Ekspedicije i istraživanja regije

Ekspedicije i istraživanja regije

JAPNENICE NA PLASI

Korisnička ocjena:  / 4
LošeNajbolje 

 

Japno se u našem kraju kroz povijest mnogo koristilo, pa su se stoga i gradile mnoge priručne japnenice. Hreljani su bili poznati proizvođači japna, a vrhunac proizvodnje dosegnut je između dva svjetska rata, i to proizvodnjom u zaseoku Plase. Ovo je vrlo detaljna i fotodokumentirana priča o tamošnjoj proizvodnji japna, sa prijedlogom revalorizacije ove zanimljive povijesne baštine.

 

JAPNENICE NA PLASI
 
Na cestovnom prijelazu stare Karolinske ceste preko pruge Zagreb – Rijeka, a na otprilike pola puta između Hreljina i Zlobina smjestile su se Plase.
Plase su dio Hreljina sa otprilike stotinu stanovnika, dvadesetak obiteljskih kuća i željezničkom stanicom s nekoliko pripadajućih objekata.
Putujući vlakom iz smjera Zagreba ili automobilom iz smjera Fužina neposredno prije Plasa otvaraju se prekrasni vidici na Kvarnerski zaljev, otoke i Učku. Nakon putovanja kroz brdoviti Gorski kotar na tom mjestu prvi puta vidimo more.
Danas mirno mjesto bez velikog prometa i bez društvenih događanja nekada je bilo živo čvorište na sjecištu jako važnih prometnica. 
Željeznička stanica Plase nekada je imala velik značaj za okolna mjesta, zvala se stanica Plase – Crikvenica i gravitiralo joj je veliko područje od Hreljina do Senja. Današnji spokoj Plasa nekada je narušavala zaboravljena „industrija proizvodnje japna”. Tradicionalni način proizvodnje japna ovdje je doživio vrhunac.
Novo doba donosi i novi pogled na život, pa danas ne možemo razmišljati o obnovi proizvodnje japna nego o obnovi japnenica kao dio baštine koju su nam ostavili naši preci. 
 
POVIJEST JAPNARSTVA
Japno je najviše rabljeno vezivo u graditeljstvu od začetaka civilizacije do današnjih dana.
Formiranje priručnih japnenica bio je začetak mnogih velikih gradilišta. U građevinarstvu japno se koristi za pripremu morta za zidanje i žbukanje, za stabilizacije tla, za ličenje i dezinfekciju, za saniranje ekoloških incidenata, za pročišćavanje i neutralizaciju otpadnih voda...
Osim u građevinarstvu japno se koristi i u poljoprivredi, dezinfekciju vode za piće, u kemijskoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji, za proizvodnju farmaceutskih proizvoda...
CaCO3 (kalcijev karbonat) zagrijavnjem na 900 – 1200 stupnjeva Celzijusa gubi CO2 (ugljični dioksid) i ostaje CaO (živo vapno)
Vapnenac je taložna stijena sastavljena uglavnom od kalcijevog karbonata i malim primjesama drugih minerala.
Tektonskim kretanjima neke istaložene mase su se izdignule iznad površine mora i sada su nam dostupne.
Prvi dokazani nalazi uporabe japna datiraju između 14 i 7 tisućljeća prije Krista na području današnje Turske. (Pronađeni su podovi u koje je ugrađeno japno).
U vrijeme Jerihonske kulture (6 – 4 tisućljeće prije Krista) na području današnje Palestine ljudi su se služili japnom za zidanje opekom.
Za vrijeme Egipatske civilizacije japno se koristilo u gradnji za izradu mortova.
Najstarija peć za proizvodnju japna pronađena je u Mezopotamiji i potječe iz 2 tisućljeća prije Krista.
Grci su za gradnju građevina u Ateni, Knososu, Kreti koristili japneni mort, a dobivali su ga žarenjem vapnenca i školjaka.
Primjena japna doživjela je pravi procvat u vrijeme Rimskog carstva.
Rimljani su gradili kupole i do 40 m raspona od opeke ili kamena vezanih japnom.
U 2 st. prije Krista počeli su upotrebljavati cement, miješali su ga sa japnom i dobivali materijal koji su mogli koristiti bez opeke i kamena (beton).
Dodavali su u japno organske dodatke (ulja, masti, jaja) i time dobivali razne boje.
Japno su upotrebljavali za stabilizaciju tla prilikom gradnje cesta.
Tehnika proizvodnje japna je u vrijeme Rimljana poboljšana što dokazuju otkrivene peći u Iversheimu, Trieru, Berlinu (Njemačka), Vinkovcima, Zagrebu.
U staroj Kini japno se mnogo koristilo za stabilizacije tla, gradnji, koristilo se i prilikom izgradnje Velikog kineskog zida.
U srednjem vijeku dolazi do ponovnog razvoja japnarstva te se ono upotrebljava kao vezivo u građenju utvrda i utvrđenih gradova.
Industrijskom revolucijom i naglom izgradnjom dolazi do sve veće uporabe japna u graditeljstvu, a razvoj željeznice omogućava transport svih materijala, a tako i japna na velike udaljenosti. Omogućuje se razvoj trgovine i započinje industrijska proizvodnja japna.
Gotovo kroz cijelo 20 st. Japno se proizvodilo i na Plasama.
 

