ARHITEKTI Rijeke & Sušaka

[zokxy]

A R H I T E K T I    Rijeke & Sušaka, pa i Opatije

Rijeka 1996.


Podatke za bazu podataka prikupio i sredio

Nenad Labus

Prilozima i savjetima pomogli:

Marijan Bradanović
Vladi Bralić
Daina Glavočić
Dorica Juretić
Olga Magaš
Božena Ožanić
Ivan Peranić


Korišteni podaci
Povijesni arhiv Rijeka
"Ars Aesculapii" i
"Kako čitati grad" R. Matejčić
Radovi J. Lozzi Barković o secesiji
Materijali za izložbu "Moderna arhitektura Rijeke"


Počinjemo:

ADAMICH, ANDREA LODOVICO DE
ANDRIJA LJUDEVIT ADAMIĆ
a Fiume 28.11.1766.
Fiume 31. 10. 1828. od upale želuca
“Era uomo di grande ingegno e di patriotismo eminente, era negoziante di molto credito. Fu fatto patrizio consigliere nel 1802 e comandante del battaglione civico nel 1809. Nel 1796 diede impulso alla costruzione della strada Ludovicea, fabbrico’ a sue spese un nuovo teatro e nel 1806 vi fece aprire un casino sociale, progetto’ nel 1807 la costruzione di una casa per locanda, acquisto’ la possessione Merzlavodica e vi pose una fabbrica di vetrami, nel 1802 compero’ la villa dietro il Castello, nel 1807 la realita’, ove e’ ora l’accademia militare di marina, e la casa con vigna e bosco di lauri presso S. Andrea, nel 1816 la casa detta Rotonda sulla piazza del corpo di guardia. Nel 1821 compero’ il molino Luciza e vi attivo’ una fabbrica di carta, la quale poi fu proseguita da William Moline e ingrandita sino all’odierna prosperita’ da Smith e Meynier.
Nel 1825 era deputato di Fiume alla dieta ungarica, ed in quel tempo fece stampare un progetto per promuovere il commercio ungarico verso Fiume. Mori’ nel ottobre 1828, lasciando di se’ ottima memoria, a cui fu data l’espressione dalla municipalita’ col dare il nome Adamich alla piu’ bella piazza della citta’. L’imperatore Francesco I aveva stabilito di conferirgli la nobilta’ ungarica; ma lentezza dicasteriale fu cagione del ritardo, sicche’ mediante diploma del 24 luglio 1834 furono fatti nobili ungarici i di lui figli Leopoldo e Primo.
Altre notizie si trovano nell’almanacco fiumano dell’anno 1855.
<Kobler 1896,3:143>

Armatore e industriale, costruttore del primo teatro di Fiume.
<Sergio Cella, Piccola Enciclopedia Giuliano-Dalmata, Gorizia 1962>

p. 488a - Semi, Uomini illustri dell’Istria.

Radovi u Rijeci
1803. Adamićevo kazalište, srušeno 1883.g.
   (Valentino Defranceschi  - graditelj)

[zokxy]

ALBINI, ALFRED
Rodio se u Zagrebu 15. srpnja 1896. godine.
Studij je započeo u Beču, zatim studira na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1923. godine.
Nakon studija radi u Zagrebu u ateljeu V. Kovačića, a  od 1923. do 1925. radi kod V. Ehrlicha. Od 1925. godine djeluje kao samostalni arhitekt i profesor na Arhitek¬tonskom fakultetu u Zagrebu, na katedri Arhitektonska kompozicija.
Umro je u Zagrebu, 4. studenog 1978. godine.

Radovi u Rijeci
1936. Hrvatski kulturni dom
- izmjena projekta J. Pičmana (dovršeno 1947. godine).

