Bunkeri i utvrde

Croinfodesnogore02

Bunkeri i utvrde

Obilazak ostataka ex granice od Rječine do Velog Vrha

Korisnička ocjena:  / 3
LošeNajbolje 

Rimskim ugovorom od 27.01.1924. godine sankcionirano je stanje koje je postojalo već oko godinu dana, tj. područje Slobodne države Rijeka pripojeno je Italiji. Lani u studenom 90 godina nakon uspostave, a 69 nakon ukinuća dvojica entuzijasta obišli su dio te nekadašnje granice od mjesta gdje granica napušta sredinu toka Rječine pa sve do bunkera na Velom Vrhu. Ovo je reportaža o tom pohodu.

 

Granica SDR

 

 

 

Karta cjelokupnog područja nekadašnje granice SD Rijeke, koja je doživjela promjene na dijelu zaleđa, gdje se skratio teritorij koji je predan Italiji u smislu da se granica koja je nekada išla tokom Crnog potoka uzvodno od Martinova sela (a do tamo sredinom Rječine) povukla do ispod Pašca i tamo napuštala Rječinu u pravcu Velog Vrha.

 

Granica SDR

 

Karta iz Istituto Geografico Militare Italiano u Firenzi

 

 

Granica1

 

Pregledna karta s označenim dijelom sektora VII i VI koji ćemo obići (klik na sliku za povećanje) - iz DAR-a

 

Obilazak je počeo parkiranjem jednog auta na Velom Vrhu, te silaskom dolje do mosta kod Pašca s drugim autom, u svrhu izbjegavanja duplog pješačenja zbog kroničnog nedostatka vremena. Parkirali smo kod pašačkog mosta i krenuli pješačkom stazom prema koritu Rječine u pravcu Rijeke. Lokacija početka našeg kretanja - ovdje:

 

Picture 006

 

 

Sa mosta pružali su se ovi prizori:

 

Picture 007

 

 

Ali kako nismo ovdje došli zbog žuborenja Rječine, pohitali smo k njoj nizbrdo ... i stigli do prvog graničnog kamena.

 

Prije same fotografije pročitajte o graničnom kamenju i kakvog sve ima na novdje - Granične oznake Kraljevine Italije između dva svjetska rata

 

Na znanje, generalno oznake Rapallske granice iz 1920. g su betonske, s oznakom sektora pisanom arapskim, a brojem stupa rimskim brojevima, a dio granice ustanovljen 1924. godine nakon pripajanja Rijeke Italiji ima kamene stupove, broj sektora je pisan rimskim brojevima, a broj kamena arapskim. Naravno, i godina na betonskim je 1920., a na kamenim 1924.

 

Inače, do kamena gdje granica napušta Rječinu, iz razumljivih razloga što je bilo nemoguće postaviti kamen usred toka Rječine jer on ne bi dugo izdržao nalete vode i svega što Rječina sobom nosi, granično je kamenje postavljano u paru, jedno s talijanske, a drugo s jugoslavenske strane granice (vidljivo i na našoj karti koju konzultiurate da vidite kuda idemo), pa je ovo granični kamen sektora VII broj 32, koji ima svoj par u broju 31 preko Rječine, ali to kamenje vjerojatno više ne postoji, iako ćemo se jedan dan probati i njime pozabaviti - za sada ima samo dva poznata na sušačkoj strani koja su očuvana, oba na padinama koje se od Žaklja ruše prema Rječini.

 

7 32

 

Idemo mrvicu uzvodno, na mjesto samog napuštanja granice toka Rječine i odlaska uzbrdo, eto i kamena sektora VII br 30

 

7 30 a

 

Da ne bude sumnje:

 

7 30 b

 

 

Dalje idemo uzbrdo, teren je ovakav:

 

7 30 b - 29

 

 

Slijedeći kamen koji nalazimo je VII 28, poznat je vjerojatno većini pješaka koji idu šetnicom uz Rječinu jer se nalazi direktno na stazi

 

7 28 b

 

7 28

 

 

Mi napuštamo razmjernu ugodnost staze i bacamo se u grmlje i šiblje, u njemu tražeći slijedeće kamenje. I eto i VII 27, stradalog od obližnjeg debla u nedavnoj orkanskoj buri:

 

7 27

 

 

