Bunkeri i utvrde

Bunkeri i utvrde

UTVRDA SOKOLAC IZNAD BRINJA

Korisnička ocjena:  / 2
LošeNajbolje 

Sokolac 902

 

Brinje je mali gradić i općinsko središte sjeverozapadnog dijela Like s približno 2000 stanovnika. Nalazi se 32 km istočno od Senja, na cesti koja od Karlovca preko prijevoja Vratnika (694 m) vodi prema moru. Smješten je u kraškoj zavali Brinjskog polja, između obronaka Velebita i Kapele, na nadmorskoj visini od 481 m. Pretpostavlja se da je taj prostor bio naseljen još u prapovijesti jer se na obližnjem Humcu nalaze ostaci drevnih opkopa, a pretpostavlja se da je tu u rimska vremena bio i grad Monetium.

 

Sokolac 902

 

Mjesto se Brinje prvi put u povijesti spominje 1343. godine kada iz njega piše Bartul VIII. knez krčki mletačkom duždu. Pretpostavlja se da je Brinje došlo pod vlast budućih Frankopana potaknuto provalom Tatara, ukazima hrvatsko-ugarskih kraljeva početkom 13. stoljeća, istodobno kad i modruška i vinodolska županija. U pismima i ispravama spomenutog Bartula VIII., koje su potom uslijedile može se uočiti da je sredinom 14. stoljeća Brinje već naselje s crkvom i samostanom augustinaca. Istodobno to znači da su u Brinju kneževi Krčki morali posjedovati svoju rezidenciju, o čemu posebno svjedoči polazak tročlanog poslanstva 1385. iz ovog mjesta orleanskom vojvodi u Francusku za kojega se trebala udati malodobna kraljica Marija nakon razvrgnuća zaruka s češkim kraljevićem Žigmundom. Pretpostavlja se da se ne bi sastali u Brinju da tu već nije postojao plemićki grad s palasom
u kojem su se ugledni gosti mogli odmoriti prije polaska na daleki put.
To posebno spominjemo stoga jer je u našoj historiografiji bilo udomaćeno mišljenje da su budući Frankopani praktički u jednom dahu izgradili kao svoje sijelo utvrdu Sokolac iznad Brinja početkom 15. stoljeća. A navedeni podaci i rezultati arheoloških istraživanja to ipak pobijaju. Vjerojatno su je izgradili postupno, onako kako su im to prilike nalagale.