Bibliografija o autoru
DUBROVIĆ, Ervin, Dva nebodera - nacionalno i internacionalno u arhitekturi tridesetih godina u Rijeci i Sušaku viđeno u širem kontekstu, Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti, 32/1988/89, br. 31-32.
ENCIKLOPEDIJA hrvatske umjetnosti, Sv. 1., Zagreb, 1995.
ČORAK, Željka, U funkciji znaka, Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata, Zagreb, 1981.
KUDIŠ, Nina, O mogućnoj fizionomiji centra Rijeke, uz prijedlog uređenja i prostorni plan riječkoga starog grada iz 1967., Čovjek i prostor, 35/1988, br. 422 (5)
MATEJČIĆ, Radmila, Kako čitati grad, Rijeka jučer danas, Rijeka, 1990.
PREMERL, Tomislav, Hrvatska moderna arhitektura između dva rata, nova tradicija, 2. dopunjeno izd., Zagreb, 1990.

[zokxy]

ALPAR, IGNAZ
Radovi u Rijeci
1899. Zgrada Trgovačke akademije (danas Pomorski fakultet)
- otvorena 1900. g.

[zokxy]

AMBROSINI, EMILIO
Rođen u Trstu 1850., a umro u Beču 1912. godine. U Grazu diplomirao na Visokoj tehničkoj školi 1876.

Radovi u Rijeci
1885. Izvođač zgrade "Luke" s C. Conighijem
1886. Kuća Simona Vranyczanya, S. Vajnera 2
1887. Kuća Whitehead tvz. "Casa veneziana", Dolac 9   P+4
1894. Kuća F. Derenzinia, I. Marinkovića 8
1894. Kuća Friedrich de Adelsfeld, I. Marinkovića 7 (1)
1895. Kuća Whitehead, Dolac 3 i 5   P+4
1895. Kuća Venutti za Paulu Burgstaller, Ž. Fašizma 45
- u ožujku
1895. Kuća Venutti za Paulu Burgstaller, Ž. Fašizma 45
- u studenom
1895. Kuća F. Municha, Ciottina 28
- zahvat na stubištu
1896. Izvođač zgrade Gradske štedionice, Dolac 11   P+5
1899-1900. Mosti preko Rječine za Milana Gorupa, Školjić 8,9
1900 Kuća Maria n. Bonetich i Francesca Bertossi n. Bonetich u Via del Governo n. 4 (595)
  novogradnja (s M. Glavanom) (JU 51 115/1900 kut. 141)
1902. Vila "Atlanta", Maršala Tita 21 - Opatija
- s Andreom Rubinich
1903. Kuća F. Municha, Ciottina 28
1903. Ex tvornica kože G. Ružić, Vodovodna (paviljon A)
- adaptacija u stanove
1903.  Kuća Jugo, Studentska 6 (dodatak by Riječanka)   
1905. Kuća Milcenicha, Korzo 27   P+4
- novo pročelje - izvođač radova: Giuseppe Farkas
1905. Kuća Schittar, Korzo 25   P+4
- novo pročelje
1908. Kuća ex Ružić, Vodovodna 6   P+3
- polugalerija
1909. Hotel "Bristol", R. Končara
1909. ex tvornica kože Giorgio Ružić, Vodovodna (paviljon A)
- gostionica u prizemlju
1910. ex Casa Ciotta III, Zagrebačka 19   P+4
- nadogradnja
1910. Kuća M. Sambalino, A. i I. Ploech, I. Dežmana 2,4. (rujan)
1910. Kuća M. Sambalino, A. i I. Ploech, I. Dežmana 2,4. (prosinac)
1910. Kuća E. Fabicha, Ž. Fašizma 29,30 - Pomerio 9,11.
1911. Kuća Ciotta
- nadogradnja
1911. Hotel "Royal" ("Zagreb"), Korzo
1911. Kuća "Burgstaller" (projektirao još 6 kuća u susjedstvu)
1911. Ulica Ž. Fašizma 45 i 47
1911. "Fabbrica paste alimentari Cartesio Vezzil & Co", Vodovodna 13
- proširenje pogona i adaptacija ulične zgrade za stanovanje
- nadogradnja kata i potkrovlja uz tvornicu pašte
1911. Kuća, I. Dežmana 4
1912. Kuća M. Sambalino, A. i I. Ploech, I. Dežmana 2,4.
- prikaz realiziranog pročelja



