Bunkeri i utvrde

Croinfodesnogore02

Bunkeri i utvrde

Bitka za Vratnik 09.04.1945. - priča i fotoreportaža

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

Vratnik

Padom Otočca i Brinja njemačko-hrvatske postrojbe bile su odbačene na prostor Žuta Lokva – Senj. Istovremeno je zapovjednik njemačkog 15. korpusa naredio zapovjedniku 392. legionarske divizije obranu senjskog područja do posljednjeg čovjeka. Ključna točka senjske obrane bio je Vratnik kamo se, nakon pada Otočca, Gospića i Karlobaga povuklo oko 3000 pripadnika 392. legionarske divizije i 11. divizije V. ustaškog zbora. Ovo je priča u riječi i fotografijama o bitki za Senj koja se većim dijelom vodila na Vratniku 09.04.1945.

 

U ratnom dnevniku 12. dalmatinske udarne brigade 26. Divizije NOVJ čitamo o tim događajima:

 

U međuvremenu je 19. divizija 7. travnja zauzela Žutu Lokvu, a idućeg je dana 14. dalmatinska brigada 19. divizije izbila preko Krivog Puta na morsku obalu između Novog i Senja. Tijekom 7. i 8. travnja 26. divizija izvršila je pokret k Vratniku i Senju, i to sa 12. brigadom preko Žute Lokve i 1. brigadom do Sv. Jurja. Ujutro 9. travnja 12. brigada napala je Vratnik i do 11 sati ga zauzela. Zapovjednik 392. legionarske divizije general Johan Mickl krenuo je s oko 1300 vojnika iz Senja preko Senjske Drage prema Vratniku, ali je ispred Vratnika smrtno ranjen od pripadnika 12. dalmatinske brigade 26. Divizije, nakon čega je ta brigada prodrla u Senj i zauzela ga. U tim je borbama 12. brigada zarobila 465 vojnika.
1. dalmatinska brigada zauzela je Sv. Juraj. Iz okruženja su se prema Rijeci probili samo dijelovi 392. legionarske divizije, dok su ostale snage uništene ili zarobljene. U borbama na području Vratnik – Senj – Sv. Juraj poginulo je ukupno 2.119, a zarobljeno 1.765 njemačkih i hrvatskih vojnika i časnika.

 