Inače sve smo te i mnoge druge podatke o jednom od najljepših utvrđenih plemićkih gradova crpili iz još neobjavljena rada Drage Miletića, prof., i Marije Valjato Fabris, dipl. ing. arh., iz Hrvatskoga konzervatorskog zavoda: Sokolac – frankopanski plemićki grad.
No uz nesigurno vrijeme nastanka ove utvrde dvojben je i sam naziv Sokolac, inače općeprihvaćen, te ga i spomenuti autori, iako uz ograde, također rabe. Njime su se koristili svi oni koji su pisali o tom značajnom zdanju, od povjesničara Kukuljevića-Sakcinskog, preko Laszowskog, Klaića, Kruheka, onih koje je zaokupljala arhitektura i skulptura Brinja kao što su primjerice Đuro Szabo i Anđela Horvat te mnogi drugi. Svi navode ime Sokolac, a rjeđe
Sokol ili Sokolovac. Prvi je to ime upotrijebio Franz de Paula Julius Fras 1935. u svojoj topografiji karlovačke Vojne krajine. No arhitekt i istraživač srednjovjekovnoga graditeljstva Zorislav Horvat, koji je o brinjskoj utvrdi pisao u nekoliko navrata, opravdano upozorava kako to nije njegov izvorni naziv. Čak i ističe da su tijekom 15. i 16. stoljeća pisane razne povelje "v našem gradu Brinah", a da se ime Sokolac nigdje ne spominje te da se "Castrum Zokol" spominje 1493., ali u okolici Bihaća.
Zanimljivo je stoga pitanje kako je utvrda u Brinju dobila to ime. Emilij je Laszowski to pokušao objasniti zabunom u korištenju povijesnim izvorima, što je teško tumačiti raširenošću naziva među uglavnom nepismenim pukom krajem 18. stoljeća. Možda je, ističu prof. Miletić i ing. Valjato Fabris, to posljedica
činjenice što je u narodu nakon Frankopana nastala neka priča vezana uz sokolove. Spominju da je Nikola IV., koji je zapravo prvi Frankopan, a koji je baš iz Brinja vladao brojnim posjedima te najslavnije hrvatske plemićke obitelji, uoči svog vjenčanja s Dorotejom Gorjanski poslao u Veneciju na poklon konja i sokola. Možda se radi o nekoj drugoj nezabilježenoj priči, a možda su se jednostavno nakon napuštanja ove utvrde u potkrovljima kule i kapele počeli
gnijezditi sokolovi. Tek bilo kako bilo, činjenica jes da se naziv proširio u narodu, da su ga prihvatili povjesničari i povjesničari umjetnosti, da ga se bilježi u knjigama i leksikonima, da je otisnuto na razglednicama, da se tako nazivaju kafići i tvrtke... Stoga to ime koje ne spominju ni Lenković, ni Pieroni ni Stier, i koje se očito proširilo u posljednje dva stoljeća, treba prihvaćati i s uvažavanjem i razumijevanjem.
Brinjska utvrda kao jedna od rezidencija Frankopana ima u svom sastavu kapelu Sv. Trojstva u tri razine koja je sada pred završetkom obnove, a inače je jedna od najljepših i najočuvanijih burgovnih kapela u Hrvatskoj (kao neobičnost ističemo da se gotovo u svim enciklopedijama za ime kapele navodi Sv. Marija, što je inače naziv brinjske župne crkve izgrađene 1700.). Grbovi Gorjanskih i Krčkih na zaglavnim kamenima svoda crkve, ukazivali su na činjenicu da su kapelica i veći dio utvrde nastali tek pošto se jedini muški izdanak kneževa Krčkih, nakon smrti prve žene nepoznata podrijetla i imena, zaručio sa sestrom palatina (najviši dostojanstvenik u ugarskom dijelu kraljevstva) i hrvatskog bana Nikole Gorjanskog. Gorjanski su inače bili vrlo utjecajna plemićka obitelj u Ugarskoj, a ime su dobili po selu Gorjan u vukovskoj županiji.
Valja dodati da je Nikola IV. bio nesumnjivo najsposobniji izdanak Frankopana, zapravo on je u pravom smislu utemeljio njihovo ime i moć. Tako je 1411. upravo u Brinju primio Ivana Nelipića, posljednjega muškog potomka roda koji je držao cetinsku župu, Klis, Omiš i Ramu. Tom je prigodom dogovorio zaruke svog sina Ivana VI. (poznatog i kao Anž) s Nelipićevom starijom kćeri Katarinom i ujedno ugovorom potvrdio da će ta kći baštiniti sve posjede, a da se mlađa mora zadovoljiti mirazom od 10.000 dukata. To je sljedeće godine potvrdio i kralj Žigmund dok je boravio u Brinju s najutjecajnijim predstavnicima ugarskoga i hrvatskog plemstva, što je nesumnjivo bio značajan ustupak Nikoli. Ujedno mu je potvrdio niz posjeda i patronat nad crkvama. Zna se da je Nikola IV. na temelju dvojbenih dokumenata o navodnom srodstvu s rimskim Frangipanima dobio od pape 1430. novo porodično ime i grb. Tada je stari grb sa šesterokutnom zvijezdom u gornjem dijelu štita zamijenjen novim grbom sa dva lava koji lome kruh.