JAPNARSTVO NA PLASAMA


Geoprostorni i povijesni uvjeti nastanka japnenica

 

Hreljani su bili poznati proizvođači japna, a vrhunac proizvodnje dosegnut je između dva svjetska rata, i to proizvodnjom u zaseoku Plase.
Japno se u našem kraju, kroz povijest, mnogo koristilo, zasigurno su se gradile mnoge priručne japnenice. Ostataka takvih priručnih malih japnenica ima i u samom Hreljinu.
Proizvodnju japna diktirale su dvije osnovne potrebe, blizina nalazišta kvalitetnog kamena i drvna masa potrebna za žarenje u proizvodnji.
Plase su čvorište Karolinske ceste i pruge Rijeka – Zagreb te su iz tog razloga bile logičan položaj za proizvodnju velikih količina.
Kvalitetnog kamena bilo je u neposrednoj blizini, drvna masa potrebna za žarenje dopremala se željeznicom iz Gorskog kotara, a japno se nakon žarenja transportiralo ili prugom ili Karolinskom cestom.
Prva japnenica koja je proizvodila veće količine bila je smještena u zaseoku Melnice na križanju dva odvojka Karolinske ceste.

 

japno plase

 

 

 

STARA FURNAŽA – radila do I. svj. rata (vl. Sobol Matej – Mateša)

 

stara furnaža japnenica plase

 

Nastala je kao priručna japnenica za lokalne potrebe.
Vlasnici japnenice na Melnicama prvi su povećali proizvodnju i počeli koristiti željezničku i cestovnu infrastrukturu za dopremu i otpremu materijala u proizvodnji.
Izgrađen je put do japnenice i povezala se na cestu Plase – Hreljin. 
Drvo za žarenje dopremano je iz Gorskog Kotara najprije zaprežnim kolima, kasnije željeznicom do Plasa i zaprežnim kolima do Melnica.
Kamenolom (kava) za vađenje vapnenca i proizvodnju japna na staroj furnaži bili su neposredno uz japnenicu.
Proizvedeno japno razvozilo se zaprežnim kolima do okolnih mjesta.
Na njoj je radilo 5-6 radnika uglavnom bliža rodbina vlasnika.
 