(1)
  PAR, PR-3, II 120/1896. 'Progetto di un edifizio ad uso abitazioni da erigersi sulla particella 5526/a in Cosala di proprieta dei signori minori Irma, Giuseppina, Lodovico, Antonio e Francesco Friedrich de Adelsfeld’. Nacrti: 5 kom paus (tu{, akvarel); 6 kom ostalo (izmjere, drena`a, dimnjaci i sl.); 1 karton. Projekt: Emilio Ambrosinich, 29. 5. 1894. br. 6534/1906.

[zokxy]

AMBROSINI, MARIO
Sin Emilia. U Trstu 1900. završio Industrijsku školu. Kao poduzetnik djeluje od 1910, a poslije smrti oca, preuzima njegovu tvrtku.

Radovi u Rijeci
1885. Izvođač zgrade "Luke" s C. Conighijem

[zokxy]

ANGHEBEN, BRUNO
Sin Albina. Rodio se u Rijeci 23. svibnja 1891.
U Rijeci završava Kraljevsku mađarsku gimanziju 1909. godine. Studira na Politehnici u Budimpešti. Studij prekida 1914. zbog rata, da bi 1922. godine diplomirao na istom fakultetu i stekao zvanje građevinskog inženjera.
Od 1919. do 1921. godine radi na obnovi građevina u krajevima anektiranim Italiji  (Roveretto). U Rijeku se vraća 1921. godine i zapošljava u gradskom Tehničkom uredu gdje napreduje u zanimanju, pa je tako 1928. godine na radnom mjestu inženjera druge klase, da bi 1934. godine postao šef odjela.
Talijansko državljanstvo prima 1927. godine.
Bavio se i teorijom moderne umjetnosti. Autor je brošure Il credo di un architetto: due parole lette a Fiume nella primavera del 1935. (Sveučilišna knjižnica Rijeka, Sign. Misc. A. 709).
Nakon drugog svjetskog rata radi u Veroni kao visoki općinski dužnosnik, gdje projektira škole i javne objekte, a značajno mu je djelo restauracija i konzervacija arene u Veroni po vlastitom sustavu.
Umire u Veroni  5. rujna 1977. godine.

Radovi u Rijeci
Kanonički stan uz crkvu Sv. Vida (restauracija).
Zvonik crkve Sv. Vida nakon rušenja zgrade isusovačkog kolegija (rješenje izolacije).
1929-1930. Dom Hrvatskog sokola za crkvu Sv. Antuna Padovanskog.
1939. Popločenje Industrijske ulice od svjetionika do palače ROMSA-e.
- projektirano i izvedeno iste godine.
1932. Osnovna škola “Daniele Manin” (danas i Pedagoški fakultet).
1934. Zavjetni hram na Kozali

Bibliografija o autoru
CHIOGGIA, Amato, L’aspetto architettonico del Tempio, La Vedeta d’Italia, 16/1934, 09. 09.
FAMA, G., Consecrazione di un tempio a Fiume, Osservatore Romano, Rim, 1934., br. 584, str. 3.
A FIUMEI Magyar Király Állami főgimnasium as 1908/09 tanevről, Rijeka, 1909. br. 44, 133.
GLAVOČIĆ, Daina, Votivni hram na Kozali, Čovjek i prostor 5/1988, Zagreb.
HRVATSKI biografski leksikon, Angheben Bruno, Sv. 1, A-Bi., str. 165.
KOLACIO, Zdenko, Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, Dometi, 7/1974, br 10-11., str. 80.
La PROSSIMA consecrazione del Tempio votivo di Cosala, La Vedetta d’Italia 16/1934, 26.08.
La SEDUTA della Consulta municipale, La Vedetta d’Italia 16/1934, 03.08.
MATEJČIĆ, Radmila, Kako čitati grad, Rijeka jučer, danas, Rijeka, 1990.
VICELJA-Matijašić, Marina, Sakralna izgradnja u Rijeci u 20. stoljeću, Čovjek i prostor, 35/1988, br. 422,(5)

Izvori
OSOBNI kartoni bivše općine Rijeka i matične knjige rođenih koje su pohranjene u Povijesnom arhivu Rijeka (podaci o mjestu i datumu rođenja).
REGISTRI sindikata arhitekata, inženjera i ovlaštenih geometara Italije. Povijesni arhiv Rijeka.