Nikola IV. umro je 1432., a posljednje je četiri godine bio ban Hrvatske i Dalmacije. Nadživjelo ga je devet sinova čija su se početna razilaženja postupno pretvarala u prave sukobe. Frankopani su se ipak podijelili 1449. u Modrušu, a u diobi je sudjelovalo sedmero preživjele braće i unuk Juraj I., sin Ivana VI. i Katarine Nelipić. Brinje je dobio Bartul IX. koji je imao dva sina. Ivan VIII. naslijedio je Brinje, a Nikola VI. Tržac.
No interes se Frankopana raslojio, a nakon pada Bosne i stalnog pritiska na Modruš, Stjepan se obraća za pomoć Veneciji. To tjera kralja Matiju Korvina da Frankopanima otme Senj i dio Vinodola. Kraljeve čete pod vodstvom bana Ladislava Egervarskog zauzimaju Brinje. Nakon kraljeve smrti Frankopani nastoje povratiti oteta imanja pa Bernardin i Ivan opsjedaju Senj. No budući da je senjskim braniteljima došla pomoć, povlače se u prije osvojeno Brinje. Brinje opsjeda ban Derenčin s velikom vojskom, ali pošto se iz Kranjske vratila turska vojska iz Bosne, Srbije i južne Rumelije, koju je vodio bosanski sandžak-beg Hadum Jakub-paša, svi su zajedno, i Derenčin i Frankopani, brzopleto krenuli na Turke. To je završilo bitkom na Krbavskom polju 1493. i teškim porazom s dalekosežnim posljedicama. Izginuli su brojni hrvatski plemići, a zarobljeni su ban Emerik Derenčin (čiju odluku da bitku prihvati na otvorenom polju mnogi okrivljuju za poraz) i Karlo Gusić (među rijetkima koji su izbjegli tu sudbinu bio je neukrotivi Bernardin). Iako nakon bitke Hrvatska nije imala teritorijalnih gubitaka jer su se Turci povukli, prostor je Like, Krbave, podvelebitskog područja i primorja bio stalno izložen turskim napadima.
Brinje su nakon Ivana VIII. naslijedili njegovi sinovi Krsto i Vuk. Krsto je kao pristaša Ivana Zapolje poginuo pri opsadi Varaždina, a Vuk je ustupio Brinje na čuvanje caru. No kako se stanje nije poboljšalo tražio ga je natrag. Tijekom 1530. Turci provaljuju duboko u Kranjsku, a na putu pljačkaju i pale naselje i augustinsku crkvu, ali Sokolac ne uspijevaju zauzeti. Inače Turci su napadali Sokolac u više navrata (1530., 1623., 1630. i 1661.), ali ga nikada nisu uspjeli zauzeti, baš kao ni itko drugi.
Vuk Frankopan je nakratko opet u vlasništvu Brinja, ali ono potom trajno ulazi u sastav krajiških utvrda. Njegovom pogibijom 1546. u jednoj bitci u Njemačkoj ugasila se loza Frankopana Brinjskih.
Slijedi razdoblje u kojem je Brinje krajiška vojna utvrda. Da bi se pojačala vojna moć razgrađuju se neki dijelovi frankopanskog grada i zamjenjuju jednostavnijim vojničkim sadržajima, a prostori frankopanskog palasa i ulazne kule prilagođuju se zahtjevima skromne vojničke svakodnevice. Kada je 1871. raspuštena Vojna krajina i čitavo područje vraćeno pod ingerenciju Hrvatskog sabora, Sokolac je već tridesetak godina bio potpuno napušten.