Idemo dalje uzbrdo, eto i VII 26, poprilično obrastao, pa je bilo potrebno čišćenje oko njega za uslikavanje izbliza:

 

 

7 26 b

 

7 26 a

 

 

U sličnim okolišnim uvjetima nalazimo i VII 25:

 

7 25

 

7 25 a

 

Nakon ovog kamena granica ide prilično strmo gore, a uz nju nalazi se i ova očuvana stražarnica:

 

7 25 26

 

Slijedi dio bez očuvanih graničnih kamenova, prilično nezgodan za proći, u samom trnju, a prvi slijedeći nesporan kamen je VII 20:

 

7 20

 

Pa VII 19:

 

7 19 

Tu teren postaje malo pitomiji, nestaje drača. 18 fali, ima VII 17:

 

7 17

 

Pa VII 16:

 

7 16

 

Pa VII 15:

 

7 15

 

Pa jedna zbirna slika, dva kamena odjednom, VII 13 i 14:

 

7 13 a

 

Slijedi VII 12:

 

7 12 

 

Pa VII 11:

 

7 11

 

Tri kamena na jednoj fotki, VII 11, 12 i 13:

 

7 11 a

 

Idemo dalje livadama, slijedi VII 10:

 

7 10

 

VII 9:

 

7 9

 

VII 8:

 

7 8

 

VII 7:

 

7 7

 

VII 6:

 

7 6

 

EDIT (s našeg foruma - link: Obilazak granice - tema na forumu)

 

 

Granični kamen Rijeka SDR Fiume 1920

 

Ovaj kamen nekako je preživio prekucavanja iz 1924., ostala je na njemu i godina 1920. i oznaka "F" za Fiume (Rijeku)

 

 

 

Ima i VII 5, na kraju livade nazire se i bivši granični prijelaz između Grohova i Drenove:

 

7 5 a

 

7 5 b

 

 

Pa VII 4:

 

7 4

 

VII 3:

 

7 3

 

VII 2, VII 1 i granični prijelaz:

 

7 2 a

 

VII 2:

 

7 2 b

 

Cippo principale - sektorski stup VII

 

7 1

 

 

Stižemo na sam granični prijelaz, od nekadašnje ceste ostao je samo puteljak

 

7 1 a

 

Po nesimetričnom položaju uklesanog slova I naslućuje se da je prije tu stajalo slovo F - kao Fiume!

 

 7 1 b

 

Stražarnica i nekadašnji granični prijelaz

 

7 1 c

 

7 1 d

 

Malo iznad puta i stražarnice nalazi se i očuvani kamen s rupom za zastavu

 

7 1 e

 

Koliko iznad? Evo zorne fotke glede toga:

 

7 1 f

 

 

Sada idemo nekadašnjim putem prema Grohovu, sada jedva stazom, granica je ovdje išla s gornje strane puta, ostali su očuvani kamenovi, ne svi, ali dosta njih, a vide se i ostaci bodljikave žice i žičane ograde kojim se Italija zagrađivala od opasnosti s istoka. (koliko su se bojali Vojske Kraljevine Jugoslavije dokazuje i to da u rat nisu ušli punih 5 dana, a imate i jednu zanimljivu fiktivnu štoriju našeg Lappina na linku Nije povijest, no je pripovijest! (Priča na temu stare granice...) koja na zanimljiv način opisuje što se možda zaista i dogodilo pred samo izbijanje rata na našim prostorima.

 

Kamen VI sektora broj 54, nasuprot kamena sektora VII br 1

 

6 54

 

Šetnja puteljkom, nastavljaju se stupovi, slijedeći je VI 53

 

6 53 a

 

6 53 b 

 

Zatim sektor VI br 52

 

6 52

 

Pa VI 51

 

6 51

 

S gornje se strane puta vide i ostaci nekadašnje žičane granične ograde

 

6 51 a 

Slijedi kamen VI 49

 

6 49

 

VI 48

 

6 48

 

VI 47

 

6 47

 

VI 46 koji je oboren i leži ovako:

 

6 46

 

Pa VI 45 (doduše, za ovaj nisam siguran jer je već previše vremena prošlo je li 45, 44 ili 43, jer dalje fale dva)

 

6 45 hm

 

Evo i njegove malo šire lokacije:

 

6 45 hm a 

Sad praznina od dva kamena, pa VI 42:

 

6 42

 

Kamenovi sektora VI broj 41, 40 i 39 više ne postoje na svojoj prvobitnoj lokaciji. Putem stižemo do jednog izvorića, koji je očito u neka vremena bio korišten za piće. A kako je nedaleko od njega prolazila granica, a na samom raskršću puta koji vodi ka karauli i granici bila je jugoslavenska vojna postaja, ne bih puno pogriješio kad bih rekao da su se te vode od 1924. do 1941., a i dalje do 1945. samo Yu vojnici napili.