Napad na Vratnik i oslobođenje Senja


Borbe za Vratnik i oslobođenje Senja ulaze u povijest 12. Dalmatinske brigade kao jedna od njenih najbriljantnijih pobjeda.
Poslije teškog i napornog marša po vrletima Velebita 12. brigada stiže u rejon Žute Lokve i prima divizijsku zapovijed za sutrašnji napad na Vratnik i za oslobođenje Senja. U zapovijedi stoji, da je »divizija dobila zadatak da u sadejstvu s jedinicama 19. divizije likvidira neprijateljsko uporište Senj, napadajući pravcem Žuta Lokva—Senj a i sporednim: Krasno—Sv. Juraj. Jedinice 19. divizije napadat će sa sektora Krivi put . . . «
Zatim se iznosi suština napada na Senj, pa se u zapovijedi kaže: »Likvidacija neprijatelja u Senju ima za nas ogroman značaj, jer će se snabdijevanje naših snaga za buduće operacije bazirati na to pristanište. Time će umnogome biti skraćeni komunikacijski pravci u budućim operacijama«.
U okviru takve uloge 26. divizije jedinice 12. brigade postavljaju se na pravcu glavnog napada, pa se u divizijskoj zapovijedi naređuje 12.brigadi slijedeće: »XII dalmatinska NOU brigada napada pravcem Melnice—Vratnik. Ovaj napad olakšat će bočnim napadima manjim snagama, i to sa sjeverne strane pravcem kota 624 (Gornji Voljak) — kota 851 (Plan), a sa južne strane pravcem Vrzići—Bliznica—Biance, sa zadatkom
likvidacije neprijatelja na položaju Vratnik i daljnjeg napredovanja prema Senju i napada na nj .. .«
Lijevo od 12. brigade, ali daleko, na južnim padinama Velebita, uz morsku obalu prema Sv Jurju napada 1. dalmatinska brigada, 3. Prekomorska stavljena je u divizijsku rezervu zapadno od Otočca u rejon sela Donje Švice, iza 12. brigade. Jedanaesta brigada odmah se ne angažira u borbi, već se prikuplja na prostoriji Brlog Stacija.
Za podršku napada 12. brigadi određen je divizijski Artiljerijski motorizirani divizion na prostoriji Žute Lokve sa zadatkom da otvori koncentracijsku vatru na Vratnik ujutru 9. travnja u 07,00 sati.
Štab divizije nalazio se u Žutoj Lokvi, a početak napada određen je za 9. travnja u 08,00 sati. U divizijskoj zapovijedi još se brigadama skreće pažnja »na osiguranje kretanja, naročito sporednim putovima, gdje neprijateljske grupice mogu sačekati naše jedinice i nanijeti im gubitke«, kao i na to, da se komora nikada ne upućuje bez pješadijskog osiguranja. Na kraju se Štabu 12. brigade još stavlja u zadatak, da se »do likvidacije neprijateljskog uporišta na Vratniku osigura od eventualnog ispada neprijatelja prema Melnici protuoklopnom obranom i postavljanjem nagaznih mina, da neprijatelj ne bi, ako posjeduje neka oklopna sredstva, ugroziio naše dijelove i artiljeriju na toj liniji ... ,« Desno od 12. brigade napadala je 19. divizija sa 6. brigadom i to na pravcu Krivi put—Senj, a poslije je prema Francikovcu angažirala dva bataljona svoje 5. brigade.
Vratnik sa Senjom u sistemu neprijateljske obrane činio je okosnicu obrambenog poretka 15. njemačkog korpusa. Od držanja Vratnika i Senja zavisio je čitav sistem njemačke obrane prema Crikvenici i Rijeci.
Otuda je komandant 15. njemačkog korpusa naredio komandantu 392. legionarske divizije, general-lajtnantu Johanu Micklu da do posljednjeg čovjeka brani područje Senja. U svojoj procjeni njemački general Johan Mickl je zaključio, da je područje Vratnika najznačajniji objekt koji mora obraniti, jer osim Vratnika nema pogodnijih položaja za zaštitu Senja i dalje do Bakra i Sušaka.
Vratnik je zemljišni objekt koji se nalazi u predjelu Velebita, kod Senjskog bila, i svojim izrazitim položajem čini prava »vrata« prema moru sa visovima kao što su Biace, Orlovo gnijezdo i Veljun, sa kojih je lako braniti izlazak u Senjsku Dragu i prema Senju. Preko Vratnika, tog malog uskog otvora, prolazi cesta od Otočca u Senj. Kretanje lijevo ili desno od ceste vrlo je teško. To su ,naime, teško prohodni planinski masivi, preko kojih se uopće ne mogu kretati tenkovi, a teško se kreće i druga borbena tehnika.
Radi svega toga napad je bio otežan i to je davalo veliku prednost Nijemcima i ustašama u obrani. Zato je komandant njemačke 392. divizije u rejon Vratnika postavio svoje najbolje i najjače snage, koje su se oslanjale i na dubinu rasporeda prema Senju. Početkom travnja 1945. u rejonu Vratnika i Senja nalazila se glavnina njemačke 392. divizije i 11.. ustaško-domobranske divizije, ustvari njihovi ostaci, i to: njemački 847. pješadijski puk, 4. bataljon 18. ustaške brigade, dvije čete njemačkog 392. pionirskog bataljona, 3. i 4. baterija 944. obalskog artiljerijskog puka sa 6 topova od 100 mm i dva topa od 76,2 mm i dijelovi 1473. tvrđavskog bataljona, ukupno oko 750 vojnika. Međutim, poslije borbi za Gospić, Otočac i Karlobag u rejon Vratnik—Senj povuklo se još oko 3.000 vojnika njemačke 392. legionarske i 11. ustaško-domobranske divizije, tako da je sada na Vratniku i u Senju bilo 3.750 neprijateljskih vojnika.
Međutim, porazom u Lici i gubitkom više uporišta, njemačke i ustarške jedinice bile su demoralizirane. Njihovo povlačenje ponegdje se pretvaralo u gomile bezglavih bjegunaca koje su spas vidjele jedino u tome da se što prije dočepaju Sušaka i Rijeke, svjesni da ih očekuje kazna za zločine koje su počinili. Nijemci za nedisciplinu i nizak moral okrivljuju legionare i ustaše, pa se u dnevniku njemačke Vrhovne komande od 8. travnja 1945. godine kaže »da se legionari više ne mogu pokrenuti u obrambenu borbu, čak ni pri upotrebi najdrastičnijih sredstava, a da ustaške jedinice odstupaju bez borbe poslije poraza u Lici.. ,«
Izviđanjem je utvrđeno, da su Nijemci i ustaše jako utvrdile Vratnik i da su ga sa sjeverozapada, sjevera i s istoka opkolili bodljikavom žicom, minama i nizom bunkera i da se tu nalaze dva topa od 105 mm. Jako su utvrđeni Senjska Draga i Senj.
Neprijateljskim snagama u rejonu Senja komandirao je pukovnik Jozef Rajzinger (Joseph Reisinger), komandant njemačkog 847. pješadijskog puka, jer je komandant 392. divizije general-lajtnant Johan Mickl otišao u Sušak i Rijeku da dovede raspršene dijelove svoje divizije u Senj i da organizira prihvat od snaga 97. korpusa koji se nalazio na području Istre i Slovenskog primorja.
Takvom neprijatelju na domak Vratniku suprostavila se 12. dalmatinska NOU brigada. U Štabu brigade u maršu i za vrijeme boravka u Žutoj Lokvi vrše se užurbane pripreme za napad. Održan je sastanak sa članovima štabova bataljona, razrađeni su svi detalji napada. Izdana je i borbena zapovijed Štaba 12. brigade u čijem se uvodnom dijelu kaže: »Naša brigada dobila je zadatak da napadne neprijatelja na Vratniku i da ga likvidira. Po likvidaciji Vratnika napreduje prema Senju i oslobađa ga...« Zatim se naređuje: Prvi bataljon napada na desnom krilu pravcem kota 824 Veliki Goljak — kota 851 Plana — kota 617 Vratnik. Po zauzeću Vratnika napreduje prema Senju brdima s desne strane ceste koja od Vratnika vodi u Senj ; Četvrti bataljon napada s lijeve strane ceste i to uključno sa cestom, a s jednom četom napada bočno preko Biaca na kotu 778 i skupa sa 1. bataljonom likvidira neprijatelja na Vratniku. Po zauzimanju Vratnika produžava napredovanje prema Senju i to dijelom svojih snaga cestom, a ostalim lijevo od ceste brdima Senjske Drage. Za izvršenje tog zadaitka ojačan je sa dva protukolska topa iz Prateće čete brigade, koji se kreću cestom prema Vratniku, potpomažu pješadiju i tuku neprijateljske tenkove, ukoliko se pojave. Drugi bataljon je zadržan u brigadnoj rezervi u šumi kod kote 559 u selu Melnice i čeka naređenja. Treći bataljon je također u rezervi, raspoređen na prostoriji Mali Goljak, desno od ceste za Vratnik. Prateća četa smješta minobacače iza kote 606, kilometar zapadnije od Melnice, a protuavionski flakovi (četvorocijevni topovi od 20 mm) isturaju se naprijed i tuku neprijatelja po Vratniku. Brigadno previjalište se nalazi u selu Melnice, a intendantura u selu Brlog, dok se komora nalazi u Žutoj Lokvi.

