Vraćamo se u našu regiju, točnije na Susak.
Spomenik je za razliku od mnogih drugih (pogotovo u Dalmaciji) preživio divljanja unuka onih kojima je postavljen, ali je u vrlo jadnom i zapuštenom stanju. Čuo sam jednom zgodom priču jednog Lošinjana o tome kako Susčani nisu bili neki naročiti borci, odnosno slabo su se odazivali u NOR. Branko Fučić zapisao je zgodu kada je drug Tito šezdesetih godina sa svojom svitom posjetio otok na kojem je započeo masovni egzodus u New Jersey. Tito, a njegova pratnja pogotovo, naučeni na histerične izljeve ljubavi i odanosti, bili su pomalo šokirani vrlo mlakom dobrodošlicom Susčana ili kako se oni nazivaju Sansigota. U jednom trenutku grupa žena okružila je Maršala i dosta grubim tonovima ga počele ispitivati kada će dobit vodu, struju i ostale civilizacijske tekovine. Navodno, stari se glumac i šarmer dobro snašao i obećao (naravno lažno) sve živo i neživo, nakon čega se situacija smirila na zadovoljstvo njegovih ulizica koji su bili spremni i na drugačiji "razgovor".
I eto, podignut je spomenik petorici Sansigota koji su poginuli u NOB-i. Zbog velikog broja istih imena i prezimena da se zna koji su, piše njihov kućni broj.