[zokxy]

ANGYAL, VITTORIO
Sin Sammuela. Rodio se u mjestu Bönyrétalap, u Mađarskoj 1. svibnja 1889.
Studirao je u Budimpešti, gdje je 20. lipnja 1911. godine diplomirao i stekao zvanje građevinskog inženjera.
Krajem dvadesetih godina živi u Rijeci, gdje djeluje kao samostalni arhitekt.
Umro je 1952. godine.

Radovi u Rijeci
Stambene kuće u zoni Viale Littorio (u blizi željezničkog kolodvora).
Židovski hram (Sinagoga).
Bibliografija o autoru
ANTONIAZZO-Bocchina, Anita, Arte e artisti figurativi a Fiume dal 1900 al 1945. P.o. časopisa "Fiume", 1981,No.I
Izvori
OSOBNI kartoni bivše općine Rijeka i matične knjige rođenih koje su pohranjene u Povijesnom arhivu Rijeka (podaci o mjestu i datumu rođenja).
REGISTRI sindikata arhitekata, inženjera i ovlaštenih geometara Italije. Povijesni arhiv Rijeka.

[zokxy]

AUER, BELA
Rodio se 3. listopada 1899. godine u Zagrebu. Otac Robert bio je slikar, kao i majka Leopoldina rođ. Schmidt.
Od 1919. do 1923. studirao je arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi u Beču.
Po završetku studija (1923.) zapošljava se kao projektant u ateljeu arhitekta I. Fischera u Zagrebu. Ovdje radi do 1930. godine, kada otvara vlastiti projektni atelje koji vodi do 1936. Od te godine, do 1942. radi u Središnjem uredu za osiguranje radnika. Nakon rata, u periodu od 1946. do 1951. godine radi u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu. Od 1951. do 1966. godine, kada je umirovljen, vodi vlastiti Arhitektonsko- projektni biro "Auer".
Umro je u Zagrebu 1. svibnja 1975. godine.

Radovi u Rijeci
Hrvatski kulturni dom. Natječajni rad 1935. godine sa Z. Vrkljanom. Za ovaj neizvedeni projekt bio je nagrađen.
Projekt OUZOR-a.
Bibliografija o autoru
ENCIKLOPEDIJA hrvatske umjetnosti, Sv. 1., Zagreb, 1995.
LASLO, A. Individualno stanovanje u Zagrebu od l900. do 1940., Arhitektura, 1983-84.
PREMERL, Tomislav, Hrvatska moderna arhitektura između dva rata, Zagreb, 1990.

[zokxy]

BABIĆ, LEO
Po zvanju arhitekt, djelovao je kao sušački projektant i graditelj. Suvlasnik je poznatog  Građevinskog poduzeća "Ing. Leo Babić i Boren Emili" koje je djelovalo u Sušaku između dva svjetska rata.
Radovi u Rijeci
1937-1947. Hrvatski kulturni dom. Radove izvodi poduzeće "Ing. Leo Babić i Boren Emili". Gradi se od 1937. do 1943. godine.
1938-1939. Pravoslavna crkva Sv. Đorđa u Sušaku. Radove izvodi poduzeće "Ing. Leo Babić i Boren Emili". Gradi se od 1938 do 1939. godine.
1940. Župna crkva Sv. Tereze na Vežici. Babić je odgovorni projektant i izvođač. Izgrađena 1940. godine.
Bibliografija o autoru
MATEJČIĆ, Radmila, Kako čitati grad, Rijeka jučer, danas, 3. dopunjeno izd.. Rijeka, 1990.
VICELJA-Matijašić, Marina, Sakralna izgradnja u Rijeci u 20. stoljeću, Čovjek i prostor, 35/1988, br. 422,(5)