 

9. travnja 1945.

Napad na Vratnik i oslobođenje Senja

 

Rano ujutru 9. travnja do 08,00 sati sve su se jedinice nalazile na polaznim položajima za napad. Osvanuo je lijep, sunčani dan, pravo proljetno vrijeme. O tim prvim trenucima borbe ratni dopisnik 12. brigade je zapisao:
»Dan je osvanuo kao i svaki drugi. Krenuli smo na položaj. Čim smo se pokazali na cesti, počela su oko nas padati granate. Opazila nas je izvidnica sa. sv. Mihovila iznad Vratnika. U par skokova prešli smo cestu i našli se pod čukom na kojoj se nalazio Štab brigade. Nalazio sam se na vrhu čuke i promatrao položaj. Na našem desnom krilu nalazio se 1 i 3. bataljon, a na lijevom 4, dok se Drugi nalazio u rezervi. Naša artiljerija
je nemilosrdno tukla neprijateljske položaje. On je odgovorio paljbom koja je u početku bila jaka, ali je kasnije bila sve slabija i slabija. Artiljerija je čistila teren 4. bataljonu koji je trebao da izvrši, napad na Vratnik .. ,« Prema izvještaju koji je Štab 12 .brigade uputio Štabu 26. divizije 11. travnja 1945. godine, borbena dejstva brigade odvijala su se na slijedeći način:
Prilikom podilaženja neprijateljskim položajima na Vratniku 1 i 4. bataljon bili su tučeni jakom neprijateljskom artiljerijskom vatrom, jer naša artiljerija nije na vrijeme tukla neprijateljska uporišta. Naime, artiljerijski divizion 26. divizije iz rejona Melnice otvorio je vatru u 07,00 sati. Čim je naša artiljerija počela tući neprijateljske položaje oko Vratnika, uspjela je ušutkati neprijateljsku artiljeriju koja se nalazila na Vratniku i omogućila brže likvidiranje neprijateljskog uporišta. Tada su u napad krenuli 1 i 4. bataljon. Bilo je točno 08,00 sati. Prvi bataljon je prošao sjeverno od Vratnika, kretao se teškim zemljištem
preko kote 851 i stigao do kote 858, savladao otpor neprijatelja i stavio pod snažnu vatru njemačke položaje na visu sv. Mihovil oslanjajući se sve više na Orlovo gnijezdo koje dominira iznad Vratnika sa sjevera. Za to vrijeme 4. bataljon išao je na kotu 608 i zauzeo je, pa na kotu 617 pred sam Vratnik, gdje je dočekan ubitačnom vatrom iz mnogobrojnih bunkera. Naišao je na žičanu ogradu i minska polja. Međutim, jedna njegova četa uspješno se probijala uz planinski lanac Senjskog bila i kroz šumu stigla na kotu 1005 između sela Bliznica i Biace, stavivši odozgo pod vatru neprijatelja kod Vratnika i sv. Mihovila. U 09,40 komandant 26. divizije pukovnik Božo Božović javio je Štabu 4. armije: »Vodi se borba za Vratnik. U 9,40 sati.«

 

Kako je ubijen komandant njemačke 392. divizije general-lajtnant Johan Mickl

 

Kada su u našim rukama već bila neka uzvišenja oko Vratnika, oko 09,00 sati opažena je jedna neprijateljska kolona u jačini od oko 400 vojnika koja se kretala iz Senja prema Senjskoj Dragi s namjerom da izbije na lijevo krilo našim jedinicama. Ovdje izvještaj Štaba 12. brigade nije potpun. Prema njemačkoj dokumentaciji, to je bila kolona od 1300 Nijemaca i ustaša koje je komandant njemačke 392. divizije general Mickl doveo sa dva broda iz Novog u Senj upravo u vrijeme kada su 1 i 4. bataljon napadali Vratnik. Naime, general Mickl nije bio u Senju kada je 12. brigada napala njegove položaje kod Vratnika. On je čitavu obranu Senja predao pukovniku Josefu Rajzingeru. Ali, kako je od komandanta 15. korpusa generala Fena dobio naređenje da se Senj brani, on je u Novom sakupio nešto vojske, vratio se ujutru 9 .travnja u Senj brodovima, jer kopnom nije mogao zato što su 6 i 14. dalmatinska brigada 19. divizije presjekle cestu Senj — Novi. Čim je iskrcao vojsku u Senju, general Mickl je krenuo prema Vratniku gdje je već počelo rasulo jedinica kada je oko 10 sati 12. brigada zauzela važnija uporišta na Vratniku i došla na domak Senju.
Naime, od 9 sati nastavljeni su juriši 1 i 4. bataljona na Vratnik koji su stavili pod udar čitavu liniju njemačke obrane: sv. Mihovil — Vratnik — Biace, gdje su se nalazili bunkeri opasani bodljikavom žicom i minama. Neprijatelj je pružao jak otpor, naročito na Vratniku, kako bi ostalim snagama osigurao probijanje iz Senja prema Novom. Međutim, oko 11,00 sati 4. bataljon je zauzeo Biace i kotu 778 nad Vratnikom s južne strane, dok je 1. bataljon zauzeo kotu sv. Mihovil. Time su jaki neprijateljski položaji na Vratniku likvidirani, a put za Senj je bio otvoren.
Komandant 26. divizije hitno je javio generalu Petru Drapšinu radosnu vijest slijedećeg sadržaja: »U 11 sati zauzeta kota 778, ovog trenutka završena borba za Vratnik. Božo.«
Što se događalo s grupacijom koju je vodio general Mickl?
On je hitao kroz Senjsku Dragu cestom za Vratnik, jer je uočio da će njegova vojska doživjeti rasulo. Došao je na front da bi svojim autoritetom i osobnim sudjelovanjem u prvoj borbenoj liniji zadržao jedinice, vratio im borbeni moral i organizirao otpor. Međutim, to je za njega bilo kobno. Čim se između 10 i 11 sati pojavio na trećoj okuci krivudave ceste koja iz Senjske Drage vodi u Vratnik dočekan je od ubačene čete 1. bataljona 12. brigade. Sa jednim metkom teško je ranjen u glavu, a, drugim u pluća. Na zaštićenoj strani tenka uspjeli su ga izvući s fronta i prebaciti u Rijeku, gdje je nakon nekoliko dana, umro.
To se brzo doznalo i u jedinicama 12. brigade, ali se odmah tvrdilo da je general Mickl poginuo. Neki su govorili da su vidjeli kako ga mrtva odnose sa bojišta. Neki su opet smatrali, da su ga odnijeli mrtva brodovima iz Senja. U njemačkoj dokumentaciji stoji, da je sa bojišta smrtno ranjen iznesen na šasiji tenka i da je 14. travnja umro u Rijeci.
O smrtnom ranjavanju njemačkog general-lajtnanta Johana Mickla sutradan je Štab 26. divizije depešom javio Štabu 4. armije ovo: »Teško je ranjen u jurišu na Vratnik general-lajtnant Mickl, komandant 392. divizije.« Štab 4. armije je odmah o tome obavijestio Generalštab JA, koji je sutradan 11. travnja izdao službeni komunike u kojemu stoji:
»U borbama na području Jablanac — Otočac — Ogulin — Senj uništena je njemačka 392. divizija. Komandant te divizije, general-major Johan Mihi, vitez Gvozdenog križa sa hrastovim lišćem, poginuo je«. Ovdje je učinjena očita greška u imenu i činu komandanta 392. divizije. Prema njemačkoj dokumentaciji, to je bio Johan Mickl koji je tada imao čin general-lajtnanta.

