Sjećam se ljeta 1990., koje sam sa sestrom proveo najvećim dijelom na Costabelli. Teniski teren je gotovo uvijek bio zauzet, kafić je u sezoni radio tutta forza, a osim toga u drvenoj kućici ispred teniskog terena mogao se kupiti sladoled, hladno pivo ili sok. Po stepenicama dolje na lijevoj plaži bile su sandoline za najam, a na desnoj tobogan.
Ako se dobro sjećam, sredinom 2000-tih se govorilo kako je kompleks Costabelle kupila firma u vlasništvu Fikreta Abdića. Čitav kompleks (uključujući i plaže) jedno je vrijeme bio pod ključem i široj javnosti nedostupan - kapija prema cesti bila je zaključana, a na šetnici su također montirane željezne ograde sa kapijama: jedna na vrhu stepenica neposredno iza teniskog terena sa ogradom na vanjskom dijelu stepeništa, kako se niti po stijenama iz pravca istoka ne bi moglo ući na plažu gdje su nekada bile sandoline, a druga kapija bila je na prvom zavoju šetnice prema Preluku. Nakon nekog vremena kapije su otključane, ali je na ulazu sa ceste stajao portir i nije puštao unutra sa autom, nego je trebalo parkirati na cesti i pješice ući u kompleks. Čitavo to vrijeme kafić nije radio, kao što ne radi niti danas.