[zokxy]

BACCARCICH, GIOVANNI
Radovi u Rijeci
1873. Hotel "Lloyd", Trg Republike   P+4
1874. Kuća, Erazma Barčića 7 (danas Voplin)   P+2
1874. Kuća Marie i Antonia Weiss, Erazma Barčića 15   P+2


BACHARCHICH, GIUSEPPE
Radovi u Rijeci
1874. Kuća, Kirin Kula   P+2
1874. Kuća, Slogin Kula   P+1
1874. Kuća Bonetich, Kirin Kula   P+3
- rekonstrukcija
1914. Kuća M. Stipanovich, Školjić 3   P+3
- balkoni

[zokxy]

BACCI, NEREO
Rođen 29. 1. 1898. kao najmlađi od desetoro djece zlatara Pietra Bachicha. Studij arhitekture završio je u Milanu 1923. godine gdje je stekao zvanje inženjera arhitekture. U Milanu radi prvo u ateljeu kolege sa studija Conte Caccia Dominioni, a potom samostalno.
U Rijeci djeluje od 1937. Ima vlastiti ured u Via G. Galilei 2, koji 1944. bude uništen u bombardiranju. Od 1948. godine, kad optira za Italiju, prvo živi s obitelji u Varesotto, a potom seli u Milano i radi samostalno. Umro je u Milanu 1972. godine.

Radovi u Rijeci.
Adaptacija prostorija ex "Rižerije" za društvene aktivnosti i blagovaonicu radnika Rafinerije nafte. Projektira 1937. godine, nije realizirano.
Radničko selo Rafinerije nafte (današnja ulica Giuseppe Duella). Izgrađeno 1940. godine.
Riječki  neboder. Bacci je upravitelj gradnje. Građen u periodu od 1929. do 1942. godine.
Stambena zgrada, Laginjina 19 (Casa nave).
Dopolavoro “Mateo Skull”, 1941.
1941. ex "Fonderia e fabbrica macchine Matteo Skull", Vodovodna 2
- proširenje i modernizacija pogona i nadogradnja upravne zgrade
1941. Protuavionsko sklonište s menzom i konakom za radnike, Vodovodna 2

Bibliografija o autoru
MATEJČIĆ, Radmila, Kako čitati grad, Rijeka jučer, danas, 3. dopunjeno izd., Rijeka, 1990.
G. B(acci), Nereo, La Voce di Fiume, a. XXX (1996), n. 3 (31. 03. 1996), p. 9

[zokxy]

BACCI, PIETRO
Sin Pietra, rođen u Rijeci 15. lipnja 1890. godine.
Studij arhitekture završio je 1912. godine na Politehnici u Budimpešti, gdje je stekao zvanje inženjera arhitekture.
U šk. godini 1912/13. radi kao asistent za statiku na Politehnici. Po dolasku u Rijeku 1913. zapošljava se u gradskom Tehničkom uredu. Zvanje višeg inžinjera stiče 1919, a voditelj odsjeka postaje 1920. godine.

Radovi u Rijeci.
Stambene zgrade.
Pedagoški fakultet i Osnovna škola (“D. Manin”)

Izvori
OSOBNI kartoni bivše općine Rijeka i matične knjige rođenih koje su pohranjene u Povijesnom arhivu Rijeka (podaci o mjestu i datumu rođenja).
REGISTRI sindikata arhitekata, inženjera i ovlaštenih geometara Italije. Povijesni arhiv Rijeka.

[zokxy]

BALDINI, GIUSEPPE
Radovi u Rijeci
1871. ex Casa Ciotta I i II, Tršćanska obala   P+3 - P+4
1871. ex Casa Gorup, Sarajevska 11 i Zagrebačka 12   P+4+Pk
1873. ex Casa Ciotta III, Zagrebačka 19   P+4


BAUER, HINKO
Radovi u Rijeci
1950-1952. Kuća, Skopska i Zagrebačka   P+6 - P+7

BAUMGARTEN, SANDOR
Rođen u Dunaföldváru, a umro u Budimpešti 1928. godine.
Građevinski fakultet završio u Budimpešti. Radio je u birou Imre Steindla i Alajosa Hauszmanna, a potom, do 1911. rukovodio odjelom Ministarstva građevina.