 

Tko je bio general Johan Mickl?

 

Rodom je Austrijanac i bio je oficir u austrougarskoj vojsci. U drugom svjetskom ratu služio je kod Romela u sjevernoj Africi, bio je komandant puka. U njemačkoj vojsci uživao je ugled sposobnog i hrabrog oficira. To potvrđuje i podatak, da je kao 205. po redu u Vermahtu dobio najveće ratno odlikovanje Trećeg Rajha — Željezni križ s hrastovim listom. Za njega komandant jugoistoka, njemački general-pukovnik Aleksandar Ler kaže, da je »neobično aktivan komandant divizije«. Kada je njemačka Vrhovna komanda u Austriji u rujnu 1943. godine formirala 392. legionarsku diviziju, postavila je Mickla za njenog komandanta. Dala mu je i čin general-majora. On je u siječnju 1944. godine iz Beča doveo diviziju na područje Zagreba, tukući se sa našim 4 i 11. korpusom NOVJ. Poslije je držao front od Karlobaga do Rijeke i vodio više operacija protiv NOVJ. Poznata je po zločinima Micklova »Plava divizija«, koje je počinila u Lici, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i na Kordunu, a činila ih je, takorekuć sve dok nije neslavno završila kao i njen komandant kod Senja u travnju 1945. godine.

Poslije zauzeća Vratnika oko 11,00 sati (po nekim dokumentima u 11,30 sati) 1 i 4. bataljon nastavili su dejstvo od Vratnika prema Senjskoj Dragi. U brigadnom izvještaju stoji da »pošto je neprijatelj bio odbačen sa položaja Vratnika, nije davao jačeg organiziranog otpora sve do predgrađa Senja.»
Ustvari počelo je gonjenje neprijatelja. Sada je angažiran čitav 2. bataljon na lijevom krilu 4. bataljona sa zadatkom da osigura lijevi bok jedinica 12. brigade od napada neprijatelja, koji se nalazio u sv. Jurju i na kojega je napadala 1. dalmatinska brigada. Oko 12,00 sati na vrh Vratnika stigao je komandant 26. divizije, pukovnik Božo Božović. O tome ratni dopisnik 12. brigade piše: »Spuštah smo se niz brdo, zatim preko nekih polja, preko ceste i mina i stigli na Vratnik. Tu se pred nama kao na bini ukazalo more, a dolje Senj. To više nije bio onaj starodrevni, tihi i mirni Senj Vjenceslava Novaka, to je bio pakao. Kao kiša padale su granate iz teškog oruđa. Naselje i njegova periferija bili su u plamenu. Gusti crni dim vijao se kao iz dimnjaka nekog velikog prekooceanskog broda. Tvrđava Nehaj, onaj Novakov Nehaj bio je zadimljen na više mjesta. Oko nas osu paljba, pa poletjesmo u obližnji bunker. Komandant naše divizije, koji je tog trenutka bio među nama na osmatračnici, naslonjen na otvor bunkera gledao je prema Senju. I on je bio u plamenu i dimu. Videći ga onako u dimu i predviđajući završetak i ishod borbi, reče: »Bravo Dvanaesta, ode Senj!«
I zbilja. Senj je dva sata nakon toga bio oslobođen. U nj je prva ušla Dvanaesta..
U izvještaju Štaba 12. brigade stoji: »Oko 15 sati 1 i 4. bataljon upali su u grad, nakon kraćeg vremena savladali neprijateljski otpor i grad je zauzet.. .« Prilikom povlačenja neprijatelj je uništavao borbenu tehniku i zapalio skladišta i druge objekte. Štab 26. divizije o tome je 9. travnja obavijestio Štab armije: »Veći dio zgrada, vojnih skladišta u Senju neprijatelj je zapalio.« U drugoj divizijskoj depeši piše: »Neprijatelj uništio samo na Vratniku tri topa. U Senju uništio mnogo kamiona i skladišta.. ,«
Ratni dopisnik 4. bataljona nalazio se među prvim borcima koji su ušli u Senj i on ovako to opisuje: »Preda mnom se otvara dug i dubok klanac Senjske Drage, dok dolje na dnu uz more bijesni, plamen i svojim pomamnim i proždrljivim jezicima zahvaća sve do čega dođe. Gori Senj, gore neprijateljska skladišta, koje je zapalio neprijatelj. Brzina našeg naleta je veća, naši borci već upadaju u grad, ne dozvoljavaju neprijatelju da izvrši svoj pakleni plan, da za sobom ostavi sama zgarišta. Živa neprijateljska sila je odsječena i zarobljena.«