Prvi je likovni prikaz Sokolca, tada već krajiške utvrde, dao 1566. ondašnji vojni inženjer Nicolo Angielini. Uočljivo je da je već izgrađen vanjski sustav obrane s jakim polukružnim bastionom koji je okrenut prema južnoj najblažoj padini. Frankopanska je jezgra pregrađena visokim zidom podignutim između kule i kapele, što se neće mijenjati za trajanja Vojne krajine. Sljedeći vojni inženjer Giovanni Pieroni sastavlja 1639. izvješće i crta prvi tlocrt i pogled na
utvrdu sa sjevera. On visoko cijeni njezine obrambene sposobnosti i nepredlaže nikakva poboljšanja. U tlocrtu veću pozornost obraća na vanjski obrambeni zid koji je na lomovima pojačan okruglim kulama, ulaz je kroz četverokutnu kulu, a južnu stranu osigurava jak niski bastion.
No u njegovu je crtežu mala pažnja posvećena kapeli, a nije vjerodostojno prikazana ni dominantna frankopanska kula.
Trideset godina kasnije, nakon Pieronija u Brinje dolazi Martin Stier koji svoje izvješće oprema najljepšom vedutom Brinja. U opisu navodi da je unutrašnjost tvrđave ispunjena drvenim nastambama i da su ulice vrlo uske te da su hodnici na zidinama i podovi u tornjevima sasvim propali. No ni njegov dorađeni crtež nije previše vjerodostojan, posebice u prikazu frankopanske jezgre, a posebno to nije u prikazu kuća koje više podsjećaju na visoke kuće nekoga njemačkoga gradića nego na male sirotinjske ličke kuće. Iz 17. stoljeća potječe i Valvasorov crtež iz djela Slava vojvodine Kranjske
(tiskanog u Ljubljani 1689.), koji ima vrlo malo zajedničkog s ondašnjim mogućim izgledom utvrde jer se vidi da autor zapravo u Brinju nikada nije bio.
Iz stoljeća što slijedi potječe veduta karlovačkoga vojnog inženjera Andreasa Waldshutza crtana sa sjevera. No crtež je vrlo nevješt i za istraživanje negdašnjeg izgleda gotovo neupotrebljiv. U to vrijeme više nema turske opasnosti pa je i zanimanje vojnih inženjera sve manje. U tridesetim godinama 19. stoljeća grad je sasvim napušten i tada ubrzano propada. Daljnjem propadanju stoljetnih zidova pripomaže i sustavna razgradnja, a s dobivenim se materijalom najprije podižu bataljunske zgrade u Brinju, a potom raznošenje kamena postaje potpuno nekontrolirano. To spominje i Kukuljević-Sakcinski koji doslovno kaže: "Od onda naškodila mu je više čovječja ruka, tražeći blaga ili kamena za nove gradnje ili pieska za kućnu uporabu nego li nevrieme."