 
 
 
Pokazala se kao nedovoljno rentabilna zbog velikih troškova prijevoza, napuštena je prije Prvog svjetskog rata, a vlasnik je već tada imao sagrađenu novu japnenicu na Plasama
 
 
Nakon izgradnje prve japnenice na Plasi (početkom 20 st.) uvidjela se važnost blizine željezničke pruge u distribuciji japna i dovoza drva.
Tržište se širi na Gorski kotar, grade se nove japnenice.
Do Drugog svjetskog rata na Plasama je bilo 20 japnenica i može se reći da je postojala industrijska proizvodnja.
Japno se distribuiralo po cijeloj Hrvatskoj i sve do Srbije.
Početkom drugog svjetskog rata pala je proizvodnja, gasi se zadruga i većina japnenica prestaje s radom.
 
 
Po završetku rata ponovno se osniva vapnarska zadruga, ali zbog smanjenja tržišta proizvodnja je u stalnom opadanju.
Na temeljima vapnarske zadruge 1950.g. Osniva se poduzeće „Vapnenac” koje polako mijenja djelatnost i napušta proizvodnju.
Japnarstvo se na Plasama održalo do kraja 80-ih godina 20.st.  Posljednji japnar  koji je živio isključivo od njegove proizvodnje bio je Božo Čop – Švik, jedna od njegovih japnenica i danas je u dobrom stanju, sa složenim kamenom i spremna je za paljenje.
 
Postojeće stanje:

TRUMBIĆEVA JAPNENICA – 1938.g. (Drago Sobol – Tominov / O.P.Z. Zlobin / Kružić Zdravko – Trumbić):
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
PACINKINE JAPNENICE – „PONIKVE” – 1936-1939.g. (Vidas Rade – Pacinkin)
 
 
 
 
 
 
JOVOVA JAPNENICA – 1937.g. (Kučan Ivan – Jovo)
 
 
 
 
 
 
ŠVIKOVA JAPNENICA – početak 2 svj. rata. (Ivan Čop – Švik)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ŠVIKOVE JAPNENICE – 1930.g., 1958.g (Vicić Čop, Božo Čop - Švik)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1930.
 
 
 
 
 
 
 
TONČEVA JAPNENICA (LONČIĆ) – 1930.g., 1958.g (Polić Toma – Grašica, Sobol Drago - Tonac)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
HELIĆEVA JAPNENICA – Početak 20 st. (Tijan Luka, Grubišić Anton – Helić)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Nacrti japnenica:
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Od (21 ili 22) japnenice, koliko ih je postojalo neke su u još dobrom stanju. Dvije su ispunjene kamenom i gotovo su spremne za paljenje (Ivana Švika i Boža Švika)
Dvije nisu ispunjene kamenom, ali nisu urušene sa složenom ciglom u dobrom stanju i mogle bi se koristiti i danas
Četiri japnenice su urušene sa dobro vidljivim konturama ali imaju oštećenja koja se mogu sanirati jedino građevinskim zahvatima
Šest japnenica je potpuno srušeno sa vidljivim tragovima postojanja, od kojih je jedna na Melnicama
Za 6 japnenica nema tragova postojanja ali je sigurno da su postojale i zna se njihov položaj
Za jednu nije dokazano postojanje, ali se pretpostavlja njen položaj i premještanje na drugu poziciju
 
 
Stanje japnenica prije 25 godina:
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Proces tradicionalne proizvodnje japna na Plasama
 
 
 
 
 

Kamen se u kavama najprije bušio (Isprva su se kave nalazile uz samu japnenicu, kasnije se kamen vozio iz obližnjih kamenoloma)
U kavama se radilo u grupama po tri radnika
Jedan je pridržavao i vrtio ručno svrdlo, dvojica su naizmjenice batovima zabijali svrdlo
Bušile su se rupe do 1 m dubine. Nakon otpucavanja dinamitom kamen se lomio u manje komade i sortirao po veličini i obliku.

 

 

 

 

 

Drvo za potpalu moralo je uvijek biti na raspolaganju u velikim količinama.
Za jedno paljenje japnenice kapaciteta 2 vagona (22 tone) trošilo se cca 40 m3 jelovine, 3 – 5 m3 šveljara (željezničkih pragova), a ponekad su se ložile i automobilske gume.
 