 

Zarobljen njemački komandant obrane Senja

 

Kako su ipak brzo 1 i 4. bataljon upali u Senj, oni su spriječili neprijatelja da se povuče prema Novom i da poruši sve ono što je planirao. Kod stare senjske tvrđave Nehaj, koja dominira nad Senjom s južne strane, nalazio se Štab njemačkog 847. pješadijskog puka. Pukom je komandirao pukovnik Josef Rajzinger (Joseph Reisinger), koji je ujedno bio i komandant obrane Senja. Iznenadila ga je 12. brigada i zarobila njega i čitav njegov štab.
I pukovnik Josef Rajzinger je Austrijanac, aktivni oficir austrijske a kasnije i njemačke vojske. Ratovao je u Poljskoj i Francuskoj i stigao do Kavkaza u Sovjetskom Savezu, otkuda je u proljeće 1943. godine kao komandant bataljona 1. brdske divizije stigao u Jugoslaviju, iskrcao se u Kosovskoj Miltrovici i otišao prema Sćepan Polju, tukao se kod Žabljaka i Šćepan-Polja u bici na Sutjesci. Zatim odlazi u Grčku, pa u Austriju gdje je u Zerettelu formirao 847. puk 392. legionarske divizije i s njim došao u Jugoslaviju. Posljednja mu je bitka bila kod Vratnika gdje, kako sam kaže, »nije mogao spasiti rasulo jedinica«. Povukao se u Senj, predao komandu kapetanu Wietmitzu i otišao u Štab 392. divizije da vidi smrtno ranjenog komandanta, generala Johana Mickla. »U to je počela strašna partizanska vatra, rekao je na saslušanju pukovnik Rajzinger. Morao sam se skloniti u neki bunker. U međuvremenu spuštala se s brda velika kolona vojske ka staroj tvrđavi u Senju za koju sam mislio da su ustaše. Izašao sam iz bunkera da se uvjerim, ali to su bili partizani i bio sam zarobljen sa svojim štabom. Žalim što pri ruci nisam imao svoju strojnicu, jer se ne bih dao tako kukavički zarobiti.. .«
S pukovnikom Rajzingerom u Senju je zarobljen čitav njegov štab i mnogi drugi oficiri. Samo u Senju 12. brigada zarobila je 456 neprijateljskih vojnika, među kojima i 12 oficira. Svi zarobljenici su noću 9/10. travnja zatvoreni u jednoj trokatnoj kući na izlazu iz Senja za Senjsku Dragu dok nije prošla opasnost od prodora razbijenih njemačkih i ustaških vojnika koji su se bezglavo povlačili iz sv. Jurja pred napadom 1. dalmatinske brigade.
Naime, oko 16,00 sati 9. travnja jedinice 1. dalmatinske brigade upale su u Jurjevo. Slabije neprijateljske snage povukle su se obalom prema Senju, dok se glavnina u jačini od oko 1000 vojnika uputila Ljubeškom kosom prema Vratniku, u pozadinu 12. brigade. Na Ljubeškoj kosi trebalo je da se nalazi 2. bataljon 12. brigade. Međutim, on se radi vrlo teškog planinskog i krševitog terena teško probijao iz Vratnika prema Ljubeškoj kosi, koti 568, tako da je neprijatelj prije njega stigao na Ljubešku kosu. Neprijatelj koji je tražio spas u bjegstvu prema Vratniku i Francikovcu kako bi izbio prema Krivom putu nije se obazirao na vatru 2. bataljona 12. brigade, koji se rokirao ulijevo i bočno sa visova tukao Nijemce i ustaše. Zbog toga neprijatelj nije pošao na Vratnik, nego je skrenuo u Senjsku Dragu i počeo prelaziti cestu Vratnik — Senj kod sv. Križa, blizu sela Senjska Draga. Treći bataljon, koji se još nalazio u brigadnoj rezervi, aktivira se u napadu na neprijatelja u povlačenju. Štab 3. bataljona uputio je jednu četu na lijevo krilo 2. bataljona, na kotu 676, jednu četu je angažirao prema sv. Križu u Senjskoj Dragi, a treću četu je poslao prema selu Francikovcu. Snage koje su se nalazile u Senju odmah su reagirale. Glavnina je zaposjela kote 306 i 348 sa kojih se čuvaju prilazi gradu iz Senjske Drage, bojeći se da neprijatelj ne krene niz Senjsku Dragu u Senj i oslobodi zarobljene i zatim zajedno prodru prema Novom, što nije bilo sasvim moguće. Samo su manji dijelovi ostali u Senju. Štab brigade, koji je već bio u Senju navečer se povukao iz grada na kotu 304, otkuda je komandirao jedinicama. Jedna četa 4. bataljona bila je isturena na kotu 259, oko 1,5 km istočno od tvrđave Nehaj. Ona se sukobila sa neprijateljem koji se kretao prema gradu i odbila ga i razbila, tako da se i on orijentirao prema Senjskoj Dragi kod sv. Križa.
U noći 9/10. travnja jedinice 12. brigade nalazile su se na položajima i tukle se s neprijateljem koji se probijao. Tako je neprijatelja uhvatila noć u Senjskoj Dragi. Pod okriljem noći izvlačio se raznim pravcima, kuda je mogao, trpeći velike gubitke. Samo su se manji dijelovi neprijatelja uspjeh probiti kod Francikovca.