No kapelu Sv. Trojstva ipak štiti pijetet koji stanovništvo osjeća prema najstarijoj brinjskoj sakralnoj građevini. Kapela je teško stradala u potresima, posebno je bio težak onaj iz 1917. kada je obavljena i sanacija najtežih oštećenja. Valja reći da je u Drugom svjetskom ratu izravnim pogotkom bombe srušena sakristija kapelice te izazvana nova oštećenja svoda krovišta i pokrova.
No o kuli koja je i dalje povremenou funkciji skromno se skrbi župa. Ipak potkopavaju se i njezini zidovi, a kamen se odvozi za gradnju okolnih kuća. To propadanje bilježe i fotografije koje su za naše prilike snimljene vrlo rano. Tako Standl 1869. snima prvu poznatu fotografiju Brinja s pogledom na Sokolac sa sjeverozapada. Kuli koja dominira ogoljelim stjenovitim brežuljkom nedostaje samo krov, ali se na pročelju već počeo urušavati srednji dio zida. Na
fotografijama koje su potom uslijedile može se pratiti postupno i pravilno osipanje zidova kule. Urušavanje je započelo na kruništu zidova, najprije na sjevernom pročelju, a potom se širi na ostala pročelja. Slijedi urušavanje prozorskih okvira i uglova, da bi se oslabljeno istočno pročelje sa stubištem srušilo u zimi 1900./1901. Posljednje se veliko rušenje zbilo u šezdesetim godinama 20. stoljeća kada je stradala polovica istočnog pročelja.
Arhitekt Martin Pilar, jedan od kasnijih osnivača Visoke tehničke škole u Zagrebu, u svom je diplomskom radu na specijalističkom studiju gotike na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču 1884. obradio obnovu Sokolca, a posebno rekonstrukciju kapele Sv. Trojstva. Iako mu se prijedlog rekonstrukcije temelji na romantičarskim zamislima 19. stoljeća, njegovi su crteži i presjeci vrlo vrijedni za sve suvremene rekonstrukcije ove vrijedne i dojmljive utvrde.
Na ovome mjestu potrebno je reći nešto o načinima obnove starih plemićkih zamkova, što je u nas prilično zanemareno jer su istraživanja i obnove ponajprije okrenuti sakralnoj arhitekturi. Plemićki su dvorovi zapušteni i prepušteni propadanju, a neki su svjesno potpuno i temeljito srušeni. U Europi je u 19. stoljeću bilo uobičajeno da se sve utvrde obnavljaju po pretpostavljenom obrascu, a rezultati su često bili dvojbeni i u neskladu s izvornim izgledom. Najpoznatije takve obnove u nas bile su obnove Trsata i Trakošćana koji je gotovo potpuno izgubio svoj prijašnji izgled i namjenu.
Nezadovoljstvo stručne javnosti potaknulo je potpuno drugačiji pristup obnovi plemićkih utvrda i gradova, uvjetno nazvan "bilološkim", tj. očuvanje i konzerviranje od daljnjeg propadanja onoga što je zatečeno, bez ikakve druge intervencije. Prvi i najpoznatiji promicatelj takve ideje u nas bio je povjesničar umjetnosti i konzervator Đuro Szabo. No danas se uviđa, a to tvrde i istraživači i voditelji obnove Sokolca, da svaki od tih pristupa ima svojih mana i da svaki na svoj način upropaštava vrijedna i značajna mjesta nacionalne, a dijelom i svjetske povijesti. Stoga se zalažu za obnovu oštećenog i urušenog, ali i za rekonstrukciju onoga što se nakon temeljitih arhivskih i terenskih istraživanja može vjerodostojno i temeljito obnoviti.
Tako je na Sokolcu pri kraju obnova kapele Sv. Trojstva, a pokušava se obnoviti četvrtasta frankopanska kula (za što je izrađen i idejni projekt) koja bi uz onu u Valpovu, te dijelom u Varaždinu, bila nedvojbeno najljepša i najreprezentativnija, uostalom i rijetka sačuvana u kontinentalnom dijelu Hrvatske, posebno stoga što gradnjom nove autoceste prema moru Sokolac može postati izuzetna turistička atrakcija. Za obnovu palasa Frankopana nema nikakvih uvjeta jer su sačuvani samo temelji, a isto tako ni za obnovu dijelova iz pregradnja i dogradnja iz kasnije krajiške faze. Vjerojatno bi samo trebalo dijelom sanirati manju kasnije pridodanu četvrtastu kulu, koju su po pričanjima mještana oštetili talijanski vojnici u Drugome svjetskom ratu kada su u prostor utvrde unosili topove.