 
 
 
 
 
Neke japnenice su za lakšu dopremu kamena iz kave imale izgrađene tračnice te se kamen vagonetima prevozio do japnenice. Ostaci vagoneta i tračnica vidljivi su i danas ponegdje.
 
 
 
 
 
 
Kamen se slagao po određenim pravilima, oblikovao se svod unutar kojeg se formiralo ložište.
 
 
 
 
 
Kamen za svod se slagao u redovima, u svakom redu su morali biti izduženi komadi kamena (ključevi) koji su povezivali redove. Svaki se red preklapao za nekoliko centimetara i formirao se svod.
 
 
 

U svodu su se ostavljale uzidane rupe (difuzuri) za bolje širenje i provođenje topline
Nakon spajanja svoda kamen je prema vrhu morao biti sve sitniji.
 
 
Presjek japnenice nacrtan 23.05.1995.
 
 
Tlocrtna skica
 
 
 
 
 
 
 
Prije paljenja zatvaraju se svi otvori (vrata – gornja i donja)
Na složeni kamen izvana se zidao vapneni zid, u donjim vratima ostavljao se mali otvor za ubacivanje drva u ložište.
 
 
 
Na kraju se morala izraditi kapa japnenice
Služila je za usmjeravanje vatre u peći i ravnomjerno rasprostiranje topline unutar japnenice
Radila se od puha (vapneni otpad)
Kape su imale osam vanjskih i jedan središnji otvor.
 
 
 
 
Paljenje japnenice
 
Za japnenicu veličine 2 vagona (22 t japna) bilo je potrebno 5 – 6 dana neprestano ložiti vatru.
 
Ložilo se jelovim drvom radi boljeg izgaranja, jer jelovina ne stvara žar, a postiže visoke temperature.
Temperatura u ložištu dostizala je 1600 stupnjeva C i morala se neprestano održavati.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Hlađenje japnenice

Nakon što se sav kamen pretvorio u japno prestalo se s loženjem.
Zatvarali su se svi dovodi zraka i peć se tako hladila nekoliko dana.
Ispečeno japno se vadilo van iz peći, krcalo na zaprežna kola, kasnije kamione i vozilo na vagone ili se prodavalo na licu mjesta.
Paljenjem 45 tona kamena dobilo se 22 tone živog japna (2 vagona)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Gašenje živog japna

Živo japno se stavljalo u posebne posude, dodavala mu se voda uz miješanje
Prilikom gašenja razvija se temperatura od 480 stupnjeva C
CaO + H2O = Ca(OH)2
Gašeno japno se čuvalo u jamama (zidanim bazenima za japno)
U jame je bilo potrebno dodavati vodu radi mogućeg isušivanja.
Jamu za japno imala je gotovo svaka kuća u našem kraju
 
 
 
 
BILO BI VRIJEDNO POVIJESNO ISTRAŽITI I OBRADITI

Nema više živih profesionalnih japnara. Isto tako nema službene stručne dokumentacije o proizvodnim procesima koji su se koristili u proizvodnji na Plasama.
Potrebno je istražiti podatke za svaku postojeću ili uništenu japnenicu.
Usmenu predaju i postojeće zapise treba istražiti i dokumentirati.
Postoji nekolicina ljudi koji znaju tehnološki proces proizvodnje kojeg je potrebno dokumentirati.
Potrebno je formirati arhivu fotografija, ugovora, pisama, tekstova..., koji imaju veze s nastankom japnenica, radom na proizvodnji, životom japnara...
Istražiti povijesne, ekonomske, makrolokacijske i mikrolokacijske okolnosti nastanka japnenica, proizvodnje japna i očuvanja zanata.
Istražiti kapacitete proizvodnje, puteve prodaje i distribucije.
Hreljani su se japnarstvom bavili u Gorskom kotaru i Lici, okolnosti preseljenja proizvodnje u te krajeve također bi bilo zanimljivo istražiti.
 