Sutradan, 10. travnja 2. i 3. bataljon 12. brigade čistili su teren od zaostalih i razbijenih neprijateljskih jedinica. Zarobljen je veći broj, a bilo je i mrtvih neprijateljskih vojnika.
Oko 12 sati 10. travnja sve jedinice 12. brigade došle su i smjestile se u Senj. Nastavljeno je prikupljanje zarobljenika i plijena i sređivanje jedinica. Zarobljenici su predani Štabu 4. armije i upućeni u zarobljenički logor.
Borbeni uspjesi 12. brigade na Vratniku i Senju bili su zapaženi: ubijeno je 249, a zarobljeno 456 neprijateljskih vojnika. Zaplijenjeno je 6 topova, jedan flak, 8 minobacača, 26 šaraca, 8 teških i 26 puškomitraIjeza, 648 pušaka, 18 kamiona, 7 osobnih automobila, 7 autoambulantnih kola, 4 tankete, 12 radio-stanica i druga ratna oprema.
Svi dokumenti ukazuju na to da poslije Senja od 392. njemačke legionarske i 11. ustaško-domobranske divizije nije ostalo ništa. Njemački general-pukovnik Aleksandar Ler, komandant njemačke balkanske grupacije tvrdi, da je od 392. divizije ostalo samo toliko vojnika da se jedva mogao osnovati jedan slabiji puk,88 koji je povjeren Micklovom nasljedniku pukovniku Rajndlu (Reindlu), dotadašnjem komandantu 392.
artiljerijskog puka koji se također jedva spasio iz senjskog pakla. Njemačka Vrhovna komanda u svom ratnom dnevniku je zapisala, da se poslije Senja »392. divizija može smatrati uništenom«.
Ratni izvještaji ukazuju na to, da je na prostoru Vratnik—Senj—Jurjevo ukupno stradalo 3.880 neprijateljskih vojnika, od čega je 2.119 ubijeno, a zarobljeno je 1.765 vojnika i oficira. Bilo je to zajedničko djelo 19. i 26. divizije, koje su vodile borbe oko Senja. Naime, naročito je bio, značajan rad najprije 6. a zatim i 5. dalmatinske brigade kod Klaričevca i Veljuna blizu Francikovca, sjeveroistočno do Senja. Prvi bataljon 6. dalmatinske brigade ušao je u Senj od Krivog Puta i učestvovao u oslobođenju grada.
U borbama za Vratnik i Senj 12. brigada je imala 4 mrtva i 22 ranjena. Najveće gubitke imao je 1. bataljon — 2 mrtva i 11 ranjenih. Među poginulim bio je i borac Marko Stanić iz 3. čete 4. bataljona, rođen u Konjicu, koji je kao domobran prišao partizanima na Pelješcu i doveo sobom 30 drugih domobrana. Ubrzo je postao popularan u bataljonu i brigadi, jer je bio neobično hrabar. Primljen je u SKOJ. Uoči napada na Vratnik otišao je u patrolu dobrovoljno sa nekoliko drugova. Prema pisanju lista »XII udarna«, broj 4—5, »uspio se došuljati do samog vrha sv. Mihovil i doći pred žicu. Prasnuo je hitac i ništa više. Oko podne, kada je bio zauzet položaj, prošli smo mimo žice i došli do bunkera.
On je ležao pored bunkera. Bio je pogođen metkom, ali rana nije bila smrtna. Druga rana na prsima ravno prema srcu bila je od noža. On je bio sav obliven krvlju koja se počela zgrušavati na toplom proljetnom suncu. Zlikovci su ga zaklali teško ranjena. Njegovi drugovi iz čete sahranili su ga pored puta, na vrhu Vratnika, s lijeve strane ceste preko puta bunkeru .. .
Kod bunkera i stare tvrđave Vratnik ležao je mrtav borac 2. čete 4. bataljona, Talijan, antifašista Kanjarato Delforigi iz Padove. Bio je u patroli sa Stanićem. I njega su zlikovci uhvatili i zaklali. Pokopan je do suborca Marka Stanića na vrhu Vratnika.
Među ranjenima bili su i poručnici Dušan Pavić, komandir i Jakov Dulčić, komesar 2. čete 4. bataljona i zastavnik Nade Pavičić iz 1. čete 2. bataljona.
Oslobođenjem Senja jedinice 12. dalmatinske NOU brigade postigle su novu veliku borbenu pobjedu. Ponovno je stiglo još jedno priznanje iz Štaba 26. divizije. U borbenom izvještaju Štaba divizije upućenom Štabu 4. armije stoji: »U ovoj operaciji došli su do izražaja izdržljivost i moral naših boraca i rukovodilaca, a naročito XII dalmatinske udarne brigade... «

 

Vratnik

 

Pregledna karta položaja, vidi se lijepo još djelomično očuvani bunker uz sam prijevoj, uz njega jedan tobruk položaj, te gore na grebenu pješački i artiljerijski položaji u plavom okviru ...

 

Jedna povijesna fotografija s ove lokacije - rujan je 1943. godine, Talijani su kapitulirali, a partizani s Vratnika gledaju prema Senju. Vidi se kako je bunker nekada izgledao prije borbi koje su ga rasturile u većem dijelu.