Inače temeljita su konzervatorsko-restauratorska istraživanja utvrdila da je u vrijeme Frankopana plemićki grad bio veličine 52 x 32 m i da je zauzimao najvišu točku stjenovitog uzvišenja. Sastojao se od palasa pravokutnog tlocrta s puškarnicama i vjerojatno je bio bez prozora, kapele Sv. Trojstva u tri razine i frankopanske ulazne kule koja je kao i drugdje bila simbol srednjovjekovlja i od koje je sačuvan samo torzo. Kapela je građena na strmoj istočnoj padini, pa je prizemlje koje se nekad pogrešno svrstavalo u kriptu zapravo potkonstrukcija kapelice na katu koja je služila za razne namjene, a treća je
razina visoko potkrovlje s četvrtastim otvorima koje je moglo poslužiti i u obrambene svrhe. Vanjska su pročelja zidana klesanim velikim kamenima u slojevima, između kojih su umetani kameni iveri, a dvorišno pročelje ima znatno sitniju strukturu. U prizemlju je u središtu prostor konstruiran na bazi osmerokuta, a unutrašnjost je presvođena križno-rebrastim i središnjim svodovima.
Na katu, u kapelici do koje se uspinjalo drvenim stubama ili iz palasa drvenim trijemom, središnji je prostor brod na koji se s južne strane nadovezuje poseban brod sa svetištem i kapelom Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti. Ta je kapelica bila povezana sa sakristijom srušenom u Drugome svjetskom ratu. U oltarima su bili smješteni, i sada su obnovljeni, kipovi drvene Madone s djetetom i Pietà u bočnoj kapeli.
Ustanovljeno je da je brinjski plemićki grad uglavnom izgrađen tijekom prve polovice 15. stoljeća, a pronađene su određene sličnosti u gradnji s češkom arhitekturom 14. stoljeća, koja se u nas susreće u Lepoglavi, katedrali i crkvi Sv. Marka u Zagrebu te na Medvedgradu. Vjeruje se, također, a takvih primjera ima u srednjoj Europi tog vremena, da su i kula i kapela bile ožbukane i oslikane i izvana i iznutra, ali je za pročelje kapele nemoguće pronaći materijalne dokaze.
Turska opasnost i potreba da se utvrda prilagodi isključivo obrambenim potrebama, uvjetovali su pojačavanje obrambenog zida, gradnju manje četvrtaste kule i polukružnih kula razmještenih na istaknutim strateškim točkama, a unutra toga formiralo se zbijeno naselje. Grad je tako proširen i izdužen pa je dobio ovalni izgled veličine 115 x 75 m.
Završetkom radova u kapeli Sv. Trojstva te rekonstrukcijom frankopanske kule bila bi obnovljena dva od četiri osnovna graditeljska sklopa najstarije frankopanske faze jer za cjelovitu pa čak ni djelomičnu obnovu obrambenog zida te palasa s pomoćnim zgradama ne postoje odgovarajući podaci. Također bi bilo nužno spustiti dvorište na izvornu razinu čime bi se dobio pravi ulaz u prizemlje kapele, a pojavili bi se i donji dijelovi zidova frankopanskog
palasa. Ujedno bi se otvorila stara komunikacija, što znači da bi se ponovno ulazilo kroz staru kulu. U mlađem dijelu Sokolca moguće je jedino rekonstruirati pročelje ulazne kule, a sjeverna je polukula pred završetkom, dok se obrambeni zid s ostalim polukulama i bastionom namjerava samo konzervirati.
Dakle namjerava se pozornost valja usmjeriti na frankopanske građevne strukture, sukladno količini novca s kojim se raspolaže, a sjeverni zaravanak brijega i okolne padine ostaviti samo zatravnjene bez ikakvih drugih sadržaja. Naime svojedobno su oko Sokolca bila posađena stabla kao odmorište i pokušaj parka. No ta su stabla u međuvremenu oboljela pa ih je valjalo ukloniti ne samo zato što su zaklanjala vrijednu povijesnu baštinu. Također se na lokalnoj razini razmišljalo o smještaju popratnih sadržaja unutar utvrde. Za to je svojedobno potpuno nepotrebno dovedena i voda na utvrdu, čime je
utrošen ionako ograničen novac. Konzervatori to kategorički odbijaju, a odbijaju čak i uvođenje sanitarnih prostorija. Potkrepljuju to činjenicom da ispod Sokolca ima dovoljno ugostiteljskih sadržaja s dovoljno sanitarnih prostorija, jedino preporučuju da bi ih bilo potrebno znatno bolje održavati. Konzervatorima je najveća želja potpuna rekonstrukcija frankopanske kule koja bi zajedno s kapelom Sv. Trojstva najbolje predočavala snagu knezova Krčkih, ne samo vojnu, političku i gospodarsku, već ponajprije kulturnu koja ih je svrstavala uz bok drugih uglednih i moćnih ondašnjih europskih plemićkih obitelji. (Članak iz Građevinara, 2002. g)