 

6 42 a

 

Ostaci jugoslavenske pogranične karaule, mjesto gdje je vojska nekad noćivala, sada samo ostaci betonskih temelja

 

6 42 b

 

6 42 c

 

Ispod današnje ceste Pašac - Grohovo odmah stotinjak-dvjesto metara od mosta s donje strane (ne) vide se betonske stepenice koje vode nekud dolje. Pošli smo njima ... Odavdje se jedva išta vidi ...

 

6 42 d

 

Ali odozdo kad se okrenete i pogledate nazad uzbrdo prema cesti sve je puno jasnije:

 

6 42 e

 

A stepenice vode ka ovoj ruševini. Kako nema ni prozora ni vrata moj zaključak je da je to bila vodosprema u kojoj se kaptirala voda onog izvora iznad ceste, a možda i kojeg ispod ceste, te su YU graničari imali opskrbu vodom na licu mjesta ... Urušavanje i raslinje ne dozvoljavaju bolji pogled.

 

6 42 f

 

Mi se vraćamo nazad na putešestvije granicom. Kako nema kamena broj 39 sektora VI, obilazno se strminom i siparom penjemo do stuba VI 38, koji se raskrilio na strmoj stijeni s koje puca prekrasan pogled na Rječinu ispod. Jedno od najljepših mjesta za granični kamen ikada, a prošao sam ih i vidio stotine ...

 

6 38 a

 

Ovaj kamen zaslužuje još par fotki, prvo ja kod njega:

 

6 38 b

 

Pa on sam ...

 

6 38 c

 

Penjemo se dalje, strmina je brutalna, znoj lipti ... Kako se penjemo sve više gore prema fortifikacijskoj utvrdi Veli Vrh tako se sve više pojavljuju i ostaci zapreka u vidu svinjskih repova i bodljikave žice, a divljina i bodljikavost biljaka koje nastanjuju ovu padinu nije upitna, sve se vidi na fotkama ...

 

6 38 d

 

6 38 e

 

Usred te padine naišli smo i na ulaz u prodor - tunel magistralnog vodovoda koji od izvora Rječine vodi ka vodospremi Drenova, dužina tunela je cca 400 m, prošli smo kroz njega naravno, naravno bio je otvoren (?), i reportažu o njemu čitat ćete nakon ove ... Zanimljiv je.

 

Idemo dalje gore. Slijedeći nađeni je stub VI 37.

 

6 37

 

6 37 a

 

6 37 b

 

Pogled koji se pruža s njegove lokacije u pravcu Pašca:

 

6 37 c

 

Blizu smo vrha, još samo jedan preostali kamen je za naći, a to je ovaj - VI 36:

 

6 36

 

A blizu njega zlokoban otvor na par metara ... u ona vremena iz njega je virila cijev mitraljeza i vrebala ...

 

6 36 a

 

Kako sam utvrdu Monte Lesco ili po naški Veli Vrh već obradio (linkovi Utvrda Veli Vrh - Monte Lesco te link Monte Lesco sa foruma, sada samo ova fotka njenog zanimljivog spiralnog stubišta, jedinstvenog na ovom prostoru riječkih utvrđenja:

 

6 36 b

 

I to bi bilo to od reportaže. Uslijedila je vožnja do onog auta ostavljenog kod pašačkog mosta i rastanak nas dvojice entuzijasta. Do nekog drugog puta. Do čitanja.

(croinfo.net Bunker&Magnus team & Ozren)

Share

Udruga 051

PRETRAŽIVANJE

Jezici

Posjećenost

8426477
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
1552
2370
3922
8401458
79205
178331

Vaš IP: 54.166.191.100
Sad je 25.04.2017 12:36:32