 

Vratnik 1943 1

 

 

I, nek se nađe, bitke za Vratnik i Senj 09. i 10.04.1945. - plan operacija:

 

Vratnik 1945 1

 

Prvo da ponovimo fotografije iz naše reportaže na linku Prijevoj Vratnik - položaji iz II svj. rata kao i Bunker na Vratniku

 

bunker vratnik

 

Bunker uz cestu na samom prijevoju Vratnik, s druge strane vide se zidovi devastiranog motela Vratnik novije građe, a slične hude sudbe ...

 

201020094547

 

Pogled kad prilazimo cestom iz pravca Žute Lokve

 

Bunker je nekada imao dvije kule, očuvala se samo ona desna, od lijeve su samo ostaci ...

 

Desna očuvana kula s puškarnicama na dva kata

 

201020094548

 

Penjemo se bliže

 

201020094549

 

201020094550

 

201020094552

 

Lijepo se vidi cesta dolje i položaj motela s druge strane ceste (o njemu zasebna reportaža na linku Motel Vratnik danas iznutra i izvana)

 

201020094553

 

Pogled kroz jednu puškarnicu do nasuprotne

 

201020094554

 

Južni front bunkera - utvrda prilično sačuvan s podosta puškarnica ... iako s ove strane nije bilo napada ...

 

 

201020094555

 

Ulaz u utvrdu

 

 

201020094556

 

Ostaci uklinjenja drvene međukatne konstrukcije vide se u bočnim zidovima

 

201020094557

 

A zanimljivo je i otkriće da je bunker zidan betonskim bloketima! Znači da su i u ono doba imali takvih prefabriciranih bloketa koje su osim u civilne svrhe koristili i u vojne, pada mi na pamet još jedan takav bunker od bloketa - na Gornjem Jelenju - koga zanima neka pogleda reportažu na linku Talijanski garnizon i bunker na Gornjem Jelenju

Također, ima još i upotrebe betonskih prefabriciranih montažnih stropova u vojnim objektima - prvi primjer je osmatračnica - tvrđavica iznad Žaklja na Katarini, a drugi stražarnica nakon doline Mlake kad se iz Klane ide prema Gumancu!

 

201020094558

 

Ulaz u bunker ... ulazimo

 

201020094559

 

Krovna konstrukcija očuvane kule vjerojatno je nedavno obnavljana, kao i sama vanjština jer se vidi svježi mort u fugama, dakle netko je ispravno zaključio da je ovaj bunker atraktivan i turistima kao i nama ljubiteljima fortifikacija ... Bravo! No još uvijek nedostaje međukatna konstrukcija koja bi tek bila ono pravo i korak ka rekonstrukciji nekadašnjeg originalnog stanja!

 

201020094560

 

Pogled kroz južno orijentirane puškarnice - kontrola ceste prema Senju je potpuna ... samo s te strane se nije trebalo braniti!

 

201020094561

 

Pogled s isturenog položaja koji kontrolira pravac ka istoku (gdje je sada Motel) i neposrednu blizinu utvrde, da se ne bi privukao kakav Boško Buha ...

 

201020094562

 

Pogled kroz vjerojatno puno više korištenu puškarnicu, onu koja gleda na cestu prema Žutoj Lokvi, odakle je i išao pravi napad

 

201020094563

 

Ostaci druge kule bunkera

 

 

201020094564

 

Vjerojatno je bila previše rasturena i kao takva opasnost za zarušavanje na cestu pa su joj pomogli da se sruši i prekrili je gustom pocinčanom mrežom da spriječe odrone

 

 

Turisti uživaju u pogledu sa lokacije druge kule

 

201020094565

 

Pogled prema zapadu ... vide se dvije antene teleoperatera kojima je ovo idealan položaj za pokriti cestu od Vratnika prema Senju, uz njih se nalazi još jedan fortifikacijski objekt tipa tobruk

 

tobruk vratnik

 

A to vam izgleda upravo ovako kao na slici - otvoreni pješački položaj s betonskim krugom na kojeg se stavlja mitraljez, a pucač stoji na nižem betonskom podestu sakrivena i zaklonjena donjeg dijela tijela, ali zato izloženog čitavog gornjeg dijela tijela ... položaj je pogodan jer je s njega preglednost 360 stupnjeva kao i dohvat paljbe svuda uokolo, a nezgodan kad počne praštat po njemu

 

tobruk senj vratnik

 

tobruk vratnik

 

Bliže i detaljnije tobruk položaj

 

 

Vidi se podest, prilazni hodnik u koji se moglo zaleći i zakloniti od paljbe, kao i općenito posvuda prisutno smeće u ovakvim objektimatobruk vratnik

 

Nažalost, kao i većina neodržavanih bunkera i tobruka (čast iznimkama i trudu pojedinaca) i ovaj je zatrpan smećem

 

 

poljski položaj tobruk Vratnik

 

Vraćam se dolje prema cesti

 

201020094566

 

Još pogled na rupu u zidovima bunkera, vjerojatno posljedica preciznog pogotka nekim jačim kalibrom

 

 

 

201020094567

 

Čuvari bunkera i dan-danas prijete!! Ako obilazite ovakve prostore, uvijek budite pripravni da odskočite radi svog zdravlja!

 

Idem autom malo više cestom prema Veljunu i Krivom putu ... ostavljam auto najbliže što mogu uzvisini sa sjeverne strane i penjem se gore jer mi sve govori da je i tamo gore bilo akcije u tom krvavom travnju 1945. godine ...

 

Vratnik 1

 

Pogled prema gore za vrijeme penjanja, pažljivo oko vidjet će crne ptičurine kojih je u doba kad sam se pentrao gore u jednom momentu kružilo oko tridesetak, pa sam se već počeo pitati ima li negdje iza kakvog grma Hitchcocka!!! Neogodno.

