je počela provoditi ozbiljan teror, čak strijeljanja.

1945.04.26.
Grad je ostao bez struje i vode i proživljavao najteže dane.

1945.05.02.
Popodne je počelo je intenzivno bombardiranje iz svih njemačkih baterija, kokje su bile smještene i među kućama - na Belvederu, na Pomeriju, na Škurinjama. Pucalo se noć i dan. Partizani su uzvratili vatrom srednjeg kalibra po području oko ribarnice. No, iza 19 sati Nijemci su počeli pripreme, te se iza 20,30 do 22 sata povukli iz grada u velikom redu i bez uznemiravanja partizana.

1945.05.03.
U noći između 2. i 3. svibnja 1945. Nijemci su se povukli, a dana 3. ujutro prodrle su na Sušak postrojbe 14. brigade 19. divizije. Oko 8 ujutro partizanske snage počele su prelaziti na riječku stranu, gotovo bez ispaljenog metka.
Toga i slijedećih dana uhapšeni su karabinjeri, finanzi i policajci (carabinieri, guardie di finanza, questorini).


Komitet narodnog oslobođenja uselio je u guvernerovu palaču.


Navečer je grad bio oblijepljen plakatima na hrvatskom i talijanskom (mada uglavnom hrvatskom) jeziku o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih i talijanskog naroda te o pripojenju Rijeke Hrvatskoj i Jugoslavenskoj federaciji.


U noći s 3. na 4. ubijen je (zadavljen) u vlastitom stanu dr. Mario Blasich, liječnik i političar, vođa Autonomne stranke u Rijeci. Sedmorica obućenih u partizanske uniforme upala su u stan te zaključali članove obitelji u kupaonicu, a po ubistvu pretražili su stan i otuđili i odnijeli stvari u vrijednosti 30.000 lira.


Iste noći uhapšen je i strijeljan Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine i gradonačelnik Rijeke.


Uhapšen je i strijeljan Giovanni Stercich, tajnik Kostituante.


Iste noći uhapšen je Riccardo Gigante.


Vjerojatno te noći su uhapšeni Nevio Skull i Salvatore Bellasich.

[zokxy]

Rupa od 15.11.1944. do 20.04.1945.? 

Inače bravo i za ovo i za Bakar! 

[kobler]

Rupa i u izvorima. Traži pomno pregledavanje novina u Sveučilišnoj, primjerice. Nema ništa ni za 4 dana od 26. travnja do 2. svibnja.

Ovo je sistematizirano za mene za posao (ima nekih 4-5 godina), pa mi je bilo glupo ne dati dugima na uvid kao temelj za neki budući bogatiji pregled.

[sijori]

  odlična Kronologija

[elvis]

Možda kome pomogne!?
Op.: datumi su pisani unatrag, tj. gggg.MM.dd.

Zamalo pa po ISO formatu 

The international format defined by ISO (ISO 8601) tries to address all these problems by defining a numerical date system as follows: YYYY-MM-DD

Borbe su vođene oko Vodovoda i električne centrale koje Nijemci nisu uspjeli minirati odnosno razoriti, budući da su partizani, kad su postrojenja pala u njihove ruke, uspjeli demontirati mine.

Moram pronaći tekst o ovom dijelu, ako nisam pomiješao događaje, ovo je bio unutrašnji rad, tj ljudi su sami spriječili miniranje a ne partizanske jedinice.

[milić]

Znači po ISOtu    bi trebalo pisati npr.
2015-08-09

Ja sam bio naučen, još iz TŠ, pisati npr. 09.08.15. pa sam onda izbacio 0 iz mjeseca gdje nije imalo smisla npr u 8. mjesecu jer i tako nema 18 mjeseci u godini. Ali bih ovako pisao za 01. i 02. mjesec.
Inače zadnje dvije godine moga rada u 3. maju sam se, između ostalog, bavio uvođenjem ISO standarda i ponosan sam što sam bio član tima kome je to i uspjelo.
Od danas datume, osim u literarnim radovima, pišem ovako, po ISOtu. 

[jazbac]

1944.11.15.
Vlak koji je krenuo iz riječke stanice, u 13 sati dignut u zrak naletivši na mine. Potpuno uništeno 3-4 vagona, prevaljeni stupovi elekričnog voda. Žrtava: 69 mrtvih i oko 200-250 teže i lakše ranjenih. (Primorski vjesnik br. 139, 3. 12. 1944., str. 3)

Fusher, ča ni to bilo negder okol Permani? 

[kobler]

Možda kome pomogne!?
Op.: datumi su pisani unatrag, tj. gggg.MM.dd.

Zamalo pa po ISO formatu 

The international format defined by ISO (ISO 8601) tries to address all these problems by defining a numerical date system as follows: YYYY-MM-DD

Borbe su vođene oko Vodovoda i električne centrale koje Nijemci nisu uspjeli minirati odnosno razoriti, budući da su partizani, kad su postrojenja pala u njihove ruke, uspjeli demontirati mine.

Moram pronaći tekst o ovom dijelu, ako nisam pomiješao događaje, ovo je bio unutrašnji rad, tj ljudi su sami spriječili miniranje a ne partizanske jedinice.

Tako se lakše ubacuju novi upisi i sortiraju na mjesto kronološki. I originalna (početna verzija) RI kalendara ima datume pisane ovako.

Inače, znam da su "momci"/"dečki" iz vodovoda i okolice samoinicijativno spriječili razaranje. No, tko bi u poslijeratno doba, a i da mi je znati zašto, insistirao na tome "mi nismo bili partizani, mi smo samo domoljubi" ili, nedaj bože, razumni ljudi!?

Tako je stajalo u izvoru, pa sam ostavio. Svaka dopuna je korisna, samo težiti ka telegrafskom stilu, jer ovo nije rasprava već priručnik.

[kobler]

...
1945.05.03.

Uhapšen je i strijeljan Giovanni Stercich, tajnik Kostituante.

...

On je bio stric povjesničara Petra Strčića, koji još i danas nosi neke nerazčišćene stavove o njemu i njegovoj sudbini. Samo on, valjda zna što je sve proživio u vezi toga.

[elvis]

Inače, znam da su "momci"/"dečki" iz vodovoda i okolice samoinicijativno spriječili razaranje. No, tko bi u poslijeratno doba, a i da mi je znati zašto, insistirao na tome "mi nismo bili partizani, mi smo samo domoljubi" ili, nedaj bože, razumni ljudi!?

Sušak i Rijeka u NOB-u, Radule Butorović, Rijeka 1975, str 521

Akcijom radnika Tvornice papira spašena je Električna centrala i vodovod.

---

Kao da sam negdje pročitao i malo detaljniji opis te akcije ali sada ne mogu pronaći 

[fusher]

1944.11.15.
Vlak koji je krenuo iz riječke stanice, u 13 sati dignut u zrak naletivši na mine. Potpuno uništeno 3-4 vagona, prevaljeni stupovi elekričnog voda. Žrtava: 69 mrtvih i oko 200-250 teže i lakše ranjenih. (Primorski vjesnik br. 139, 3. 12. 1944., str. 3)

Fusher, ča ni to bilo negder okol Permani? 

ma baš 70ak mrtveh i 250 ranjeneh ni za verovat...a shitil je kako mi je stara partizanka povedela kakoveh kilometar od stare pošti sprotu slo

[elvis]