PRIJEDLOG GRAĐEVINSKIH ZAHVATA

Japnenica na Melnicama ima prekrasan vidik na Kvarner, Bakarski zaljev, Hreljinsku gradinu, te je u sklopu njene kave (platoa )moguće pročistiti i posjeći šiblje, urediti stabla i poravnati teren. Izgraditi pristupnu stazu, postaviti info plakate sa podacima o samoj japnenici i kartom s ucrtanim položajima ostalih japnenica. Na poravnatom platou mogu se postaviti stol sa klupama i klupe za odmor s pogledom na more. Ostatke japnenice svakako je potrebno osigurati od mogućeg urušavanja.
Dvije japnenice u kojima je složen kamen (Ivana i Boža Švika) mogle bi se otvoriti da posjetitelji mogu ući u samo ložište i time omogućiti razgledavanje unutrašnjosti.
Mogle bi se obnoviti nadstrešnice nekih japnenica koristeći stare fotografije. U tim bi se nadstrešnicama mogli izložiti oruđa i alati kojim su se koristili japnari prilikom proizvodnje.
Sve bi japnenice trebalo povezati pristupnim stazama i omogućiti šetnju i razgledavanje svih japnenica.
Svaka japnenica trebala bi imati informacijski plakat i kartu položaja
Helićeva i Trumbićeva japnenica su još u solidnom stanju te ih je moguće uz male zahvate obnoviti. Na Trumbićevoj japnenici moguće je obnoviti prugu koja je japnenicu povezivala s kavom, obnoviti i izložiti vagonete.
Svaka japnenica ima kavu sa platoima koji se mogu koristiti za odmor prilikom razgledavanja. Okoliše postojećih japnenica moglo bi se urediti i opremiti sadržajima za odmor i piknik.
Moguće je obnoviti popratne građevine Švikove, Trumbićeve i Helićeve japnenice i ti bi se objekti mogli mogli koristiti za izlaganje povijesne arhive, starih fotografija, sačuvanih tekstova i svih ostalih dokumenata vezanih uz proizvodnju japna i život japnara.
 

Uključivanje objekata u turističke tokove


Plase se nalaze na području Grada Bakra koji nema razvijen turizam, ali se u neposrednoj blizini nalaze povezane biciklističke staze i planinarski putevi koji Plase mogu povezati sa gornjim krajem općine Vinodolske i Crikvenice. Predstavljanje japnenica biciklistima i planinarima svakako bi bilo zanimljivo.
Događa se i neprestani rast posjeta vidikovcima iznad Vinodolske doline, a Plase su od najbližeg udaljene samo nekoliko kilometara.
Nekada kolski put, a danas staza povezuje Plase sa Tuhobićem čija je okolica tradicionalno izletište povezano planinarskim pravcima.
Fužine postaju jedno od izletničkih središta Primorsko – Goranske županije. U sklopu izletničkih posjeta Fužinama moguće je posjetiti i Plase koje su na cestovnoj vezi Rijeke i Fužina. Sa Plasa se pružaju prekrasni vidici na Kvarnerski zaljev i njegove otoke Krk i Cres.

 

ZAKLJUČAK
Proizvodnja japna na Plasama svoj je vrhunac doživjela u razdoblju između dva svjetska rata i možemo reći da je to bila razvijena industrijska proizvodnja.
Hreljani su u posjedu imali i japnenice u Gorskom kotaru i Lici. Pretpostavlja se da je na svim japnenicama koje su posjedovali Hreljani radilo preko 150 ljudi.
Nedopustivo je da se jedna važna industrijska grana našega kraja potpuno prepusti zaboravu.
Dužni smo istražiti i pokazati baštinu koja je nekoć bila jako važna i bila nositelj života mnogih obitelji Hreljina i okolice.

 
Hvala na pažnji!
(Boris Mičetić, Davor Grbac, croinfo.net lime-researchin' team)
 
Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8785909
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
888
2663
8046
8762284
50496
78190

Vaš IP: 54.144.23.12
Sad je 24.08.2017 08:49:53