 

Vratnik 2

 

Puhala je prilična buretina, a ovo je pogled koji mi se otkrio po grebenu brda ... naslagano kamenje iskusnom oku odaje pješački grudobran koji je osovinskim vojnicima poslužio za obranu od nadirućih partizana

 

Vratnik 3

 

Lijevo se nazire veliki drveni križ ... idem prema njemu

 

Vratnik 4

 

Malo skrećem prateći grudobrane, na ovom se mjestu neklad nalazio kružni istaknuti položaj, sada kompletno zarušen. Križ je sve bliži ...

 

Vratnik 5

 

Vjerojatno artiljerijski položaj nedaleko križa, kako-tako zaklonjen od glavnog pravca napada

 

Vratnik 6

 

Obilazim artiljerijski položaj, križ je na dvadesetak metara, vidi se da ima koju godinu od kad je zadnji put uređivan ili od kad je postavljen

 

Vratnik 8

 

Iz bližeg vidim da ima i neki natpis pod križem ... ponadao sam se kakvoj povijesnoj činjenici, imenu ili slično, kad tamo ...

 

Vratnik 9

 

... U IME OCA SINA I DUHA SVETOGA AMEN ...

 

Nagađam da je netko kome je neki rođak poginuo u borbama ovdje ili kakva udruga ili crkva na ne baš služben način obilježila mjesto stradanja stotina, ako ne i tisuća ljudi ... Sad sam 100% uvjeren da su ovdje bjesnile teške bitke ... Vjerojatno bi se našlo posla i za obilazak sa metal-detektorom.

 

Vratnik 9b

 

Vratnik 9c

 

Jedan poljski položaj na krajnjem sjeverozapadnom dijelu grudobrana

 

Vratnik 9d

 

Pogled prema istoku i položajima koji su vjerojatno bili najjače izloženi vatri sa mjesta križa

 

Vratnik 9e

 

Poljski položaj ...

 

Vratnik 9f

 

Pogled nazad prema križu i položaju uz njega koji sam upravo napustio, u pozadini Orlovo gnijezdo

 

Vratnik 9g

 

Pogled prema jugu s položaja, vide se Prvić, Grgur, Goli otok, Rab ... sunce je zimsko, nisko, popodnevni sati - oko 13:30 - 14:00, pa je fotografija loša u tom smjeru ...

 

Vratnik 9h

 

Još jedan položaj istaknut van linije grudobrana. U ono doba vjerojatno su sva stabla koja su sada povisoka i blizu položaja bila porezana, pa se pogled posada ovih grudobrana prostirao kilometrima daleko ... a i položaji su bili ojačani bodljikavom žicom koje sam našao tragove i minskim poljima kojih nisam našao tragove :)

 

Vratnik 9i

 

Tragovi bodljikave žice o ovom bunkeru

 

Vratnik 9j

 

Spuštam se pomalo dolje prema istočnim položajima slijedeći liniju grudobrana, pogled prema položajima kod križa koje sam obišao maloprije ... usput sam našao i 4 sunčanice u ovo kasno doba godine

 

Vratnik 9K

 

Pogled prema jugu i položajima koje smo obišli prije ... bunker, tobruk, a i novodobni, a već uništen Motel Vratnik lijepo se vide

 

Vratnik 9l

 

A ispod nas još i vjerojatni onodobni artiljerijski položaj

 

Vratnik 9m

 

Idemo dalje slijedeći grudobran i položaje uz njega prema istoku, približavamo se krajnjim istočnim položajima, dolje se vidi i selo Vratnik

 

Vratnik 9n

 

Grudobran ...

 

Vratnik 9o

 

Između dva suhozida išao je u ono doba vjerojatno koliko-toliko zaštićeni komunikacijski put do položaja isturenih na krajnjem istoku ponad doline u kojoj se smjestilo selo Vratnik

 

Vratnik 9p

 

Ovaj komad slijepljene bodljikave žice još je jedan izložak u mom malom privatnom vojnom muzeju

 

Vratnik 9r

 

Prilazimo krajnjem položaju na istoku hrpta

 

Vratnik 9s

 

Jesam li već napomenuo da je puhala prilična bura? Jesam, jesam! Nisam napomenuo da sam gore kod križa na oko stotinjak metara vidio jednog Bambija kako skače dalje od mene, a sad nisam ni vidio da sam slikavajući položaj iz WW2 koji je vjerojatno tih travanjskih dana 1945. vidio najviše borbe uslikao još jednog Bambija, koji je bio jednako iznenađen kao i ja mojom pojavom da je u panici odskako u skokovima parsto metara prema sjeveru u sigurnost šumarka! (Vidi crveni okvir!)

 

Vratnik 9t

 

Petama vjetra!

 

Vratnik 9u

 

Skok na skok !!! Uskoro se pojavio još jedan jednako iznenađeni i poprilično brz Bambi, imam i njegovih fotki 5-6, ali kako ovo nije post o Bambijima ni o lovu vratimo se na završnih par fotografija ove reportaže.

 

Vratnik 9v

 

Pogled s položaja uzbrdo, grudobrani s obje strane

 

Vratnik 9z

 

Vratnik 9za

 

Još sam malo slijedio ovaj suhozid dolje, ali kako mi se sad više nije činilo da je moguće da su položaji bili ovako nisko zaključio sam ovaj obilazak ovdje.

 

Da nadodam i par fotografija nakon završetka bitke:

 

Vratnik 1945 2

 

Vratnik 1945 3

 

 

 

 

Hvala na pažnji!

 

 (croinfo.net WW2 investigating team)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8426012
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
1087
2370
3457
8401458
78740
178331

Vaš IP: 54.198.54.140
Sad je 25.04.2017 10:32:15