Radovi u Rijeci


BAUMHORN, LIPOT
(LEOPOLD)
Rođen u Kisberu 28. 12. 1860., a umro u Budimpešti 8. 7. 1932.
Diplomirao na Politehnici u Beču.

Radovi u Rijeci
? Sinagoga

[zokxy]

BAYER, ANDREA
Sin Aleksandra, rođen 28. ožujka 1871. godine u mjestu Szécsény, u Mađarskoj.
Studij je završio 1893. u Budimpešti gdje je stekao zvanje građevinskog inženjera.
Od 1930. godine radi kao prvi inženjer u Sezione Genio Civile u Rijeci.

“Nato a Szécsény (Ungheria) nel 1871. Si laureo’ a Budapest nel 1893. Cav. Uff. della Corona d’Italia.
 Fu Consigliere Edile, Presidente della Commissione esaminatrice per Macchinisti Navali, Segretario e poscia Presidente della ex-Societa’ degli Ingegneri ed Architetti. Attualmente e’ dirigente del R. Ufficio del Genio Civile di Fiume (Carnaro). Membro della Commissione Italo-Jugoslava, per la regolazione del fiume Eneo. Dal 1900 in poi progetto’ e diresse i proncipali lavori marittimi del Porto di Fiume.”
(D’Agostino E., Professionisti ed Artisti della Venezia Giulia : profili.”, Editoriale F.I.T., Torino 1935.)

Radovi u Rijeci
Stambena zgrada, Omladinska 10.
1931. "Ufficio del Genio Civile di Fiume"
- ovjereni nacrti za firmu
1933. Nadogradnja svjetionika na Mlaki

Izvori
OSOBNI kartoni bivše općine Rijeka i matične knjige rođenih koje su pohranjene u Povijesnom arhivu Rijeka (podaci o mjestu i datumu rođenja).
REGISTRI sindikata arhitekata, inženjera i ovlaštenih geometara Italije. Povijesni arhiv Rijeka.

[zokxy]

BAZZARIG, FILIBERTO
Radovi u Rijeci
1874. Park "Cecilinovo" (park na Mlaki)
1874. Palača "Municipija", Trg Riječke rezolucije P+2
- obnova (ex Augustinski samostan)
1876. Zvonik
- generalna obnova i žbukanje
1890. Gradski toranj
- obnova
1894. Palača penzionog fonda, B. Kidriča 60


BELLEN, GIOVANNI
Radovi u Rijeci
1913. Dogradnja Bagno Ilone, ex Školjić 1, 4, 5.   


BELLINI, GEOM. GIORGIO
“Nato a Fiume nel 1870. Abilitato all’esecizio della professione di geometra nel 1932.
 Perseguitato politico dall’Austria per l’opera sua svolta in Fiume a pro’ dell’Italia. Geometra d’evidenza presso il Comune di Fiume dal 1888. Nel 1895. fu incaricato dal Comune stesso di approntare l’impianto del Nuovo Catasto che ebbe poi a servire di base per la compilazione dei fogli della proprieta’ tavolare, e rappresentante il Comune di Fiume nella Commissione Giuridica che stabiliva le proprieta’.
 Attualmente libero professionista in Fiume con studio in via Pomerio 28.”

(D’Agostino E., Professionisti ed Artisti della Venezia Giulia : profili.”, Editoriale F.I.T., Torino 1935.)

BESCOCA, LUIGI
Rođen 15. 1. 1864. u Trstu. Diplomirao na Politehnici u Beču 1887. U riječkom Gradskom tehničkom uredu zapošljava se 1894. godine, a 1901. stiče zvanje višeg inžinjera.
Radovi u Rijeci ?