 

Posjetio sam i ja utvrdu Sokolac. I to ove, 2015. godine. Radovi na restauraciji kapele su gotovi i iznutra i izvana, a radovi na konzerviranju zatečenog stanja frankopanske kule upravo su bili u toku - našao sam radnike na skeli. Naravno, bilo je to pred koji tjedan, prije snijega koji je ove radove prekinuo za ovu godinu. Pa krenimo u obilazak, prvo izvana, pa iznutra, a vidjet ćemo malo i planova, crteža i starih fotografija...

 

Sokolac 100

 

Jedina tabla na vanjskom prostoru burga

 

 

Sokolac 101

 

Obnovljena kapela Sv. Trojstva

 

 

Sokolac 102

 

Pogled sa brda na kojem je smještena utvrda, lijevo katolička, desno pravoslavna crkva ...

 

 

Sokolac 103

 

Obnova frankopanske kule u jeku ...

 

 

Sokolac 104

 

Radnici na oprezu, netko slika odozdo ... ;)

 

 

Sokolac 105

 

Iskop unutar zidova u prostoru utvrde između kapele i kule

 

 

Sokolac 105a

 

Isto, s druge strane

 

Sokolac 106

 

Južni ulaz kroz zidine u grad

 

 

Sokolac 107

 

Prelijepa kapela, vide se vrata za tri razine - najgornja je bila za vlastelu, srednja za puk i na njoj su oltari, a donja je potkonstrukcija kapele, u kojoj je sada mješten muzejski dio

 

 

Sokolac 108

 

Otkopani dio zidina

 

 

Sokolac 109 

 

Freankopanska kula u procesu konzerviranja zatečenog stanja

 

 

Sokolac 110

 

Dio je detalja lijepo obnovljen, ne samo konzerviran

 

Sokolac 111

 

Sokolac 112 

 

Sokolac 113 

 

Obilazim oko kapele u smjeru suprotnom od kazalkjke na satu i oduševljavam se vizurama

 

 

Sokolac 114

 

Sokolac 115

 

Sunce točno iza kapele, pa je zato ovako tamna njena masa ... idem prema također obnovljenoj kružnoj kuli vanjskog bedema

 

Sokolac 116

 

... ovoj kuli na kojoj su pobodene zastave ... prolazim uz neobnovljeni bedem

 

 

Sokolac 117

 

... vidi se otvor za luk kroz koji su streličari branili tvrđavu od napada

 

Sokolac 118

 

... a ovdje se vide oa otvora za streličare na kutnoj kuli

 

 

Sokolac 119

 

... a čitav prostor kule sa pogledom koji puca s nje vidi se iz ove perspektive ...

 

Sokolac 120

 

Lijevo se vidi neobnovljeni vanjski bedem tvrđave, a naprijed kapela u sjeni jakog jesenjeg sunca ... naravno, dan je bio za kratki rukav, kao i uvijek normalno za mene

 

Sokolac 121

 

A ovo je pogled na suprotni kraj, gdje se nalazi ulazna kapija, na kojoj strani nije obnavljana kula na kutu zidina ...

 

Sokolac 122

 

Ovdje vidimo razrušenu ulaznu kapiju, te frankopansku kulu u procesu konzerviranja zatečenog stanja

 

Sokolac 123

 

Da malo bolje vidite ulaznu kapiju ... po pričama starijeg pučanstva Brinja Talijani su pri uvlačenju artiljerijskih oruđa u II svj. ratu zbog nemogućnosti prolaska istih kroz tada sačuvani luk ulaza luk razrušili

 

Sokolac 124

 

Sokolac 125

 

Pogled koji putnik ima kad ulazi u utvrđeni grad Sokolac - srušen luk i kapija

 

Sokolac 126

 

S istog mjesta pogled na kulu u skelama

 

Sokolac 127

 

Pogled na utvrdu iz podnožja brda na početku ceste koja vodi ka njoj

 

Sokolac 128

 

Koji tjedan poslije, povratak na isto mjesto, ali ovaj put s čuvarom ključa od odaja ... idemo unutra!

 

Sokolac 129

 

... prvo u prostor kapele sa oltarima, tamo gdje je misu slušao puk, a penjemo se tamo ovim donjim stubama ... gore na balkon od plemstva nismo išli ...

 

Sokolac 130

 

Čuvar ključa otključava ...

 

Sokolac 131

 

Odmah ostajem oduševljen ... prvi oltar (obnovljen) izgleda zaista spektakularno u kapeli lišenoj ikakvih drugih ukrasa ... puno više dolazi do izražaja njegova ljepota kad prostor nije prenatrpan!

 

Sokolac 131a

 

Prekrasan!

 

Sokolac 132

 

A desno od ulaza u pokrajnjoj lađi nalazi se i drugi oltar, ujedno ovdje vidite i prekrasnu strukturu svoda s kamenim restauriranim rebrima ... Vjerujte da unutra izgleda prekrasno! Na sjecištima tih rebara nalaze se grbovi plemića, navedeni u tekstu kojeg ste vjerojatno površno pročitali ili preskočili ;)

 

Sokolac 132a

 

Sokolac 132b

 

Idemo malo zaviriti iza oltara ... čeka nas iznenađenje!

 

 

Sokolac 131b

 

Originalni potpisi i natpisi iz prošlih vremena, neki čak pred kojih 100 godina ...

