Sljedeći dan sam si priuštio još jednu šetnjicu Zadrom. Vjerojatno se sjećate da sam u jednom od prethodnih postova spominjao kako ću se uspentrati na zvonik Svete Stošije. ispalo je kako to nije nimalo lagani poduhvat, kao što sam mislio. Preko 350 stepenica, od kojih su prvih 50-ak toliko izlizane da je nemoguć normalan hod i po suhome (po mokrome se ne bih niti usudio penjati gore), a prolaz je toliko uzak da malo krupniji ljudi uopće ne moraju razmišljati o ovom podvigu. No oni koji se ipak odluče okušati u ovom penjanju, jednom kada izađu na terasu oko osmerokutne kupole zvonika biti će nagrađeni pogledom koji oduzima dah (Ameri bi rekli "breathtaking" za ovo). Ima još nešto oko ovog penjanja: taj "užitak" ćete platiti 10 kuna (djeca plaćaju 5 kuna), no isplati se svake stepenice i svake kapi znoja!
Nisam snimio puno slika gore, tek par, no definitivno se namjeravam vratiti gore, i definitivno namjeravam napraviti još fotografija s tog mjesta... Fotografije slijede:
Kada se popnete na vrh, možete vidjeti ovaj natpis. Nalazi se odmah iznad izlaza na terasu:
Gdje još ima ovakav pogled (osim kod nas u Bella Fiume)? Jednom riječju,
NIGDJE!
Zadarska Kalelarga je jedna od najdužih i najstarijih ulica na zadarskome poluotoku; stara je cca 2000 godina. No sa ove pozicije izgleda jako maleno, a ljudi dolje - kao pravi mravi!
Panorama sjeveroistočnog dijela Zadra izgleda otprilike ovako:
Iz ovakve blizine, anđeo na vrhu zvonika izgleda upravo impozantno! Šteta samo što ne postoje nikakve škale za penjanje do njega, kakva bi to tek bila panorama...
Pogled na zapad, na morsku stranu, daje i ovakve vidike. Sunce se polagano spušta, a more se u zlato pretvara. Ma tko to može platit...
Jedno od zvona Svete Stošije. Na svu sreću, nije bilo zvonjave dok sam bio gore...
Kupola zvonika, iznutra
Ovo je ploča postavljena u spomen na graditelja zvonika. Kako sam napisao u jednom od prethodnih postova, zvonik je građen iz dva dijela. Drugi dio (zadnja tri kata) napravljen je između 1891. i 1894. godine, po uzoru na 4 zvonika grada Raba.
Prošli puta kad sam slikao zalazak sunca, nebo je bilo oblačno. Ovaj puta - potpuno vedro. I naravno, nisam mogao odoliti, i napravio sam ovih par fotki. Istinu govoreći, nešto ovako lijepo se može vidjeti jedino kod nas u Bella Fiume (s time što su naši zalasci sunca puno ljepši!)
O tome koliko je Zadar svjetski poznata turistička destinacija neću govoriti. No niti u najluđim snovima nisam se nadao kako ću tu sresti i
NJEGA! Izgledao mi je premoreno, i rekao mi je kako je to od napornog rada tokom božićnih i novogodišnjih blagdana. No ja ipak mislim kako su tome umoru kumovale dvije dame sa kojima je kasnije hodao ruku pod ruku (jarac stari)...
Vjerujem kako je ovo mjesto svima poznato. Vjerujte mi na riječ, fotografije niti približno ne mogu dočarati kako ovo dobro izgleda, pogotovo zato što se uz "Pozdrav Suncu" nalaze i Morske orgulje. Ta kombinacija svijetla, boja i zvuka je totalni pogodak, i pravi odmor za oči i uši!
Eto, toliko od mene za sada. Trudit ću se biti ne previše nametljiv u sljedećim postovima...