 

Sokolac 131c

 

Sokolac 131c

 

Sokolac 131e

 

Sokolac 131f

 

Takvih natpisa iza prvog, većeg oltara, nema ... on je vjerojatno doživio veću obnovu

 

Sokolac 133

 

Još malo ljepote svodova ove kapele ... i pogled na balkon od vlastele

 

Sokolac 134

 

Sokolac 135

 

Između dva oltara visoko na zidu postoji i natpis ... čitajte ga ...

 

Sokolac 136

 

1653. godina

 

Sokolac 137

 

U jednoj maloj prostoriji koja sad služi kao ostava vidimo i još jedan komad starog namještaja (molitvenik za popa?) i pano sa starim slikama, kojeg detaljno proučavam ...

 

Sokolac 138

 

Pano s kronologijom ...

 

Sokolac 139

 

Na zidovima se na nekim dijelovima vide i srednjevijekovne freske ... restauracija je pokušana, ali nije uspjela, pa je zaključeno da ih je bolje ostaviti u sadašnjem stanju

 

Sokolac 140

 

Još ostataka freski

 

Sokolac 141

 

Pogled iznutra ka izlazu, posuda za svetu vodu lijevo na zidu

 

Sokolac 142

 

Završni pogled na prostor kapele, prelijep izduženi prozor kapele

 

Sokolac 200 

 

E sad idemo u najdonji prostor, podrum ispod kapele. Tamo se sada smjestio mali muzej. Dolje se spuštamo stubama. Po zidovima su okačeni originalni kameni dovratnik, te mnoštvo kamenih dijelova otpalih s dijelova utvrde koji neće u rekonstrukciju ...

 

Sokolac 201

 

Sokolac 202

 

Zanimljiv detalj - nove stepenice prelaze preko starih - originalnih, čiji je ulaz zazidan

 

Sokolac 708

 

 

Sokolac 709

 

Sokolac 710 

 

Pod nekim kamenjem ima i opis mjesta odakle su opali ...

 

Sokolac 711

 

Sokolac 712

 

Grb nepoznate obitelji

 

Sokolac 713

 

Grb knezova krčkih - Frankopana

 

Sokolac 714

 

Sad malo informativnih panela iz prostora muzeja, koji nas uče o dobu kad je utvrda cvjetala

 

Sokolac 801h

 

Sokolac 801k

 

Sokolac 801m

 

Sokolac 801z

 

Sokolac 802

 

Sokolac 803

 

 

Sokolac 801

 

Obnova kapele sv. Trojstva - završeno s uspjehom!

 

 

Sokolac 800

 

Projekt obnove ulazne kule, upravo u toku

 

 

Idemo na stare fotografije utvrde:

 

Sokolac 500

 

Najstarija fotografija, iz 1869/70, fotografirao Standl

 

Sokolac 500a

 

Sa zida općinske dvorane za sastanke u Brinju, ista fotografija

 

Sokolac 501

 

1899. g

 

Sokolac 502

 

Sokolac 503

1920. g

 

 

Sokolac 504

 

1900. g, evo kako je izgledao ulazni luk i kapija prije nego su ga srušili Talijani

 

Sokolac 505

 

1917. g

 

Sokolac 506

 

Sokolac 507

 

Jedna od obnova u prošlosti ...

 

Sad nastavimo s par starih mapa i nacrta grada Sokolca ...

 

Sokolac 700

 

Tlocrt kapele sv. Trojstva

 

Sokolac 701

 

Perspektivni nacrt kapele

 

Sokolac 702

 

Lijep crtež utvrde kako je nekada izgledala ...

 

Sokolac 704

 

Crtež utvrde i okoline iz 1657. g

 

Sokolac 705

 

Tlocrt grada, vremena davna

 

Sokolac 706

 

Nacrt, još jedan stari

 

Sokolac 707

 

Crtež iz 18. stoljeća

 

 

I posljednjih par fotografija za ovaj članak ... utvrda u zimskom ugođaju, fotografirano prošli tjedan

 

Sokolac 900

 

Sokolac 900a

 

 

Sokolac 901

 

(croinfo.net Lika researchin' team)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8157775
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
4222
4362
39690
8088226
116623
119553

Vaš IP: 54.145.223.197
Sad je 26.02.2017 22:39:01